Ružičasta vrpca ljubavi

Ivana Jagatić

25.

LISTOPADA, 2018.

Listopad je pri kraju. Ružičaste je boje ovoga mjeseca bilo pregršt, po društvenim mrežama, raznim događajima, bolničkim plakatima i drugdje.

Iz tog bih se razloga htjela osvrnuti na to kako je jedno malo mjesto  13. listopada bilo posebno utopljeno upravo u ružičasto.

Sve je počelo 2009. godine kada je u Dubravi, mjestu u Zagrebačkoj županiji u kojem živi oko 5500 stanovnika, osnovana Udruga oboljelih i liječenih žena „Sv. Margareta“. Osnivačica i predsjednica Udruge je skromna, samozatajna, ali odlučna i hrabra žena, gospođa Mira Turk.

Budući da je u Zagrebu, i drugim većim gradovima, sve puno udruga, zaklada i ostalih institucija čije su članice žene oboljele od malignih bolesti, a koje djeluju aktivno tako da si međusobno pomažu na svim razinama, naša je Mira sa svojom doktoricom i nekoliko poznanica odlučila osnovati udrugu.

– Ako mogu „veliki“, možemo i mi „mali“ – rekla je.

Onako stojeći jedna do druge, miješale su se emocije, nada, strepnja, bol, patnja, borba, puno dobivenih bitaka, ožiljaka, srama i rana, ali sve nas je vodila upravo ljubav prema životu.”

Milenijska fotografija ružičaste vrpce / Foto Šime Strikoman 

Udruga se vrlo brzo proširila i trenutno broji 80 članova, među kojima je 20 oboljelih i liječenih žena, a ostale su podrška.

Snimanje Milenijske fotografije ružičaste vrpce za žene oboljele od raka dojke poseban je dan u godini. Gospodin Šime Strikoman svake godine u drugom mjestu postavi oblik ružičaste vrpce, a svojim je tijelima oblikuju žene koje su prošle teške dane, godine, recidive, gubitke, borbe…

Ove godine domaćin tog snimanja bila je upravo naša mala Dubrava, a iz razloga što se nijedan drugi grad nije ponudio preuzeti tu organizaciju.

Naša se Mira javila i rekla: – Mi ćemo organizirati ružičastu vrpcu!

Udruga je odmah krenula u ozbiljne pripreme. Prvi korak bio je odlazak u općinu, kod načelnika Tomislava Okroše koji je odmah pristao pomoći. I on, i općinsko vijeće.

Inače, udruga „Sv. Margareta“ još nema adekvatne prostorije za sastanke pa se snalazimo na razne načine. No, to ne remeti organizaciju predavanja poznatih stručnjaka raznih profila (onkolozi, kirurzi, psiholozi, nutricionisti, alternativci i drugi). Često se organiziraju radionice na kojima članice uče različite likovne tehnike, organiziraju se izleti, a odlazimo i na kazališne predstave u obližnji „Štagalj“ te u Zagreb.

Moram reći da je ove godine snimanje Milenijske fotografije ružičaste vrpce prešlo i granice „Lijepe naše“. Naime, prije pet godina Udruga je sklopila Povelju prijateljstva sa ženama oboljelima od raka dojke iz Bihaća i Cazina, pa su i one 13. listopada došle u Dubravu i bile dio ružičaste vrpce.

Pripreme su tekle bez problema, a mještani su na razne načine dali svoj doprinos, od fotografa, Udruge konjara, župnika, svih trgovina, kafića, pečenja kolača, organizirale smo dvije glazbe, proširila se sala za smještaj 800 žena… Jednostavno, čitavo je mjesto živjelo za taj dan.

Na događanje smo pozvali TV kuće, lokalne medije, uzvanike, osobe iz medicinske struke, političare, obrtnike, kulturno-umjetnička društva…

Konačno je svanuo i taj dan. Od jutra su počeli pristizati autobusi sa ženama iz cijele Hrvatske. Svaki autobus imao je svog vodiča (ženu iz Udruge) koja je brinula o njima.

Krenula je kolona žena u ružičastim majicama. U toj koloni bile su nasmiješene žene, jedva dočekani susreti, zagrljaji, žene bez kose, žene s perikama na glavi, ekspanzerima, umetcima, limfedemima…  No, na našim se licima vidio samo osmijeh.

U zraku se osjetilo kako sva srca kucaju kao jedno. Teško je objasniti onima koji nisu prošli „naše kalvarije“ kako se nakon svega još možemo smijati. Sve nas povezuje ljubav i želja za životom.

Sigurna sam da je upravo ljubav zaposjela Dubravu, malo mjesto za koje većina nikada nije ni čula. Ljubav je bila vezana u našoj vrpci. Onako stojeći jedna do druge, miješale su se emocije, nada, strepnja, bol, patnja, borba, puno dobivenih bitaka, ožiljaka, srama i rana, ali sve nas je vodila upravo ljubav prema životu.

Iste te subote u Zagrebu je bila organizirana jedna druga manifestacija vezana uz rak dojke. Na njoj su bili političari, eminentni liječnici, a skoro sve TV kuće popratile su njihove izjave i objavile ih u  informativnim emisijama. Mi, oboljele žene i naša manifestacija, nismo im bile toliko važne.

No, ružičasta je boja toga dana ipak bila u Dubravi. Ljubav prema životu i borba za taj isti život vodila se upravo tamo, u toj ogromnoj ružičastoj vrpci, jedna suborčica do druge, rame uz rame, u istim majicama, bez razlike.

Mi smo propagirale i poslale poruku o bolesti koja nas je povezala. Mi smo poslale poruku kako se u teškoj situaciji možeš smijati od srca i zaplakati od sreće, jer smo se ponovno našle i ove godine, jer smo opet na milenijskoj i žive smo.

Stoga, Dubravo, primila si i ugostila najhrabrije žene, majke, djevojke, bake, lavice koje se bore s opakom bolešću. Toga dana nadmašila si samu sebe jer sve su žene otišle svojim domovima s lijepom uspomenom, ispunjenim srcem i još većom hrabrošću i nadom za život.

I „mali mogu biti „veliki“! O da, itekako!

Pozdrav iz Dubrave, ma gdje bile!

 

Rak me natjerao da samu sebe bolje upoznam

Karlovčanku Adrianu Cvetković dijagnoza raka dojke sustigla je u Češkoj, gdje živi i radi od 2016. Daleko od obitelji i na nepoznatom terenu.

Read More

Odluči svom snagom da želiš živjeti

Porukama potpore javila nam se Ozrenka Kamber, voditeljica meditativnih radionica s anđelima.

Read More

Koliko je moje ‘’dobro sam’’ progutalo suza?

Enisa je u samo godinu dana osnovala udrugu žena oboljelih od raka dojke „Bolest nije kraj“ i napisala novu knjigu. Sve pod motom nismo same.

Read More

Ružičasta vrpca ljubavi

Ovogodišnja Milenijska fotografija ružičaste vrpce snimljena je u Dubravi kraj Vrbovca. Naša Ivana bila jedna od organizatorica tog događaja.

Read More

Mislila sam da ja ne mogu oboljeti od raka

Gospođa Slavica više je puta htjela odustati od liječenja, a sada svima poručuje: “Ne smijete odustati, uvijek postoji neko tko vas voli.”

Read More

Osamnaest godina strepnje

Katarina Budić prije 18 godina ostala je bez lijeve dojke. Taj šok, bol i strah se, kaže, ne zaboravljaju pa je odlučila napisati knjigu.

Read More

Nestaneš u trenutku…

Vesni Špoljarić 2016. godine dijagnosticiran je rak dojke. Mislila je da je borba s bolešću najteži period, a onda ju je život demantirao…

Read More

Akcija je tu da osvijesti tebe!

Naša autorica Eda Papić napisala je pismo svim ženama koje prenosimo u cijelosti.

Read More

Žena hrabrost – Goranka Perc u 30 dana prehodala je 900 kilometara za sve žene oboljele od raka

Hrabra Gora, čije smo putovanje pratili punih 30 dana, večeras se vraća kući u Zagreb, svojoj obitelji, prijateljima i svakodnevnim obvezama.

Read More

Punoljetna sam i dalje mogu sama

Na današnji dan prije 18 godina Ljiljana Pranjić otišla je na operaciju pomične tvorbe u dojci. Nitko nije sumnjao na rak…

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama