Pronađite aktivnost koja će vas osloboditi negativnih misli! Za mene je to bilo slikanje.

Ranka Mirković (55)

Moja poruka svima koji se nađu u društvu ove opake bolesti je AKTIVNA BORBA. Što znači aktivna borba?  Znači da treba pronaći aktivnost koja će nas osloboditi negativnih misli. Možda ćete pomisliti lako je to pričati, ali ja govorim iz vlastitog iskustva. Moja je najučinkovitija psihorelaksacija i psihorehabilitacija u najtežem periodu moje životne borbe s rakom dojke bilo slikanje. Slikanje mi je pomoglo da se bar na trenutke isključim od svega negativnog što me okružuje i da ne razmišljam ni o čemu osim o motivu koji želim naslikati, o bojama koje mi ispunjavaju dušu. Što sam više slikala, ili crtala, sve sam manje razmišljala o onome što proživljavam i sve sam više željela biti u tom prekrasnom osjećaju isključenosti iz svakodnevnih obaveza i problema. Imala sam tu sreću da sam se prije bolesti bavila slikarstvom i bila član amaterske likovne udruge “LIKROB” u Donjem Miholjcu. U postoperativnom oporavku puno sam vremena provodila crtajući i slikajući jer me to opuštalo, pričinjavalo mi je zadovoljstvo i podizalo samopouzdanje i osjećaj ponosa kada vidim rezultat svoga rada i svoje kreativnosti. Često sam se tješila spoznajom da slikari nikad ne umiru, jer žive u svojim slikama, i to mi je olakšavalo prihvaćanje prolaznosti života.

Ranka Mirković / foto: privatna arhiva

Nakon prve operacije ostala sam bez posla i tada sam se maksimalno posvetila slikanju i aktivirala svu svoju kreativnost što mi je ublažavalo stres, vraćalo samopouzdanje i zamijenilo radno vrijeme. Moj je hobi s vremenom postao i mali izvor prihoda, budući da je suprug još prije mene ostao bez posla. Pored slikanja, izrađivala sam ukrasne predmete s etno motivima, oslikavala boce, svilene marame, božićne i uskršnje stolnjake i svašta što se moglo unovčiti. Sudjelovala sam na izložbama slika, etno i drugim sajmovima kako bih se kretala u društvu, i nisam si dozvolila povlačenje u sebe i prepuštanje depresiji.

Posebno su mi zadovoljstvo bile likovne kolonije i druženja sa slikarima različitih profila. Provodila bih čitav dan, ili čak više dana, u ugodnoj, veseloj i opuštenoj atmosferi koja mi je punila baterije i davala snagu za borbu sa svakodnevnim problemima. Tako je bilo i pred odlazak na drugu operaciju karcinoma dojke. Vikend sam provela na dvodnevnoj likovnoj koloniji, a u ponedjeljak sam išla u bolnicu. Taj vikend mi je bio super. Nisam razmišljala o onome što mi predstoji, slikala sam, družila se u opuštenoj atmosferi okružena pozitivnom energijom i  u bolnicu otišla s osjećajem podrške i iskrenim željama da pobijedim opaku bolest, što sam i sama željela i vjerovala. Operacija je prošla uspješno, ali je slijedila kemoterapija koja nije bila nimalo laka. I u tom teškom periodu jedino što me je moglo opustiti bilo je slikanje. Čak sam i tada, s perikom ili maramom na glavi, išla na likovne kolonije i punila se pozitivnom energijom koja mi je vraćala snagu i vjeru u pobjedu nad bolešću. Velika čast mi je sudjelovanje na humanitarnim likovnim kolonijama na koje se redovno odazivam.

Ranka Mirković

Izuzetan osjećaj je  sudjelovanje u humanitarnim akcijama kada dajete svoj mali doprinos bilo za opće dobro ili za pomoć bolesnima i drugim ranjivim skupinama. Jedino što u ovim teškim vremenima mogu pokloniti je lijepa riječ i slika ili ukrasni predmet koji sama izradim. Prva moja donacija bila je  slika poklonjena Ligi za borbu protiv raka koja je imala prostorije na Klinici za tumore u Zagrebu, gdje sam se liječila. Oduvijek sam bila sklona humanitarnom djelovanju i od srca darujem svoje radove u humanitarne svrhe. Ta humanitarna sklonost me dovela i u udrugu žena liječenih na dojci MAMMAE KLUB OSIJEK. Većina žena u udrugu dolazi potražiti pomoć, a ja sam došla sa željom da pomažem. Poučena vlastitim iskustvom, koliko mi je slikanje  pomoglo u postoperativnom oporavku, željela sam to pozitivno iskustvo implementirati u rad udruge. Pokrenula sam likovno-kreativnu radionicu.  Animirala sam za početak četiri, pet žena koje su vrlo nesigurno i skeptično krenule. Počele smo s izradom narcisa i ružičaste vrpce od glinamola, u obliku magnetića ili privjeska. Sljedeći je korak bio dekupaž s cvjetnim i božićnim motivima na tanjurima, bocama, svijećnjacima i sl. Kako su u umjetnosti široke mogućnosti, i njihove su se želje širile, pa smo krenule u upoznavanje slikarskih tehnika: akvarel i akrilik. Išla sam postepeno, znajući da se tko jednom uzme kist i boje u ruke ne odvaja od toga. Došla je i prva mala izložba slika i ukrasnih predmeta u sklopu božićnog domjenka za članice Kluba. Prvo su same autorice bile ugodno iznenađene onim što su uz moju pomoć ipak same napravile. Veliko oduševljenje ostalih članica koje su željele kupiti te predmete dalo je dodatni vjetar u leđa autoricama koje su još više željele učiti slikati.  Neke su znale da imaju sklonosti, ali većina ih nije bila svjesna svojih skrivenih talenata. Povećavao se i broj članica, pa smo morale prijeći na rad u dvije radionice: likovnoj u kojoj je 10 -12 članica koje samo slikaju i to u različitim tehnikama i kreativnoj u kojoj je 6-8 članica i one izrađuju ukrasne predmete.

Imale smo i jednu međunarodnu likovnu koloniju organiziranu u suradnji  MAMMAE KLUBA i članicama likovne udruge LIKAR Osijek, čija sam i ja članica. Gosti su ove likovne kolonije bile žene liječene od karcinoma „Prijateljice“ iz Tuzle i „Udruženje za borbu protiv raka“ iz Sombora.

Bilo je 26 sudionica koje su u tri dana naslikale više od 30 slika i izradile oko 10-ak ukrasnih predmeta. To je bilo druženje za pamćenje u odmaralištu Crvenog križa u Orahovici, a financirano kroz projekt Ministarstva zdravlja RH. Po završetku projekta upriličena je izložba slika i ukrasnih predmeta uz kulturno-zabavni program. Sredstva prikupljena od prodanih slika namijenjena su dijelom za nastavak aktivnosti, a dio je uplaćen za kupovinu aparata za intraoperativno zračenje. Autorice su bile vrlo sretne i ponosne gledajući svoje radove koji su u odnosu na onu prvu izložbu sad već bila mala umjetnička djela. Likovna i kreativna radionica sada su dio redovnih aktivnosti kluba. Iako ja više nisam članica udruge, moje započete aktivnosti nastavljene su  i vrlo su korisne članicama. Kreativni rad je prekrasna aktivnost i vrlo učinkovita psihorelaksacija bez obzira radi li se u društvu ili individualno.  

Liječnici mi nisu vjerovali da imam rak (1)

Barbara je osjećala da ima tumor, no liječnik joj je rekao: – Gospođo, ako želite nove dojke za to postoje privatni plastičari.

Read More

Bolest nije kraj

O svojoj borbi s bolešću Enisa Zulović napisala je autobigrafsku knjigu “Bolest nije kraj” iz koje prenosimo odlomak.

Read More

Plakao sam kao dijete kad su mi rekli da Sandra neće dočekati jutro

Smijeh, ljubav i inat najbolji su recept za uspjeh.

Read More

Anđeli žive na Zemlji

Ovo je priča o životu i ljubavi temeljena na stvarnom događaju.

Read More

Dan kada se Lucija popela na dugu

Lucija mi je ostavila neopisiv dar. Ostavila mi je hrabrost i vjeru, otvorila mi je oči, pa sada više cijenim život.

Read More

Za mene je bolest bila samo san

Svatko dijagnozu prihvaća na svoj način. Ja sam istog trenutka kada mi je liječnica rekla da imam karcinom dojke utonula u san.

Read More

Ne moramo biti liječnici da bismo ljekovito djelovali na ljude

Budite ruka podrške ženama koje su oboljele od karcinoma, bolja je jedna ruka kada ste na dnu, nego stotinu onih što vas grle kad ste dobro.

Read More

Od raka dojke umrle su moja mama i sestra, a lani sam i ja oboljela

Odstranila sam obje dojke, nalaz MR-a pokazao je tumorske stanice i u lijevoj i u desnoj dojci.

Read More

Život je rock and roll

Nakon što se suočila s dijagnozom karcinoma dojke splitska novinarka napisala je autobiografsku knjigu “Dijagnoza optimist”.

Read More

Dijagnoza te nauči kako je krajnje vrijeme da samoj sebi postaneš prva

U početku imaš osjećaj da je pred tobom golemo brdo koje nikada nećeš moći preskočiti, no može se.

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama