Je li rak psihosomatska bolest?

dr. sc. Jasminka Horvatić, klinički psiholog

Iza mene je više od trideset godina prakse, mnogo klijenata s tumorom, od kojih je samo nekoliko njih umrlo. Većina ih je živjela dulje od očekivanja ili su ozdravili. Borili su se te pobijedili ili usporili bolest. Neki, nažalost, nisu uspjeli. Tumori su njihovi neprijatelji i moja inspiracija.

Već godinama neriješena je zagonetka kako je moguće da bolesnik koji je prema svim prognozama trebao umrijeti ostaje živ i produktivan, dok drugi s identičnom bolešću, lokacijom i veličinom tumora, sličnom fizičkom kondicijom i ostalim gotovo identičnim parametrima, naglo slabi i umire. Odgovor je u njihovom psihičkom funkcioniranju. Perfekcionizam, defenzivnost, tjeskoba i nemogućnost oslobađanja napetosti karakteristične su za bolesnike koji nisu uspjeli. Oni imaju nisko samopoštovanje.

Bolesnici koji su shvatili da su aktivni sudionici borbe protiv tumora, koja se događa u njihovom tijelu, i da ih neće spasiti ni najbolji lijekovi i liječnici, ako se sami neće boriti protiv tumora svim raspoloživim metodama, pobijedili su bolest, ili su barem produžili kvalitetan život. U praksi sam imala klijente kojima je prognoza bila nekoliko tjedana preživljavanja, a oni su preživjeli i pobijedili. Zašto?

Dijagnosticiranje karcinoma povezano je s akutnom reakcijom na stres, kod većine se razvije poremećaj prilagodbe, a kod trećine se dijagnosticira posttraumatski stresni poremećaj. Neadekvatne reakcije na stres još više pogoršavaju simptomatologiju primarne bolesti. Za uspješno liječenje karcinoma potrebno je poznavati efikasnu prevenciju i terapiju posttraumatskog stresnog poremećaja, koja je također osmišljena i kreirana od istog autora u dugogodišnjoj uspješnoj primjeni. Kompetencije psihoonkologa podrazumijevaju poznavanje: onkologije, psihoneuroimunologije, postupaka liječenja i re/habilitacije onkološkog bolesnika te izvrsno znanje kliničke psihologije, psihoterapije te strukture kognitivnog, konativnog i emocionalnog funkcioniranja kroničnih i terminalnih pacijenata. Postizanje ozdravljenja, bez obzira na dijagnosticirane udaljene metastaze primarnog tumora, povezano je s osobnošću i komunikacijskim vještinama terapeuta.

Psihoonkološke intervencije  potrebne su u svakoj fazi liječenja. Informiranost pacijenta i stručna potpora pridonose suradnji bolesnika s medicinskim osobljem i boljim ishodom liječenja.

Temeljem utvrđenih psihičkih karakteristika onkoloških pacijenata, koje su somatizirale stres zbog nesretnog života, a što je uzrokom i deregulacije imunološkog sustava, kreirala sam vlastiti psihoonkološki model prevencije i liječenja karcinoma. U prilog tvrdnjama da je rak psihosomatska bolest, i da je u povezanosti s neadekvatnim reagiranjem na stresne situacije, govore rezultati primjene  metode iz/liječenja pacijenata koji su, prema medicinskim nalazima bili „samo za palijativu“.

Psihoonkološki model liječenja karcinoma koji sam sama razvila sastoji se od tri osnovna dijela:

  1. utvrđivanje uzroka (triggera) bolesti
  2. kontrola vlastitog tijela
  3. promjena životnog stil

1. Utvrđivanje uzroka (triggera) bolesti

Svaki bolesnik zna zbog čega je obolio. Nagomilane stresne situacije tijekom života, s kojima se nismo u stanju nositi, u času kulminacije doprinose disfunkcijama imunološkog sustava što dovodi do bolesti. Ranije ignoriranje drugih psihosomatskih simptoma, ili bijeg u bolest zbog traženja pažnje od okoline i testiranja važnosti vlastite pozicije u društvu, može, u slučaju gubitka kontrole, rezultirati karcinomom. Prvi cilj psihoterapije je osvještavanje „triggera“ karcinoma na način da osoba ranije doživljenu bezizlaznu situaciju osvijesti i da se tijekom terapije pronađu mogući realni izlazi. Bolesnici se doživljavaju kao zatočenici svoje nesreće,  i ne usude se ni razmišljati o akcijama koje bi takvu situaciju promijenile, jer su tijekom života „zaboravili“ tražiti nešto za sebe zbog toga što su duboko potisnuli svoje želje i potrebe. Ponašaju se sukladno roditeljskoj zabrani „ne budi važan“ i kad osvijeste svoj životni stil, doživljavaju se „krpom za pod“ koju svi „gaze“ i ponižavaju. Razvili su strah od pokušaja traženja zadovoljavanja svojih želja i potreba, jer tjeskobno pretpostavljaju neugodne reakcije okoline pa „zbog mira u kući“ radije podnose nesreću. Terapijske intervencije u pravcu razvoja samopoštovanja, redukcije anksioznosti i depresivnosti te razvoja proaktivnosti, čine početak iz/liječenja.

2. Kontrola vlastitog tijela

Zastrašujuće saznanje o malignom procesu u tijelu često paralizira pacijente u akcijama koje bi pomogle pri liječenju. Nalazi se verbalizacija o spremnosti za borbu protiv raka, no kod dijela pacijenata jasno je da je stvarna odluka drugačija i da se pripremaju umrijeti. Iznenađujuće je neznanje anatomije i fiziologije, što doprinosi intenziviranju straha od smrti. Nasuprot tome, medicinsko osoblje negira utjecaj psihičkih mehanizama kontrole vlastitog tijela.

Redukcija intenziteta stresa pri postavljanju dijagnoze postiže se primjerenim pojašnjavanjem stanja uz optimistički ishod. Istovremeno se pristupa kratkoročnom i dugoročnom planiranju ozdravljenja. Predoperativna psihološka priprema, uz kratku komunikaciju s kirurgom koji će ekstrahirati tumor, bitno doprinosi uspjehu operacije. Neznanje je najveći neprijatelj pacijentu i najveći induktor straha.

Tijekom kemoterapije pacijenta se podučava kontroli vlastitog tijela i povećanju efikasnosti kemoterapije na način da se ne uništavaju zdrave stanice, već samo kancerogene, uz redukciju mučnina i povraćanja.

Za pacijente su posebno stresne kontrole za koje se pripremaju dulji period.  Kad saznaju da su nalazi uredni, to im ne donosi olakšanje, već strahuju od narednog pregleda. Na taj način ne osvijeste da su zdravi, nego funkcioniraju kao kronični bolesnici. Medijski napisi o preventivnim operacijama ili novim lijekovima izazivaju sumnju jesu li poduzeli sve u cilju ozdravljenja, što rezultira superponiranjem prethodnog stresnog života i stresa zbog kontrole bolesti, a što ih onemogućuje u normalnom funkcioniranju.

Najbrži način da se bolesnik uvjeri u mogućnost psihičke kontrole tjelesnih procesa je „popravljanje“ krvnih nalaza ili izostanak mučnina i povraćanja pri kemoterapiji, što daje vidljive rezultate tijekom dva dana. Nešto sporiji je proces redukcije veličine tumora, za što se za svakog pacijenta osmišljava drugačiji način, sukladno njegovoj dobi, spolu, interesima, znanju, osobnosti, kognitivnim potencijalima, vrsti, veličini, lokaciji i rasprostranjenosti tumora. Većina je pacijenata zbunjena količinom kontradiktornih informacija u medijima o čudotvornom liječenju različitim pripravcima ili prehrambenim namirnicama, alternativnim tehnikama liječenja i sumnjama u efikasnost medicine. Psihoonkolog ne ulazi u preporuke što učiniti, ali koristeći kompetencije u poznavanju svjetskih trendova može informirati pacijenta o pojedinim postupcima. Za pacijenta će biti učinkovitije liječenje za koje vjeruje da je efikasno.

Iznimno je važno uspostavljanje povjerenja između psihoonkologa i pacijenta. Važno je ne zastrašivati pacijenta, priznati neznanje (ali se potruditi naučiti), ukazati na mogućnosti kontrole tijekom liječenja i nikada se ne služiti neistinama.

3. Promjena životnog stila

Svijest o malignoj bolesti koja „se nije dogodila nekom drugom“ i odluka za borbu protiv bolesti, pravi je trenutak za preispitivanje životnih prioriteta i korekciju životnog stila. Ovo nije posebna faza liječenja, već kontinuirani proces od dijagnosticiranja tumora do ozdravljenja. Potrebno je mnogo snage za donošenje odluka, korekcije razine zabrana i naredbi, uspostavljanje samopoštovanja i iznošenje želja i potreba najprije sebi, a potom okolini koja to ne očekuje. Žabu treba transformirati u princa i to je možda najvažnija komponenta izlječenja. Psihoonkolog i pacijent mogu uz veliku umješnost i povjerenje uspjeti oboljelog dovesti do ozdravljenja i održati zdravim. Efikasnosti liječenja doprinosi angažiranje ključnog člana pacijentove okoline kojega se educira o potrebama onkološkog pacijenta i o načinu potpore, uz upozorenje da pacijent najbolje prepoznaje svoje želje i potrebe, koje treba uvažavati, te da obolijevanje od raka nije u povezanosti s padom kognitivnih funkcija.

Analizom životnog stila pojedinca i njegovog socijalnog funkcioniranja, iskusni psihoonkolog može predvidjeti obolijevanje od karcinoma u naredne dvije godine, a isto tako može procijeniti tko će ozdraviti, a tko će izgubiti životnu bitku.

Primjenom ovog psihoonkološkog modela povećava se efikasnost liječenja karcinoma i snižavanje stope mortaliteta. Pacijenti ga rado prihvaćaju, jer im je logičan, zanimljiv i efikasan. Nauče novi način razmišljanja, a što se reflektira na osobno zadovoljstvo, samopoštovanje i zdravlje. Sve dok postoji i minimum motivacije za izlječenjem, vrijedi ga primijeniti.

ULOGA PSIHOONKOLOGA U INTERDISCIPLINARNOM TIMU U LIJEČENJU ONKOLOŠKOG BOLESNIKA

Interdisciplinarni tim koji liječi onkološkog pacijenta čine: liječnici (onkolog, kirurg, kardiolog, anesteziolog, pulmolog, fizijatar, internist, ginekolog…), medicinske sestre i psihoonkolog.

Psihoonkologija je dio medicinske psihologije u čijem je fokusu intenzivna interdisciplinarna suradnja u preventivi i liječenju onkološkog bolesnika, tijekom dijagnostike, liječenja i rehabilitacije, pri čemu je psihološka potpora bolesniku komplementarni dio medicinskom liječenju.

Najbolji rezultati liječenja postižu se holističkim pristupom u kojem se provode priznati medicinski postupci, uz psihološku potporu bolesniku za borbu protiv bolesti. Psihološka potpora provodi se tijekom cijelog perioda liječenja, od dijagnosticiranja bolesti do izlječenja, što možemo podijeliti u pet faza:

  1. Dijagnostika maligne bolesti u svrhu redukcije straha od boli, nesposobnosti za samostalan život i smrti.
  2. Predoperativna priprema tijekom koje se bolesnika informira o ciljevima operacije.
  3. Nakon operacije utvrđuje se njezina korist i postiže prilagodba novom načinu života.
  4. Kemoterapija/zračenje tijekom kojih se podučava kontroli vlastitoga tijela.
  5. Ponovna normalizacija života uspostavlja se sukladno ograničenjima zbog bolesti.

 

 

Voditeljica Savjetovanja “Horvatić”, dr. sc. Jasminka Horvatić (jasminka.horvatic@gmail.com), klinički je psiholog, psihoterapeut-psihoonkolog, psiholog u medicini rada i stalni sudski vještak.

Posebno su joj područje interesa, više od 30 godina, psihoonkologija i liječenje psihosomatskih i autoimunih bolesti. Kreirala je i vlastiti uspješan psihoonkološki model liječenja osoba oboljelih od raka te autoimunih bolesti.

Pročitajte i ostale članke

Sve je više žena mlađih od 40 godina kojima je rak dojke dijagnosticiran u trudnoći

Na vaša pitanja odgovara ugledna onkologinja, prim. dr. sc. Paula Podolski, s Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb.

Više

Rano liječenje raka dojke

Kada se rak dojke liječi rano, moguće ga je izliječiti.

Više

Vrijeme je za cijepljenje protiv gripe

Cijepljenje počinje u srijedu, 7. studenoga, a građani će se moći cijepiti kod obiteljskih liječnika i u zavodima za javno zdravstvo.

Više

Zdravi recepti by Snježana Slonja

Nakon nalaza koji je pokazao da ima rak, Snježana Slonja odlučila je promijeniti način ishrane, a svoje recepte i savjete podijeliti s nama.

Više

U Rijeci održana četvrta konferencija „Fight&Win – Kako se oduprijeti raku?“

Četvrta konferencija „Fight&Win – Kako se oduprijeti raku?“, u organizaciji Dubravke Šuice, zastupnice u EU parlamentu, održana je 27. rujna.

Više

Sve je više žena mlađih od 40 godina kojima je rak dojke dijagnosticiran u trudnoći

Na vaša pitanja odgovara ugledna onkologinja, prim. dr. sc. Paula Podolski, s Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb.

Više

Rano liječenje raka dojke

Kada se rak dojke liječi rano, moguće ga je izliječiti.

Više

Vrijeme je za cijepljenje protiv gripe

Cijepljenje počinje u srijedu, 7. studenoga, a građani će se moći cijepiti kod obiteljskih liječnika i u zavodima za javno zdravstvo.

Više

Udruga „JA KA“ danas slavi drugi rođendan

Još u bolnici V. Kastratović razmišljala je o tome što može učiniti za sebe i žene, ako preživi karcinom. Nakon toga osnovala je udrugu.

Više

aBeCeda raka dojke (2. dio)

U sklopu naše kampanje “U listopadu nosimo roza!” svaki smo dan obradili najmanje jedan pojam vezan uz rak dojke, od dijagnoze do liječenja.

Više

Upitnik o radnom statusu za osobe oboljele od malignih bolesti

Kako bismo dobili što jasniju sliku o tome u kojoj je mjeri maligna bolest utjecala na radno-pravni i socioekonomski status osoba oboljelih od raka, Nismo Same i Koalicija udruga u zdravstvu, u suradnji s prim. dr. Bojanom Knežević, specijalisticom medicine rada u KBC-u Zagreb, pokrenuli su upitnik o radnom statusu za osobe oboljele od malignih bolesti, prvi takve vrste u Hrvatskoj.

Read More

Što kad nakon dijagnoze zloćudnog tumora ostaneš bez posla?

Vrijeme je da prestanemo sami sebe lagati i da pogledamo istini u oči. Hrvatska nije socijalna država koja vodi brigu o najugroženijim skupinama stanovništva u koju svakako spadaju i oboljeli od raka.

Read More

Organizirana borba protiv raka podrazumijeva odgovornost svih, uključujući i građane

Obiteljski je liječnik ključan u prevenciji i ranom otkrivanju bolesti, ali vrlo mu je značajna uloga i tijekom liječenja s obzirom na to da je ono sve više izvanbolničko.

Read More

Kako ‘survajvorica’ pliva u sistemu

To je operirana strana i neudobno mi je. Potužim se. Tehničar me blijedo pogleda i odgovori kako nema veze. Glavno da je njemu udobno jer on radi posao stavljanja kanila što je važno. Doslovno tim riječima!

Read More

Prim. dr. Paula Podolski o utjecaju kemoterapije na mozak

“Nažalost, od raka dojke obolijevaju sve mlađe žene. Prije 20 godina bili smo iznenađeni kad smo imali ženu između 30 i 40 godina oboljelu od raka dojke. Danas to nije izuzetak. Moja je najmlađa pacijentica imala 23 godine, no ima i mlađih.”

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama