Maligna bolest najmlađih – Marinino je dijete zauvijek zaspalo

Maja Vukoja, dr. med. spec. psihijatar

Najteža situacija u životu svake obitelji jest ona kada od maligne bolesti oboli dijete, a smrt djeteta najveća je bol koju roditelj može osjetiti.
Bol je to koja nikada ne prestaje, uz nju učimo ponovno živjeti, na jedan drugačiji i do tada potpuno nepoznat način.
To je ujedno i razlog zašto takve ljudske priče predstavljaju najveći izazov, kako za onkologe, tako i za nas psihijatre.
Kroz studij i specijalizaciju uče nas o terapijskom učinku empatije. Uče nas i kako zadržati određenu distancu da bismo u teškim situacijama znali sačuvati sami sebe.
Ali nitko nas ne uči tome kako sabrano gledati u majku koja oplakuje svoje dijete.


Marina je došla u grupu godinu dana nakon smrti svoje desetogodišnje kćeri jedinice.


“Lara je imala sedam godina kada smo primijetili da se s njom nešto neobično događa.
Bila je blijeda, umarala se, a po tijelu su joj se počele pojavljivati modrice.
Nakon opsežne obrade u našu obitelj stigla je dijagnoza koja nas je zauvijek promijenila.
Leukemija.
Još se sjećam grča u svojim prsima i suprugovog promrzlog pogleda.
Terapija je vrlo brzo počela i Lara ju je hrabro podnosila.
Njene smeđe kovrče postale su prošlost, ali ta je mala glavica i bez kose bila puna optimizma.
No, primijetila sam još nešto što me je ošamarilo nasred duše.
Moje dijete je odraslo.
Naglo.
Postala je žena u tijelu djeteta.
Mi smo trebali tješiti nju, a ona je tješila nas.
Jedno vrijeme činilo se da je bila bolje, a onda se bolest vratila.
U još žešćem obliku, brza, opaka i nemilosrdna.
Razvile su se razne komplikacije i optimizam u Larinim očima lagano se gasio.
Nije bila tužna.
Bila je umorna.
Većinu vremena provodili smo uz nju na odjelu dječje onkologije.
Jednu večer dežurni liječnici uputili su nam poziv da što prije dođemo.
Lara nas je dočekala s blagim osmijehom, primila nas je svojim prozirnim umornim ručicama.
‘Mama, tata, ja vam odlazim na nebo.
Nemojte biti žalosni.
Čuvat ću vas odozgo i slati vam pahuljice sreće.’
U tom se trenutku ukočila i duboko izdahnula.
U sobi se osjetila neka čudna energija.
Kao da je još uvijek bila u prostoriji, ali izvan tijela.
Naše dijete je zauvijek zaspalo.
*
Odlazim joj na grob skoro svaki dan, sjedim i šutim.
Tamo osjećam najveći mir.
Njena soba je još uvijek netaknuta, odjeća joj stoji u ormaru.
Dugo sam spavala u njezinom krevetu grleći jastuk i plišane igračke.
Suprug mi je zamjerao da sam sagradila zid između nas dvoje te je govorio kako ima osjećaj da je uz kćer izgubio i suprugu.
Posteljinu sam oprala tek šest mjeseci nakon njezine smrti.
Plakala sam stavljajući je u mašinu jer sam imala osjećaj da time ispirem njezin posljednji trag.”

Marina je s nama provela tri mjeseca.
Bili smo uz njezinu bol, bodrili smo je i davali joj savjete.
Rekli smo joj da izabere stvari koje će zadržati, a da ostale, kada osjeti da je spremna, pokloni nekoj siromašnoj djevojčici ne bi li učinila dobro djelo i time olakšala proces odvajanja.
S vremenom je Marina smanjila broj odlazaka na groblje na jedan odlazak tjedno.
Ponovno je počela raditi te se uključila u nekoliko humanitarnih udruga.
Na naš poticaj krenula je i na bračnu terapiju kako bi poradila na odnosu sa suprugom.
Neko je vrijeme nismo čuli i pitali smo se kako je.
Jednoga dana u našoj je ambulanti zazvonio telefon.
Bio je to Marinin suprug.

Marina je rodila sina.


nismo same

Maja Vukoja rođena je 1980. u Zagrebu gdje je diplomirala na Medicinskom fakultetu te završila specijalizaciju iz psihijatrije. Trenutačno je na subspecijalizaciji iz psihoterapije. Radi u KBC-u Zagreb (Rebro), u Dnevnoj bolnici za afektivne poremećaje, a u sklopu koje vodi i grupne psihoterapije. Volonterski je suradnik časopisa „Osmijeh“ u kojem piše o obiteljskoj problematici i poteškoćama u psihološkom razvoju djece. Od osnovne škole aktivno se bavi književnošću i glazbom. Podržava liječenje kroz razne pravce umjetnosti: art terapiju i pet terapiju (terapija uz pomoć životinja).

 

Pročitajte i ostale članke

Povodom Hrvatskog dana osviještenosti o debljini donosimo smjernice pravilne prehrane

Iz Udruge za prevenciju prekomjerne težine za čitatelje Nismo same pripremili su smjernice prehrane za oboljele od malignih bolesti.

Više

Nikada ne čekajte

Ne zamišljajte druge ljude, gledajte što čine, jer to je bliže istini, savjetuje naša poznata književnica Sanja Pilić.

Više

Kako se nositi s malignom bolešću

Kako se nositi s poricanjem, ljutnjom, strahom, krivnjom i drugim osjećajima koji vas obuzimaju dok učite kako se suočiti s rakom.

Više

Pazite što pretražujete, dr. Google nije uvijek u pravu!

Ne vjerujte svim informacijama na internetu! Postoje stranice koje sadrže lažne informacije i mogu vas navesti na krive odluke.

Više

Maligna bolest najmlađih – Marinino je dijete zauvijek zaspalo

Najteže je kada od maligne bolesti oboli dijete, a smrt djeteta najveća je bol koju roditelj može osjetiti.

Više

Slavimo drugi rođendan i nagrađujemo!

Za naš 2. rođendan pobrojali smo najvažnije datume i trenutke u drugoj godini našeg rada.

Više

Povodom Hrvatskog dana osviještenosti o debljini donosimo smjernice pravilne prehrane

Iz Udruge za prevenciju prekomjerne težine za čitatelje Nismo same pripremili su smjernice prehrane za oboljele od malignih bolesti.

Više

Godinu dana projekta “Nisi sama – ideš s nama!”

Zahvaljujući projektu prijevoza žena na kemoterapiju u proteklih godinu bili smo podrška u bolesti za 118 žena i njihovih obitelji.

Više

Sretan nam 2. rođendan!

Za naš 2. rođendan pobrojali smo najvažnije datume i trenutke u prvih 12 mjeseci našeg rada.

Više

Danas se obilježava Hrvatski dan nepušenja

Žene u Hrvatskoj puše cigarete više od žena u bilo kojoj drugoj europskoj zemlji, po udjelu muškaraca nalazimo se na sedmom mjestu.

Više

Upitnik o radnom statusu za osobe oboljele od malignih bolesti

Kako bismo dobili što jasniju sliku o tome u kojoj je mjeri maligna bolest utjecala na radno-pravni i socioekonomski status osoba oboljelih od raka, Nismo Same i Koalicija udruga u zdravstvu, u suradnji s prim. dr. Bojanom Knežević, specijalisticom medicine rada u KBC-u Zagreb, pokrenuli su upitnik o radnom statusu za osobe oboljele od malignih bolesti, prvi takve vrste u Hrvatskoj.

Read More

Što kad nakon dijagnoze zloćudnog tumora ostaneš bez posla?

Vrijeme je da prestanemo sami sebe lagati i da pogledamo istini u oči. Hrvatska nije socijalna država koja vodi brigu o najugroženijim skupinama stanovništva u koju svakako spadaju i oboljeli od raka.

Read More

Organizirana borba protiv raka podrazumijeva odgovornost svih, uključujući i građane

Obiteljski je liječnik ključan u prevenciji i ranom otkrivanju bolesti, ali vrlo mu je značajna uloga i tijekom liječenja s obzirom na to da je ono sve više izvanbolničko.

Read More

Kako ‘survajvorica’ pliva u sistemu

To je operirana strana i neudobno mi je. Potužim se. Tehničar me blijedo pogleda i odgovori kako nema veze. Glavno da je njemu udobno jer on radi posao stavljanja kanila što je važno. Doslovno tim riječima!

Read More

Prim. dr. Paula Podolski o utjecaju kemoterapije na mozak

“Nažalost, od raka dojke obolijevaju sve mlađe žene. Prije 20 godina bili smo iznenađeni kad smo imali ženu između 30 i 40 godina oboljelu od raka dojke. Danas to nije izuzetak. Moja je najmlađa pacijentica imala 23 godine, no ima i mlađih.”

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama