Ne moramo biti liječnici da bismo ljekovito djelovali na ljude

Enisa Zulović (38)

25.

LISTOPADA, 2017

Moje ime je Enisa Zulović, imam 38 godina i majka sam troje djece. Po zanimanju sam geograf. Sasvim slučajno napipana mala kvržica ispod lijeve dojke promijenila je moj život. Bio je lipanj 2013. godine. Iako su početne prognoze bile optimistične, nakon patohistološkog nalaza došla je dijagnoza: invazivni karcinom 36 mm. Iako nisam imala ni jedan rizični faktor, dobila sam najagresivniji oblik raka.

Život je jednostavno nepredvidljiv, ono što nas u takvim situacijama održava u životu vjerovanje je da ćemo prije ili kasnije ugledati svjetlo na kraju tunela. Nada i vjera su ona nit za koju se čvrsto držimo u strahu da se iznenada ne prekine i odvoji vas od onih koje volimo, a koji su neotuđivi dio naših bića. Moja mi je obitelj bila najveća podrška, djeca i suprug. Bila sam najljepša ćelava mama na svijetu! Jedne večeri dok sam spremala svog četverogodišnjeg sina na spavanje pitao me tiho: – Mama, bojiš li se ti smrti?

Blago sam se osmjehnula vješto krijući suze.

Ne dušo, ne bojim se smrti, ali me strah da neću biti tamo kad me budeš trebao, odgovorila sam mu.

“Teško je opisati zdravima da bolest može biti početak novoga života, ali da upravo ona može biti početak spoznaje ovog prolaznog svijeta kojim hodamo.”

A on, moja jača polovica bio je uz mene svaki trenutak. Plakao je sa mnom, brisao mi suze, satima me držao na balkonu da udahnem svježeg zraka, bio je čvrst kao stijena, a upravo takav mi je i trebao.

Na prvim konzultacijama s onkologom, kojega ne bih mijenjala nizašto na svijetu, dogovoreno je da ću primiti šest kemoterapija. Imala sam dva izbora: kemoterapija ili alternativa. Izabrala sam ovaj prvi u kombinaciji s alternativom. Nisam imala puno vremena za kalkuliranje.

Nakon prve kemoterapije kvržica se smanjila na pola. Nakon druge nisu je mogli napipati. Nakon treće poslali su me na magnet koji je prepoznao samo mjesto regresije. Dogodilo se čudo. Liječnici su očekivali da će se nakon kemo protokola kvržica smanjiti na pola.

Nikada ne treba gubiti nadu u Božju milost, jer nikad ne znate kako će se odvijati liječenje. Jednom sam prilikom rekla suprugu: – Zapamti, bez obzira na to kako se osjećam, kako izgledam, iznutra sam još uvijek JA, tvoja žena, majka tvoje djece koja vas neizmjerno voli.

Otvoreno pišem i govorim o svojoj bolesti, jer tabu je još uvijek prisutan.

Nije sramota kada vam se dogodi ovo što se dogodilo meni, bolest je jedna grčevita borba. Budite ruka podrške ženama koje su oboljele od karcinoma, jer bolja je ona jedna ruka kada ste na dnu, nego stotinu onih što vas grle kad ste dobro. Ja sam imala sreću, jer sam iza sebe imala plejadu žena, a kažu “U nevolji nam je miliji pouzdan prijatelj, nego mornaru mirno more“.

Gdje je Enisa danas? Četiri godine od dijagnoze, zdravlje mi je prilično narušeno. No,  najvažnije je da sam čista. Živim svaki dan kao da mi je posljednji. Ujutro kada ustanem  osjetim puls, živa sam i sretna.

Radim sa ženama, održavam radionice, pokušavam svoje iskustvo prezentirati na najbolji način. Allah određuje i život i smrt, bolest i lijek. Na izbor nam je dao način kojim ćemo odživjeti svako “danas“. Za sve ima put, i za pobjedu i za poraz. Ne moramo biti liječnici da bismo ljekovito djelovali na ljude, niti pisci da bismo napisali nešto. Dovoljno je da smo insani (ljudi, op. urednika) koji znaju da spašavajući samo jedan život imamo i nagradu i zadovoljstvo.

Teško je opisati zdravima da bolest može biti početak novoga života, ali da upravo ona može biti početak spoznaje ovog prolaznog svijeta kojim hodamo.

 

Rak me natjerao da samu sebe bolje upoznam

Karlovčanku Adrianu Cvetković dijagnoza raka dojke sustigla je u Češkoj, gdje živi i radi od 2016. Daleko od obitelji i na nepoznatom terenu.

Read More

Odluči svom snagom da želiš živjeti

Porukama potpore javila nam se Ozrenka Kamber, voditeljica meditativnih radionica s anđelima.

Read More

Koliko je moje ‘’dobro sam’’ progutalo suza?

Enisa je u samo godinu dana osnovala udrugu žena oboljelih od raka dojke „Bolest nije kraj“ i napisala novu knjigu. Sve pod motom nismo same.

Read More

Ružičasta vrpca ljubavi

Ovogodišnja Milenijska fotografija ružičaste vrpce snimljena je u Dubravi kraj Vrbovca. Naša Ivana bila jedna od organizatorica tog događaja.

Read More

Mislila sam da ja ne mogu oboljeti od raka

Gospođa Slavica više je puta htjela odustati od liječenja, a sada svima poručuje: “Ne smijete odustati, uvijek postoji neko tko vas voli.”

Read More

Osamnaest godina strepnje

Katarina Budić prije 18 godina ostala je bez lijeve dojke. Taj šok, bol i strah se, kaže, ne zaboravljaju pa je odlučila napisati knjigu.

Read More

Nestaneš u trenutku…

Vesni Špoljarić 2016. godine dijagnosticiran je rak dojke. Mislila je da je borba s bolešću najteži period, a onda ju je život demantirao…

Read More

Akcija je tu da osvijesti tebe!

Naša autorica Eda Papić napisala je pismo svim ženama koje prenosimo u cijelosti.

Read More

Žena hrabrost – Goranka Perc u 30 dana prehodala je 900 kilometara za sve žene oboljele od raka

Hrabra Gora, čije smo putovanje pratili punih 30 dana, večeras se vraća kući u Zagreb, svojoj obitelji, prijateljima i svakodnevnim obvezama.

Read More

Punoljetna sam i dalje mogu sama

Na današnji dan prije 18 godina Ljiljana Pranjić otišla je na operaciju pomične tvorbe u dojci. Nitko nije sumnjao na rak…

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama