Dan kada se Lucija popela na dugu

Iva Funtek

25.

LISTOPADA, 2017

Ovo je priča o Luciji, djevojčici koja je bolovala od najtežeg oblika leukemije i od prvog se dana borila kao lavica. 

Najljepši dio svog života Lucija je provela u bolnici, izmučena kemoterapijama, transplantacijama… Sama u izolaciji… Nitko od nas ne može ni zamisliti kako je bilo jednoj djevojčici prolaziti kroz sve to, što je za nju značilo naglo “izrasti u ženu”, najbolju prijateljicu svoje mame.

Njih dvije satima su znale izmjenjivati poruke na mobitelu, pričati i zezati se. I kad joj je bilo najteže, kad je osjećala najveću bol, Lucija s lica nije skidala svoj osmijeh. A imala je divan osmijeh, baš kao što ga ima i njezina mama.

Lucija je oboljela od leukemije prije pet godina. Primila je koštanu srž, a donor je bio njezin mlađi brat Ivan. Dvije i pol godine sve je bilo u redu.  

“Lucija mi je ostavila neopisiv dar. Ostavila mi je hrabrost i vjeru, otvorila mi je oči, pa sada više cijenim život i svoju djecu, jer život leti, leti…”

Lucija je bila vesela i zdrava djevojčica, normalno se igrala s drugom djecom, vratila se i u školu, a onda je uslijedio novi šok. Prokleta bolest se vratila. Podmuklo i nenajavljeno, baš kao i prvi put.

Ponovno je morala na transplantaciju. Ovoga je puta koštanu srž primila od nepoznatog donora (hvala divnoj ženi iz Poljske). Remisija je trajala nepunih sedam mjesec, a onda ju je odjednom pokosila obična upala pluća. Njezin se mladi život ugasio u svega tri dana. Luce nam je zaspala, nije izgubila bitku. Naš je hrabri vitez bio umoran, samo je zaklopila svoje umorne velike oči.

“Taj dan kada odem ti ja,

Kad vječni zaspem korak jače od sna,

Ja ću naći svoj mir kao cvijet u polju među bijelim brezama…”

Nikada neću zaboraviti 19. ožujak, dan kada nas je napustila. Njezina mama, moja dobra prijateljica, došla ju je poljubiti. Otpjevala joj je pjesmicu “…moja mala djevojčica…”, milovala ju je, ljubila… A Lucija ju je čekala, htjela je da bude uz nju kada se bude opraštala od ovoga svijeta.

Čekala je svoju mamu, svoju najbolju prijateljicu.

A onda je otišla među leptire, cvijeće, popela se na dugu, među oblake…

Suze su presušile, ostale su praznina i bol… Njezina je soba i dalje čeka, i još uvijek miriše na nju…

Njezina se mama bori. Jaka je to žena, moja prijateljica…

Lucija mi je ostavila neopisiv dar. Ostavila mi je hrabrost i vjeru, otvorila mi je oči, pa sada više cijenim život i svoju djecu, jer život leti, leti…

Ostavila mi je u zadatak da budem dobar prijatelj njezinoj mami, da joj budem podrška, utjeha, da se skupa borimo.

I znate što? Ide nam!

Ja sam dobila divnu prijateljicu, moja kći Nicol (6) dobila je dečka (Lucijinog mlađeg brata (8) Ivana), a svi mi dobili smo anđela koji nas čuva.

Dolazi mi u san, vidim ju u dugi, leptiru, ljudima koje sretnem na ulici…

Luce, znam da je gore divno, znam da sve vidiš i da si duhom tu. Znaš da te volim i da sam uz mamu i znam da ćemo se vidjeti negdje gore iznad duge.

Redovito pratim Nismo same i čitam priče hrabrih žena.

Ovom sam pričom svima htjela poručiti da se bore i da ne odustaju, dati im poticaj i ohrabrenje. Ako je jedna trinaestogodišnja djevojčica imala snage boriti se do kraja možete i vi, jer ste divne!  

Rak me natjerao da samu sebe bolje upoznam

Karlovčanku Adrianu Cvetković dijagnoza raka dojke sustigla je u Češkoj, gdje živi i radi od 2016. Daleko od obitelji i na nepoznatom terenu.

Read More

Odluči svom snagom da želiš živjeti

Porukama potpore javila nam se Ozrenka Kamber, voditeljica meditativnih radionica s anđelima.

Read More

Koliko je moje ‘’dobro sam’’ progutalo suza?

Enisa je u samo godinu dana osnovala udrugu žena oboljelih od raka dojke „Bolest nije kraj“ i napisala novu knjigu. Sve pod motom nismo same.

Read More

Ružičasta vrpca ljubavi

Ovogodišnja Milenijska fotografija ružičaste vrpce snimljena je u Dubravi kraj Vrbovca. Naša Ivana bila jedna od organizatorica tog događaja.

Read More

Mislila sam da ja ne mogu oboljeti od raka

Gospođa Slavica više je puta htjela odustati od liječenja, a sada svima poručuje: “Ne smijete odustati, uvijek postoji neko tko vas voli.”

Read More

Osamnaest godina strepnje

Katarina Budić prije 18 godina ostala je bez lijeve dojke. Taj šok, bol i strah se, kaže, ne zaboravljaju pa je odlučila napisati knjigu.

Read More

Nestaneš u trenutku…

Vesni Špoljarić 2016. godine dijagnosticiran je rak dojke. Mislila je da je borba s bolešću najteži period, a onda ju je život demantirao…

Read More

Akcija je tu da osvijesti tebe!

Naša autorica Eda Papić napisala je pismo svim ženama koje prenosimo u cijelosti.

Read More

Žena hrabrost – Goranka Perc u 30 dana prehodala je 900 kilometara za sve žene oboljele od raka

Hrabra Gora, čije smo putovanje pratili punih 30 dana, večeras se vraća kući u Zagreb, svojoj obitelji, prijateljima i svakodnevnim obvezama.

Read More

Punoljetna sam i dalje mogu sama

Na današnji dan prije 18 godina Ljiljana Pranjić otišla je na operaciju pomične tvorbe u dojci. Nitko nije sumnjao na rak…

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama