Tko sam ja

Činjenice o meni glase ovako: rođena sam na sam Božić 1962. godine u zagrebačkoj bolnici „Sestre Milosrdnice“.  Imam pet godina stariju sestru. Mama je znala reći kako je mislila da će ostati na jednom djetetu. No, eto, dogodila sam se ja. Tvrdoglava, uporna, realna i pravedna. Od cilja koji sama sebi zadam rijetko odustajem.

Djetinjstvo sam provela u Karlovcu, gdje sam završila osnovnu školu i gimnaziju. Karlovačka je gimnazija uvijek slovila za jednu od boljih srednjih škola u državi, a posebno smo ponosni na činjenicu da je njezin đak bio i Nikola Tesla. Već u trećem srednje opredijelila sam se za novinarstvo, a svoj sam prvi tekst u novinama objavila sa 16 godina. Moji prijatelji iz djetinjstva tvrde kako sam još u 8. razredu osnovne,  jednom dok smo prolazili Savskom kraj Vjesnikovog nebodera, spektakularno najavila kako ću u toj zgradi jednoga dana i ja raditi. Bilo kako bilo, Vjesnikov mi je neboder očito bio suđen. Po završetku studija primljena sam u Vjesnikov Centar za izobrazbu novinarskih kadrova. Nakon toga, počelo je moje ozbiljno bavljenje novinarstvom. U početku sam u gradskoj rubrici Večernjeg lista pratila elektroprivredu, pisala reportaže iz tvornice žarulja, Nuklearne elektrane Krško, zagrebačke toplane… A onda je kolegica, koja je u unutrašnjoj politici pratila obrazovanje, otišla na studijsku godinu u Ameriku i meni su ponudili njezin sektor. Kao novinar specijalist zadužen za teme iz područja obrazovanja i znanosti pratila sam rad čak 20 ministara. Nakon 15 godina provedenih u Večernjem listu, prešla sam u Jutarnji list u kojem sam radila 11 godina. U međuvremenu sam rodila troje djece. Majka sam dvojice sinova i kćeri i njih smatram svojim najvećim uspjehom.

Ivana

Ivana

Snimila: Neja Markičević

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Pročitaj više

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Pročitaj više

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Pročitaj više

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Pročitaj više

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Pročitaj više

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Pročitaj više

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Pročitaj više

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Pročitaj više

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Pročitaj više

Novinarstvo je posao koji od vas zahtijeva da uvijek budete inovativni, kreativni i proaktivni. Dobar novinar uvijek mora prvi doći do informacije te posjedovati sposobnost da svojim temama svakodnevno privlači čitatelje. Prema istraživanju Europapress holdinga bila sam druga najčitanija novinarka Jutarnjeg lista. Danas se u javnosti mnogo priča o reformi školstva, zdravstvenom odgoju, građanskom odgoju, integraciji sveučilišta, korupciji, plagijatima…. Sve su to teme koje sam otvarala i uspjela nametnuti kao javno relevantne. Ono na što sam posebno ponosna jest to da sam bila djelić priče o uspjehu Lane Prager, djevojke koja je unatoč teškoj dijagnozi (progresivna koštana fibrodysplasia) uspjela pobijediti tromi birokratski sustav i završiti ne samo srednju školu već i fakultet.  

U ožujku 2012., godinama stečeno stručno znanje i iskustvo stavila sam na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske, te sam bila glavna savjetnica dvojici ministara znanosti, obrazovanja i sporta.

U svibnju 2015. dijagnosticiran mi je rak dojke. Odlučila sam se za najradikalniju operaciju: otklonila sam odmah obje dojke. Sedam mjeseci kasnije, uslijed kemoterapije, ostala sam i bez posla. Trenutačno honorarno surađujem s tjednikom Express i dnevnim listom 24 sata, a povremeno ponovno pišem i za Večernji list.

Iz svega što mi se dogodilo odlučila sam izvući pouku, a svoju energiju i stečeno znanje usmjeriti u nešto novo, kreativno i pozitivno. Pred vama je moje četvrto dijete, stranica putem koje ćemo, nadam se, zajedničkim snagama mijenjati sustav i izboriti se za bolji tretman onkoloških bolesnika u Hrvatskoj.