Mislila sam da ja ne mogu oboljeti od raka

Slavica Glavica (51)

21.

LISTOPADA, 2018.

Bio je 1. travanj 2017. godine kada sam napipala kvržicu na desnoj dojci. Kvržica je svakoga dana rasla, a pojavili su se i bolovi u desnoj ruci, u lopatici, ramenu te ispod pazuha.

 

 

Otišla sam liječniku, a on me uputio na punkciju. No, ja sam i dalje mislila da punkciju ne moram obaviti odmah, već da mogu pričekati. Mislila sam da se meni ne može dogoditi bolest.

Nakon nekog vremena povjerila sam se starijoj kćeri. I dalje sam bila sigurna da se meni ne može dogoditi teška bolest. Javila sam se porukom i svom dragom nećaku. Pritom sam mu strogo zabranila da mojoj sestri, svojoj majci, otkrije što se događa.

Sa suprugom i kćerima otišla sam na more. Čitave noći nisam spavala,  umjesto toga pretraživala sam internet i razmišljala što bi to moglo biti. Sve je upućivalo na karcinom dojke.

Nikada se nisam gore osjećala nego nakon prve kemoterapije. Htjela sam od svega odustati. Po čitave bih dane ležala u krevetu, gledala kroz prozor i razmišljala što će mi se dogoditi.”

Slavica Glavica / Foto privatna arhiva

Na ljetovanju sam srela jako dobre prijateljice. Povjerila sam im se da sa mnom nešto nije u redu, a one su mi rekle da se ničega ne moram bojati jer da jako dobro izgledam.

– Nije ti ništa, rekle su.  

I moj suprug jednostavno nije mogao ni slušati ni prihvatiti da možda imam rak.  

Vratili smo se s mora. Ponovno se nisam osjećala dobro. Tužna i sigurna u to da nešto nije u redu otišla sam na punkciju, a ona je  potvrdila moje sumnje.

Kad sam došla po nalaz liječnica me sva uplakana zagrlila i rekla mi: „Draga Slavice, molim Vas sjednite. Nažalost je istina, imate zloćudni karcinom s metastazama u limfnim čvorovima.“

Po nalaz je sa mnom išla starija kći. Od šoka smo se skroz pogubile i najmanje smo se pet puta vozile gore-dolje liftom.

Nisam više znala na koju stranu moram izaći iz zgrade. Odmah sam nazvala supruga i rekla mu da se moja pretpostavka da imam rak pokazala točnom. Naravno da sam odmah obavijestila i nećaka. Rekla sam mu da hitno pošalje moju sestru jer ne znam s kim da podijelim svoju tugu. Srušio mi se čitav svijet.

Operacija je brzo zakazana. Sve je prošlo u redu. Biopsija je pokazala da je moj tumor bio u 3. stadiju. Nadalje, da je iz skupine Luminal B, Her 2 negativni, u aksili 8 limfnih čvorova,7 metastaza u čvorovima, od jednog do tri centimetra.

Brzo sam se oporavila i nastavila s kemoterapijama. Nikada se nisam gore osjećala nego nakon prve kemoterapije. Htjela sam od svega odustati. Rekla sam svojima da ne želim ići dalje, no moja je obitelj rekla da moram ići dalje te da nema odustajanja.

Po čitave bih dane ležala u krevetu, gledala kroz prozor i razmišljala što će mi se dogoditi. Često me hvatala panika, nisam se znala nositi s problemima vezanim uz bolest i liječenje. Potražila sam pomoć na KBC-u Rebro, kod psihologije Ivone Poljak. Nastavila sam s kemoterapijama, no psihički sam skroz potonula. Mislila sam da više nikada neću biti ona osoba kakva sam bila.

Leukociti su mi padali pa sam se još gore osjećala. Mislila sam da mojim problemima nema kraja.

Da nisam imala takvu podršku obitelji, sigurno ne bih izdržala. Da ne govorim koliko su me sretnom činile poruke mojih dragih prijatelja.

Najviše sam se radovala pozivima mojih nećaka i nećakinja. Svaki put bih im rekla da sam dobro, ali čim bih završila razgovor osjećala bih se loše.

Približili su se Božić i Nova godina. Svi su se radovali, ja sam glumila radost, a u sebi mislila: „Čemu radost kad sam bolesna.“

Kemoterapije su me ubijale, no nisam imala izlaza, morala sam dalje.

Tjedan za tjednom, prošle su i terapije.

Posljednju sam primila 7. svibnja 2018. Toga dana nitko nije bio  sretniji od mene.

Nakon terapija morala sam se javiti na preglede. Opet me je bilo strah. Nisam smjela ni otvarati nalaze, a kamo li ih čitati.

Pretrage su pokazale da je sve u redu.

Otišla sam ponovno na more. Ovoga puta vesela i sretna. Mislila sam da nikada više neću vidjeti mora. Ali, teško mi je to bilo ikome govoriti. Nisam baš tada imala puno prijatelja kojima bih se mogla povjeriti.

Svi moji najbolji prijatelji polako su me napustili. Jedan po jedan, otišli su iz mog života. To me je jako pogodilo, više od same bolesti.

Ne znam u čemu sam pogriješila. Ne mogu vjerovati što se ljudima događa u takvim situacijama. Danima sam plakala, nikako se nisam  mogla smiriti. Sve sam ispričala dragoj psihologinji Ivoni. Ona mi je objasnila kako da se nosim s tim gubitkom. Slušajući nju, sve sam te ljude izbrisala iz života i zbog toga mi nije žao.

U kolovozu sam krenula na zračenje. Dan po dan i brzo je prošlo.

Zahvaljujući udruzi „Nismo same“, koja mi je od kuće do Rebra osigurala prijevoz taksijem, bilo mi je puno lakše.

Svaki bih dan u taksiju razgovarala s vozačem. Osjećala sam se baš sretnom.

Sada je sve to iza mene. Vratila sam se u normalu. Još ne mogu vjerovati, mislim da sanjam…

Ponovo se veselim izlascima, druženju s ljudima koji su me pratili i bili uz mene.

Svima koji se upravo bore s malignom bolešću poručujem: Ne smijete odustati, morate se boriti jer uvijek postoji neko tko vas voli.

Volim vas i ljubim sve. I glavu gore!

 

Rak me natjerao da samu sebe bolje upoznam

Karlovčanku Adrianu Cvetković dijagnoza raka dojke sustigla je u Češkoj, gdje živi i radi od 2016. Daleko od obitelji i na nepoznatom terenu.

Read More

Odluči svom snagom da želiš živjeti

Porukama potpore javila nam se Ozrenka Kamber, voditeljica meditativnih radionica s anđelima.

Read More

Koliko je moje ‘’dobro sam’’ progutalo suza?

Enisa je u samo godinu dana osnovala udrugu žena oboljelih od raka dojke „Bolest nije kraj“ i napisala novu knjigu. Sve pod motom nismo same.

Read More

Ružičasta vrpca ljubavi

Ovogodišnja Milenijska fotografija ružičaste vrpce snimljena je u Dubravi kraj Vrbovca. Naša Ivana bila jedna od organizatorica tog događaja.

Read More

Mislila sam da ja ne mogu oboljeti od raka

Gospođa Slavica više je puta htjela odustati od liječenja, a sada svima poručuje: “Ne smijete odustati, uvijek postoji neko tko vas voli.”

Read More

Osamnaest godina strepnje

Katarina Budić prije 18 godina ostala je bez lijeve dojke. Taj šok, bol i strah se, kaže, ne zaboravljaju pa je odlučila napisati knjigu.

Read More

Nestaneš u trenutku…

Vesni Špoljarić 2016. godine dijagnosticiran je rak dojke. Mislila je da je borba s bolešću najteži period, a onda ju je život demantirao…

Read More

Akcija je tu da osvijesti tebe!

Naša autorica Eda Papić napisala je pismo svim ženama koje prenosimo u cijelosti.

Read More

Žena hrabrost – Goranka Perc u 30 dana prehodala je 900 kilometara za sve žene oboljele od raka

Hrabra Gora, čije smo putovanje pratili punih 30 dana, večeras se vraća kući u Zagreb, svojoj obitelji, prijateljima i svakodnevnim obvezama.

Read More

Punoljetna sam i dalje mogu sama

Na današnji dan prije 18 godina Ljiljana Pranjić otišla je na operaciju pomične tvorbe u dojci. Nitko nije sumnjao na rak…

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama