Promjena koju želimo

Europska komisija pozvala je sve države članice da do 2013. izrade nacionalne planove ili strategije borbe protiv raka. To su učinili svi osim Hrvatske koja bilježi jednu od najviših stopa smrtnosti od raka.

Da će Sabor uskoro usvojiti Nacionalni plan za borbu protiv zloćudnih bolesti (evo, samo što nije) najavljuje se od 2009. godine. U međuvremenu ukinut je i „Program 72 sata“ koji je malignim bolesnicima trebao osigurati početak liječenja u roku od tri dana od dijagnoze. Prošlo je više od godinu dana, a zamjene za taj program još nema.

Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu, nedavno je u intervjuu „Novom listu“ rekao kako je pogrešno ulaganje u liječenje onkoloških pacijenata stalno promatrati kao trošak, s obzirom na činjenicu da je 40 posto oboljelih od zloćudnih bolesti u produktivnoj dobi od 40 do 65 godina, pa godišnji materijalni gubici Hrvatske zbog posljedica zloćudnih bolesti iznose oko 51 milijun eura. 

U dvije godine koliko se liječim puno sam o navedenim problemima pričala i sa samim liječnicima. Došli smo do istoga zaključka: u našem se sustavu izgubio čovjek, sve je manje ljudskosti, pacijenti su postali broj koji državi donosi trošak.

Posebno ugroženu skupinu o kojoj nitko ne vodi računa čine žene koje su tijekom liječenja ostale bez posla. Svuda u svijetu pokreću se razne akcije kako bi se žene oboljele od raka nakon bolesti što lakše i bezbolnije uključile u društvo. A mi ih ostavljamo na cesti, bez egzistencije.

Ministarstvo zdravstva i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje pomogli su onkologiji posljednjih godina donošenjem Liste takozvanih skupih lijekova koja je poboljšala dostupnost kvalitetnih lijekova, no naši pacijenti i dalje predugo čekaju da se lijekovi novih generacija uvrste na Listu lijekova HZZO-a, a i količina novca koja se izdvaja za onkologiju još je uvijek ispod europskog prosjeka od devet posto. Pritom, nisu svi lijekovi jednako dostupni svim pacijentima. Jedan je od velikih problema i manjak liječnika specijalista te neravnomjeran razvoj onkologije, a kako bi sve bolnice u Hrvatskoj imale isti standard.

Kako bi trebao izgledati sustav zdravstva i cjelovita briga i skrb države o oboljelima zorno nam je u svojoj priči opisala Zagrepčanka koja se od raka dojke liječila u Nizozemskoj. Znam da ćete sada odmahnuti rukom i reći: To je Nizozemska, oni imaju bitno više novca od nas. No, ako pomno pročitate priču koju vam donosimo vidjet ćete da se mnoge stvari mogu promijeniti i bez novca.

Primjerice, nitko mi ne može reći da je normalno da žene za svoju tešku dijagnozu moraju doznati iz komadića papira koji im uruči sestra na šalteru, što svjedoče istinite, životne priče  koje su samo za vas napisale žene-lavice. Ima, istina, i primjera da dijagnozu ženi priopći liječnik. No, ne čine svi liječnici to na primjeren način, o čemu ćete također moći čitati na ovim stranicama.

Pisat ćemo i o drugim problemima koji muče onkološke bolesnike: od onog trenutačno najakutnijeg, dugih lista čekanja za preglede koji život znače, zatim o neljubaznosti osoblja, poražavajuće lošoj komunikaciji bolesnika s liječnicima, neprimjerenim uvjeta u kojima se u pojedinim bolnicama bolesnicima daje kemoterapija do naizgled bezazlenog problema: debelih igala kojima se onkološkim pacijentima vadi krv pa imaju osjećaj da ih se bode vilicom.  

Kako se žene koje se liječe kemoterapijom nikada ne bi osjećale same i odbačene, pokrenula sam i projekt „Nisi sama – ideš s nama?“ Ideja je da žene koje nemaju drugu mogućnost vratiti se kući s kemoterapije, osim javnim prijevozom, mogu besplatno pozvati taksi koji će ih vratiti kući. Hvala Zakladi za ljudska prava i solidarnost „Solidarna“ koja je prepoznala važnost ovog projekta (namjera je proširiti ga na cijelu Hrvatsku) i za njega dala inicijalna sredstva. Ako može Amsterdam, može i Zagreb!

Posebno mi je zadovoljstvo najaviti  da će za Nismo same pisati najbolji hrvatski novinari.

Istražit ćemo i zašto se na red za preglede u hrvatskim bolnicama čeka satima, razmišlja li se o tome da se svim onkološkim pacijentima ponudi psihološka pomoć (kao dio njihova liječenja) kao i o boljoj zdravstvenoj edukaciji građana. Jer, činjenica je da građani Hrvatske u pravilu nemaju naviku ići na preventivne preglede pa se kod mnogih rak otkrije prekasno.  O tome svjedoči i javno dostupan podatak: za preventivne aktivnosti u Hrvatskoj se od ukupnog iznosa sredstava za zdravstvo izdvaja svega 0,68, dok je prosjek zemalja EU 2,68 posto.

Pozivam i vas da predložite teme o kojima želite da pišemo. Javite nam što vas muči i mi ćemo to istražiti za vas.

Pošaljite nam svoje prijedloge!

14 + 6 =

U sustavu se izgubio čovjek

Pacijenti su postali broj koji državi donosi trošak, što je sramotno. Nedopustivo je da žene svoju tešku dijagnozu saznaju s komada papira koji im uruči sestra na šalteru. Komunikacija liječnika s oboljelima često je nekvalitetna. Uz dobru volju i minimalni, pa čak i nikakav trošak, u sustav je moguće uvesti promjene kojima bi se oboljelima od raka osigurala stručna podrška i tretman dostojan čovjeka.

Žene oboljele od raka su ostavljene na cesti

U Hrvatskoj nedostaje inicijativa kojima bi se ženama oboljelima od raka pružila potrebna podrška u pronalasku zaposlenja i osguravanju što lakšeg i bezbolnijeg uključivanja u društvo. Nedopustivo je da ih društvo odbacuje i zanemaruje zbog njihove bolesti.

Onkološke bolesnice ne žele debele igle!

Onkološkim pacijentima, kojima su vene oštećene, (pre)često se vadi krv predebelim iglama pa imaju osjećaj da ih se bode vilicom. Taj naizgled bezazlen i lako previdiv problem njima predstavlja ogromnu zapreku. Žene koje boluju od malignih bolesti zaslužuju da se ta prepreka za njih ukloni.

Liječenje onkoloških pacijenata stalno se promatra kao trošak

To je pogrešno, a s obzirom na činjenicu da je 40 posto oboljelih od zloćudnih bolesti u produktivnoj dobi od 40 do 65 godina, godišnji materijalni gubici Hrvatske zbog posljedica zloćudnih bolesti iznose oko 51 milijun eura.

Nacionalni plan za borbu protiv zloćudnih bolesti

Usvajanje se najavljuje od 2009. godine, a u međuvremenu je ukinut i „Program 72 sata“ koji je malignim bolesnicima trebao osigurati početak liječenja u roku od tri dana od dijagnoze.

Lijekovi i zdravstvene usluge nisu jednako dostupne

Dok je količina novca koji se izdvaja za onkologiju još uvijek ispod europskog prosjeka od devet posto, lijekovi kao i zdravstvene usluge nisu jednako dostupni svim pacijentima. Jedan je od velikih problema i manjak liječnika specijalista te neravnomjeran razvoj onkologije, a kako bi sve bolnice u Hrvatskoj imale isti standard.

Upitnik o radnom statusu za osobe oboljele od malignih bolesti

Kako bismo dobili što jasniju sliku o tome u kojoj je mjeri maligna bolest utjecala na radno-pravni i socioekonomski status osoba oboljelih od raka, Nismo Same i Koalicija udruga u zdravstvu, u suradnji s prim. dr. Bojanom Knežević, specijalisticom medicine rada u KBC-u Zagreb, pokrenuli su upitnik o radnom statusu za osobe oboljele od malignih bolesti, prvi takve vrste u Hrvatskoj.

Pročitaj više

Što kad nakon dijagnoze zloćudnog tumora ostaneš bez posla?

Vrijeme je da prestanemo sami sebe lagati i da pogledamo istini u oči. Hrvatska nije socijalna država koja vodi brigu o najugroženijim skupinama stanovništva u koju svakako spadaju i oboljeli od raka.

Pročitaj više

Organizirana borba protiv raka podrazumijeva odgovornost svih, uključujući i građane

Obiteljski je liječnik ključan u prevenciji i ranom otkrivanju bolesti, ali vrlo mu je značajna uloga i tijekom liječenja s obzirom na to da je ono sve više izvanbolničko.

Pročitaj više

Kako ‘survajvorica’ pliva u sistemu

To je operirana strana i neudobno mi je. Potužim se. Tehničar me blijedo pogleda i odgovori kako nema veze. Glavno da je njemu udobno jer on radi posao stavljanja kanila što je važno. Doslovno tim riječima!

Pročitaj više

Prim. dr. Paula Podolski o utjecaju kemoterapije na mozak

“Nažalost, od raka dojke obolijevaju sve mlađe žene. Prije 20 godina bili smo iznenađeni kad smo imali ženu između 30 i 40 godina oboljelu od raka dojke. Danas to nije izuzetak. Moja je najmlađa pacijentica imala 23 godine, no ima i mlađih.”

Pročitaj više