Budi sebi prva!

Branka Gabriela Valentić

Ivana me zamolila da napišem tekst na temu „Budi sebi prva“, i dok započinjem pisati istodobno trpam u sebe petu pralinu za redom i gasim ne znam koju današnju cigaretu… Nije baš dobar početak, znam, ali nisam baš pri inspiraciji i pomišljam na gin tonic. „Budi sebi prva“ u mom životu ima otprilike isto značenje kao i „na dijeti sam od ponedjeljka“, „počet ću trčati kad zatopli“ (prehladno je) ili „kad malo zahladi“ (neću, valjda, po ovoj vrućini…).

Drugim riječima, „Budi sebi prva“ fraza je koju izgovaram isključivo kad razgovaram s prijateljicama nudeći im to kao suvisao ali površan savjet, vlastitim kćerima kad vidim da ponavljaju moje pogreške ili majkom, za koju doista mislim da s obzirom na dob mora sebi biti prva, iako me čak i to nekad nervira.  Uglavnom ta je fraza, pošteno rečeno, u mom slučaju do sada bila ispražnjena od nekog značajnijeg sadržaja i služila mi je da nekome do čijeg mi je života stalo kažem da brinem i da mi je važan. Ništa više od toga…

Naći ženu koja je sebi prva, posebice među ženama s djecom, neka se druge ne uvrijede, prilično je rijetka pojava. Posebno u kulturi gdje se žene od malena uči da je biti sebi prvi sebično, nemilosrdno i posve neprihvatljivo. One koje su „sebi prve“ nažalost, ali i najčešće upravo će druge žene ocrniti kao one koje misle samo na svoju guzicu, sebeljubive su, nedovoljno posvećene obitelji, posljedično i karijeristice, loše matere, supruge, snahe, kćeri…

Čak ni one koje su sebi prve od djetinjstva jer ih je, pukim slučajem, netko tako odgojio ili su, još većom slučajnošću, same od sebe tako sazdane, ni mrtve neće priznati da su si prve, jer bi takvo priznanje odmah značilo da priznaju i sve ostalo, a naravno loše, što uz „biti sebi prvi“ ide.

Branka Gabriela Valentić / Foto: privatna arhiva

Ipak, znakovi pobune protiv takvog shvaćanja stvari počinju se u mnogih žena pokazivati nakon četrdesete, kad su obveze pomalo iscrpljene, brakovi potrošeni ili poništeni, djeca odlazeća, a ljepota blijedeća s prvim znakovima narušenosti. Tu starta neka bojažljiva briga o sebi, ali opet, uglavnom, na pogrešan način, ili, ako ništa drugo prilično zakašnjelo.

Vrijeme počinje nekako drukčije teći, a postajući manje napučeno drugima, neminovno se otvara prostor za ono što se do tada nije smjelo, a bome ni htjelo – brigu o sebi. Naravno, to još uvijek ne znači da ćemo odmah pohitati brinuti o svom zdravlju. Prije toga će na red uglavnom doći frizura, onda možda borba s kilogramima viška, pa posvećenost karijeri koja se do tada nije imala prilike razbuktati, revidiranje dotadašnjih prijateljstava, možda otkrivanje neke nove sklonosti koja ima šanse prerasti u hobi…

Zdravlje? Još smo mlade i što bi uopće moglo poći po zlu?

A što ne bi?

Susrećem sve više žena s ovakvom pričom… Nisu imale vremena, nisu imale simptoma, imale su druge brige, trebalo je djecu postaviti na noge, pokušati popraviti brak, adaptirati dnevni boravak, otplatiti kredit, zamijeniti automobil, promijeniti parkete u predsoblju, brinuti o roditeljima, brinuti o njegovim roditeljima, legalizirati garažu, brinuti i dalje o djeci, malo iz daljega negoli prije, ali ipak…

Nedavno su mi i samoj posumnjali na karcinom. Slučajno, naravno, prilikom sistematskog pregleda. Na sreću, nije bilo tako strašno kako je u prvi mah izgledalo, ali za vrijeme dok su mi u Vinogradskoj bolnici obavljali biopsiju kroz glavu su mi prolazile sve one godine u kojima sebi nisam bila prva. A bilo ih je previše. Kad su počeli spominjati operaciju, prvo sam kupila pidžame, da se ne sramotim u starim majicama na odjelu, odbijajući i dalje pomisliti na mogućnost da mi je život ugrožen i uporno se nastavljajući fokusirati na efemerne stvari…. Ako idem na operaciju, moram pedikeru, moram se ofarbati, zbrinuti psa, obećati djeci da će sve biti O.K. da se ne prestraše, utješiti partnera, obaviti stvari važne za posao, obaviti veliko čišćenje stana jer, kako ću, pobogu, kad se iz bolnice vratim kući iz kreveta živjeti s paučinom koju moram gledati a ne mogu ustati i maknuti je partvišem iz vidokruga…

U mom slučaju, barem za sada, ništa se loše nije dogodilo. Ali, prvi put znam da može. Meni, isto kao i drugima. Drugima jer si nisu bile prve i meni, koja u jednom trenutku svog života (doduše poodavno) nisam vidjela ginekologa predugo vremena. Jer, jasno – nisam imala vremena.

Naravno da jesam. I naravno da ga ima svaka od nas. I to točno onoliko koliko nam ga je potrebno. Jer kako drukčije objasniti da ga odjednom nađemo tek kad nas netko suoči s mogućnošću da je ono možda uistinu ograničeno.

Biti sebi prva nije sramota, biti sebi prva nije sebično, biti sebi prva nije ni sebeljubivo ni nemilosrdno…

Biti sebi prva znači pobrinuti se da traješ za sebe i za one koje voliš.

Darežljivo je, odgovorno i pametno.

nismo sameBranka Gabriela Valentić dugogodišnja je novinarka, trenutačno v.d. ravnateljice Hine, pomalo i književnica. Majka je dviju odraslih kćeri i u 49. godini uči sebi biti prva.

Pročitajte i ostale članke

Hrvatsko zdravstvo može i mora bolje

Nismo same, Solidarna i Zbor zdravstvenih i medicinskih novinara HND-a organizirali su raspravu o problemima u prevenciji i liječenju raka.

Više

Nismo same i Zaklada SOLIDARNA pozivaju Vas u četvrtak na radionicu izrade ukrasa i nakita

Radionica će se održati 29. ožujka u prostorijama SDF-a, Draškovićeva 25, prvi kat, u trajanju od 17:30 do 20 sati.

Više

Po uskrsne ukrase u šoping na Rebro

Izložba uskrsnih radova bit će postavljena u predvorju Zelene zgrade KBC-a Zagreb, od 26. do 29. ožujka.

Više

Pokreni kotače podrške!

Uoči Dana narcisa, 23. ožujka, predstavili smo projekt i edukacijsko-filantropsku kampanju “Nisi sama – ideš s nama!”

Više

1,2,3… kreće kampanja za naš projekt “Nisi sama – ideš s nama!”

O detaljima projekta i kampanje bit će riječi sutra, 23. ožujka, u 12 sati na konferenciji za novinare.

Više

Hrvatsko zdravstvo može i mora bolje

Nismo same, Solidarna i Zbor zdravstvenih i medicinskih novinara HND-a organizirali su raspravu o problemima u prevenciji i liječenju raka.

Više

Nismo same i Zaklada SOLIDARNA pozivaju Vas u četvrtak na radionicu izrade ukrasa i nakita

Radionica će se održati 29. ožujka u prostorijama SDF-a, Draškovićeva 25, prvi kat, u trajanju od 17:30 do 20 sati.

Više

Po uskrsne ukrase u šoping na Rebro

Izložba uskrsnih radova bit će postavljena u predvorju Zelene zgrade KBC-a Zagreb, od 26. do 29. ožujka.

Više

Pokreni kotače podrške!

Uoči Dana narcisa, 23. ožujka, predstavili smo projekt i edukacijsko-filantropsku kampanju “Nisi sama – ideš s nama!”

Više

1,2,3… kreće kampanja za naš projekt “Nisi sama – ideš s nama!”

O detaljima projekta i kampanje bit će riječi sutra, 23. ožujka, u 12 sati na konferenciji za novinare.

Više

Upitnik o radnom statusu za osobe oboljele od malignih bolesti

Kako bismo dobili što jasniju sliku o tome u kojoj je mjeri maligna bolest utjecala na radno-pravni i socioekonomski status osoba oboljelih od raka, Nismo Same i Koalicija udruga u zdravstvu, u suradnji s prim. dr. Bojanom Knežević, specijalisticom medicine rada u KBC-u Zagreb, pokrenuli su upitnik o radnom statusu za osobe oboljele od malignih bolesti, prvi takve vrste u Hrvatskoj.

Read More

Što kad nakon dijagnoze zloćudnog tumora ostaneš bez posla?

Vrijeme je da prestanemo sami sebe lagati i da pogledamo istini u oči. Hrvatska nije socijalna država koja vodi brigu o najugroženijim skupinama stanovništva u koju svakako spadaju i oboljeli od raka.

Read More

Organizirana borba protiv raka podrazumijeva odgovornost svih, uključujući i građane

Obiteljski je liječnik ključan u prevenciji i ranom otkrivanju bolesti, ali vrlo mu je značajna uloga i tijekom liječenja s obzirom na to da je ono sve više izvanbolničko.

Read More

Kako ‘survajvorica’ pliva u sistemu

To je operirana strana i neudobno mi je. Potužim se. Tehničar me blijedo pogleda i odgovori kako nema veze. Glavno da je njemu udobno jer on radi posao stavljanja kanila što je važno. Doslovno tim riječima!

Read More

Prim. dr. Paula Podolski o utjecaju kemoterapije na mozak

“Nažalost, od raka dojke obolijevaju sve mlađe žene. Prije 20 godina bili smo iznenađeni kad smo imali ženu između 30 i 40 godina oboljelu od raka dojke. Danas to nije izuzetak. Moja je najmlađa pacijentica imala 23 godine, no ima i mlađih.”

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama