Samoća u patnji zbog bolesti izvor je najveće psihološke boli

dr. sc. Jasminka Horvatić, klinički psiholog

Dijagnostika i liječenje onkološkog bolesnika bazira se na selekcioniranom skupu izoliranih medicinskih podataka, pri čemu je sekundaran pacijentov odnos prema bolesti i prihvaćanje osobe kao psihofizičke cjeline.

Holistički pristup bolesniku, prestrašenom zbog malignog procesa u tijelu, bitno doprinosi uspješnom liječenju. U prilog ovoj tvrdnji govore podaci o preživljenju pacijenata s jednakom veličinom i lokacijom tumora pri čemu, uz jednake teoretske šanse, jedan preživi, a drugi umre.

Intenzivna interdisciplinarna suradnja u preventivi i liječenju onkološkog bolesnika, tijekom dijagnostike, liječenja i rehabilitacije, funkcija je psihoonkologa. Riječ je o osobi čije kompetencije podrazumijevaju poznavanje onkologije, psihoneuroimunologije, postupaka liječenja i rehabilitacije onkološkog bolesnika, zatim izvrsno znanje kliničke psihologije, psihoterapije te strukture intelektualnog i emocionalnog funkcioniranja kroničnih i terminalnih pacijenata.

Uz osnovne simptome bolesti, dijagnosticiranje maligne bolesti predstavlja visoku razinu emocionalnog stresa za oboljelog i njegovu obitelj. Stres je vezan uz dijagnozu koja se doživljava zastrašujućom. Potrebne su česte hospitalizacije i kontrole, pri čemu su neki oblici liječenja (kemoterapija) vezani uz bolove u zglobovima. Motorički poremećaji nastaju zbog izobličenja tijela i smanjenog opsega pokreta. Ovi se bolesnici i brzo umaraju. Emocionalne reakcije povezane su sa strahom od boli i smrti, zbog čega se mijenjaju životni prioriteti i planovi.

Specifičnosti funkcioniranja onkoloških bolesnika povezani su s njihovom pozicijom u obitelji.

Ako je pacijent muškarac, patit će sam kako ne bi bio “slab” i “štititi” obitelj, koliko god može izdržati. Njegova žena će: majčinski paziti na njega, biti overprotektivna, određivati mu što je najbolje za njega, “štititi” ga od okoline, pronalaziti nove načine liječenja i mogućnosti redukcije boli.

Žena kao pacijentica podijelit će brige i strah s najboljom prijateljicom, dok će njezin suprug: biti izgubljen i neće znati kako postupiti, početi bježati i biti “jako zaposlen”, sam plakati i patiti, pokušati udovoljiti svemu što se od njega traži, a neki će tražiti rastavu.

Dijete čiji je roditelj onkološki bolesnik je traumatizirano izuzetnim iskustvom, zbog čega se ne uklapa u društvo vršnjaka. Ono je anksiozno, ustrašeno zbog mogućeg gubitka roditelja, ali istovremeno prema njemu osjeća ljutnju. Ta djeca ne žele razgovarati o traumi sve dok nisu spremna, ali i tada samo s osobom u koju imaju povjerenje. Kad “odrade” traumu, daju si dozvolu da im “ide” u životu, jer su integrirali dio koji je izvor traume. Često se kod njih dijagnosticira simptomatologija PTSP-a. Oni funkcioniraju kao stariji, umorni su zbog brige i fizičkog angažmana prema roditelju i imaju veći osjećaj odgovornosti u odnosu na vršnjake. Imaju osjećaj “gušenja”, jer nemaju dovoljno vremena za sebe. Neki roditelji vežu dijete tako da im je ono jedino društvo, što je djetetu fizički zahtjevno. Dijete razvija osjećaj krivnje ako nije na raspolaganju, što stvara konflikt s vlastitim željama i potrebama. Djeca bolesnih roditelja pokazuju tendenciju ka depresiji ili bijegu u bolest kako bi bez osjećaja krivnje reducirala emocionalni stres. Takvu djecu često vršnjaci žale, što im izaziva neugodu.

Dijete kao onkološki bolesnik štiti roditelje od izražavanja patnje zbog boli ili osjećaja da umire.

Roditelji bolesnog djeteta pokušat će provesti što više vremena s njim, tražit će nove metode liječenja, nastojati mu olakšati patnje i razveseliti ga, ne razgovarati o neugodnim osjećajima, tješiti ga i ohrabrivati.

Temeljem naših istraživanja (Horvatić, 2002., 2004., 2005.) utvrđeno je da postoje specifičnosti emocionalnog funkcioniranja i strukture osobnosti onkoloških bolesnika. Oni pokazuju značajno povišenu razinu anksioznosti, emocionalnu zabrinutost, snižene su borbenosti, nisu zadovoljni svojim životnim stilom i procjenjuju da zaslužuju više u životu, procjenjuju  i da nisu dovoljno dobri, a pokazuju i povišenu potrebu za socijalnim prihvaćanjem. Česti su konflikti unutar osobnosti.

Tijekom bolesti prolaze kroz pet osnovnih psiholoških faza (Simonton, 1986.):

  • nepriznavanje i osamljivanje;
  • gnjev, mržnja, bijes, zavist;
  • pregovaranje;
  • depresija praćena osjećajem strahovitog gubitka;
  • nada/prihvaćanje.

Nužan preduvjet motiviranja osobe oboljele od raka na borbu protiv bolesti jest njezino znanje o bolesti i lokaciji tumora. Onkološki bolesnici su najusamljeniji i bolesnici koji sami prolaze kroz velike strahove. Obično su strahovi usmjereni na dva pitanja: koliko mi je još života preostalo i hoće li bolest i umiranje biti praćeno neizdrživim bolovima?

Dvije su vrste boli kod onkoloških pacijenata: fizička i psihička.

Fizička bol povezana je s progresijom bolesti i lokacijom tumora. Bol u zglobovima može biti povezana s kemoterapijom i pacijenti nakon nekoliko ciklusa kemoterapije često prijavljuju bolove i ograničenu pokretljivost zglobova. Prema našim ispitivanjima samoprocjene intenziteta boli kod onkoloških bolesnika, čini se da kod njih postoji viša tolerancija na bol nego kod drugih bolesnika. Razlog tome je vjerojatno u očekivanju, pa tako i psihološkoj pripremi, da će bolest biti praćena s boli. Isto tako za očekivati je da će se intenzitet boli povećavati s progresijom bolesti, no doživljaj boli nije proporcionalan očekivanju, već pacijenti kompenziraju intenzitet boli racionalnim i emocionalnim mehanizmima sve do neposredno prije terminalne faze bolesti.

Ovaj fenomen povezan je sa stavom da zanemarivanje intenziteta boli odgađa i progresiju bolesti. Važno je reći da nije povišen prag tolerancije na bol, već da se radi o stilu života u kojem je bol dio bolesti, ali pacijenti žele odgoditi uporabu analgetika što više, jer im život bez analgetika, ili s manjim dozama, daje veći osjećaj zdravlja.

Veći problem onkoloških pacijenata je psihička bol. Ona je u povezanosti s podrškom obitelji i/ili bliže okoline u borbi protiv bolesti. Bolesnici koji imaju veliku emocionalnu potporu, imaju i višu razinu tolerancije na bol. Osobe koje se ne osjećaju voljenima, već kod objektivno nižih očekivanih intenziteta boli, doživljavaju bol neizdrživom. Najčešći uzrok nedostatka emocionalne potpore kod ovih je pacijenata neznanje okoline kako se ponašati prema bolesniku pa reagiraju “najelegantnijim” načinom – izbjegavanjem kontakata. Samoća u patnji zbog bolesti izvor je najveće psihološke boli, koja snižava prag tolerancije prema fizičkoj boli, na način da socijalno izolirani pacijenti zbog lošeg emocionalnog stanja induciraju bol, kako bi se osjećali još jadnijima i bolesnijima. To su možda posljednji pokušaji traženja pažnje i podrške okoline, što može biti i važan motivativni faktor u prevenciji progresije maligne bolesti.

Psihološki mehanizam baziran je na pacijentovoj procjeni je li nekome iz njegove okoline stalo do njega i isplati li mu se boriti protiv karcinoma kako bi što dulje bolest bila pod kontrolom ili je jedini način dobivanja pažnje okoline izazivanje sažaljenja. Za pacijenta je ovaj model ponašanja dodatni izvor stresa, ako utvrdi da je okolina nezainteresirana, što pokreće psihoneuroimunološke mehanizme u smislu snižavanja imuniteta i progresije maligne bolesti. Stoga je od posebne važnosti psihoterapijski vođenom imaginacijom i primjenom tehnika relaksacije u terapiji reducirati stres.

Voditeljica Savjetovanja “Horvatić”, dr. sc. Jasminka Horvatić (jasminka.horvatic@gmail.com), klinički je psiholog, psihoterapeut-psihoonkolog, psiholog u medicini rada i stalni sudski vještak.

Posebno su joj područje interesa, više od 30 godina, psihoonkologija i liječenje psihosomatskih i autoimunih bolesti. Kreirala je i vlastiti uspješan psihoonkološki model liječenja osoba oboljelih od raka te autoimunih bolesti.

Pročitajte i ostale članke

Recepti za zdravi obrok by Snježana Slonja

Nakon dijagnoze maligne bolesti Snježana Slonja odlučila je promijeniti način ishrane, a svoje recepte nesebično podijeliti sa svima nama.

Više

Kako pomoći bližnjima koji su izgubili blisku osobu

Riječi nisu uvijek potrebne niti dolaze s lakoćom. Ponekad je dovoljno samo biti uz nekoga.

Više

Kako smo Katarini vratili osmijeh

Nitko kemoterapiju ne može proći sam. Katarina je podršku potražila u Dnevnoj bolnici Klinike za psihijatriju KBC-a Zagreb.

Više

Povodom Hrvatskog dana osviještenosti o debljini donosimo smjernice pravilne prehrane

Iz Udruge za prevenciju prekomjerne težine za čitatelje Nismo same pripremili su smjernice prehrane za oboljele od malignih bolesti.

Više

Nikada ne čekajte

Ne zamišljajte druge ljude, gledajte što čine, jer to je bliže istini, savjetuje naša poznata književnica Sanja Pilić.

Više

Akcija Cost Cares: umrežavanjem stručnjaka do kvalitetnijeg zdravstva

Cilj je projekta izgradnja modela integrirane skrbi koji će biti testiran na više mjesta u EU.

Više

Kad more liječi

More je i puno više od inspiracije umjetnicima. Ono pomaže u liječenju mnogih pa tako i malignih bolesti.

Više

Rizik za srce nakon liječenja raka dojke

Najnovije istraživanje: žene starije od 45 godina koje su se liječile od raka dojke imaju povećan rizik za razvoj kardiovaskularnih bolesti.

Više

Nakon što sam oboljela od raka muči me nesanica. Je li to normalno?

Više od polovice oboljelih od raka tijekom liječenja pati od nesanice, a mnogi probleme sa spavanjem imaju još mjesecima nakon toga.

Više

Završio 3. sastanak udruga pacijenata iz 12 zemalja: Budućnost onkološkog liječenja je u zdravstvenoj skrbi prilagođenoj osobnim potrebama pacijenata

Predavanje je održao i prof. dr. Joseph Gligorov, izvršni direktor Instituta za maligne bolesti Sveučilišta Sorbonne.

Više

Upitnik o radnom statusu za osobe oboljele od malignih bolesti

Kako bismo dobili što jasniju sliku o tome u kojoj je mjeri maligna bolest utjecala na radno-pravni i socioekonomski status osoba oboljelih od raka, Nismo Same i Koalicija udruga u zdravstvu, u suradnji s prim. dr. Bojanom Knežević, specijalisticom medicine rada u KBC-u Zagreb, pokrenuli su upitnik o radnom statusu za osobe oboljele od malignih bolesti, prvi takve vrste u Hrvatskoj.

Read More

Što kad nakon dijagnoze zloćudnog tumora ostaneš bez posla?

Vrijeme je da prestanemo sami sebe lagati i da pogledamo istini u oči. Hrvatska nije socijalna država koja vodi brigu o najugroženijim skupinama stanovništva u koju svakako spadaju i oboljeli od raka.

Read More

Organizirana borba protiv raka podrazumijeva odgovornost svih, uključujući i građane

Obiteljski je liječnik ključan u prevenciji i ranom otkrivanju bolesti, ali vrlo mu je značajna uloga i tijekom liječenja s obzirom na to da je ono sve više izvanbolničko.

Read More

Kako ‘survajvorica’ pliva u sistemu

To je operirana strana i neudobno mi je. Potužim se. Tehničar me blijedo pogleda i odgovori kako nema veze. Glavno da je njemu udobno jer on radi posao stavljanja kanila što je važno. Doslovno tim riječima!

Read More

Prim. dr. Paula Podolski o utjecaju kemoterapije na mozak

“Nažalost, od raka dojke obolijevaju sve mlađe žene. Prije 20 godina bili smo iznenađeni kad smo imali ženu između 30 i 40 godina oboljelu od raka dojke. Danas to nije izuzetak. Moja je najmlađa pacijentica imala 23 godine, no ima i mlađih.”

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama