Dijagnoza te nauči kako je krajnje vrijeme da samoj sebi postaneš prva

Žaklina Jurić (50)

11.

LISTOPADA, 2017.

“Nikada ne odustajte od života, ustrajte u borbi za njega i uvijek budite nasmijani i veseli jer to je ono što će vas podignuti. Bitno je suočiti se s onim što vas je pogodilo, ali to nije razlog za depresiju. To je razlog više da postanete uporno tvrdoglavi u želji za ozdravljenjem. Život nam je svima poklonjen, a kasnije se za njega sami borimo. Svi imamo na to pravo. Znam da ne proživljavaju svi na isti način situacije koje ih pogode, ali bi svi trebali biti spremni sačuvati poklon kojeg smo dobili danom rođenja. Život nekima zna biti zapetljan, no to su oni najhrabriji koji se znaju suočiti s problemom”, moja je poruka na kraju knjige “Dijagnoza optimist” koju sam napisala za vrijeme liječenja od karcinoma dojke.

Knjigu sam napisala tako što sam bilježila sve promjene, situacije i događaje tijekom liječenja, a kako bih svim oboljelima pomogla u situaciji koja svakome od nas neminovno stvara paniku, strah i neizvjesnost. Jer, nitko od nas nije očekivao tu i takvu dijagnozu.

“Često znam reći da rak dolazi onima koji se znaju suočiti s njim, koji hrabro nose njegov teret na leđima, posebnim ljudima među nama.”

Zašto baš ja i zašto baš sada? Bože moj, pa to se događa drugima. Kako dalje? Koliko mi je ostalo? Što će biti s mojim najdražima nakon mene? Svakakve se misli vrte u glavi tek “novopečenog” pacijenta.

To je onaj trenutak u kojem sami sebe preispitujete, trenutak u kojem isplivaju sve vaše hrabre odluke, čvrsti stavovi, obećanja sebi i svijetu.

Oni koji se liječe nemaju puno izbora za savjet, pomoć ili neku lijepu riječ. Pa, kada te u životu pogode takve stvari – nema druge nego pilu okrenuti naopako.

U početku imaš osjećaj da je pred tobom golemo brdo koje nikada nećeš moći preskočiti, no može se. To može svatko na svoj način. Ali može. Uzima vrijeme – da, to je točno. Uzima i snagu – i to je točno. No, daje budućnost! Dosta pomaže kada shvatiš da je već danas bolje no što je bilo jučer. Imaš ciklus kemoterapije manje i više vremena za sebe. Da, za sebe. Sutra ćeš opet pomirisati dan, veseliti se suncu, ljudima u prolazu, djeci koja se nevino igraju.

Dijagnoza te nauči kako je krajnje vrijeme da samoj sebi postaneš prva. I da počneš primjećivati stvari. I u njima uživati. I živjeti.

Rak je bolest kao i svaka druga. U današnje vrijeme rak je postao kronična bolest koju, ako se otkrije na vrijeme, držiš pod kontrolom čestim pregledima. I tako se uredno da živjeti. To je stanje u kojem treba slušati svoje liječnike.

Rak se događa bilo kome od nas. On te nauči istrpjeti stvari, kako postati miran i vjerovati u sutra. Često znam reći da rak dolazi onima koji se znaju suočiti s njim, koji hrabro nose njegov teret na leđima, posebnim ljudima među nama.

Jer, nije lako biti iscrpljen, bez dlake na tijelu, s podočnjacima i stalnim osjećajem mučnine, a da ti istovremeno golemi osmijeh ukrašava lice. Zato, svi vi koji ovo čitate, a nemate dijagnozu, takvim se ljudima obraćajte s poštovanjem, gledajte ih u oči dok s njima razgovarate, ne promatrajte im operirane dijelove tijela ili gola vlasišta. Ne pitajte ih kako im je ili što su prošli. Bez suvišnih pitanja, molim. Razgovarajte s njima o sutra. Razveselite ih lijepom riječju, zagrlite ih, poljubite – nisu zarazni. Ne bojte se. Oni trebaju ljubav kao i vi. Pokažite im da ih volite, da vam je stalo do njih. Pomozite im da iskoriste dan, jer on sutra nema reprizu. Budite tu i budite uz njih. A vi, dragi pacijenti, lavice i lavovi. Vi ste najljepše što se nekome moglo dogoditi. Nemojte da vas zbunjuju tekstovi koje čitate na internetu o vašoj bolesti. Zanemarite to. Vjerujte svom liječniku i sebi. Vjerujte u sutra.

Sutra je novi dan koji će vam donijeti tako puno toga. Svega kroz što sada prolazite jednog ćete se dana sjećati sa smiješkom na licu. Sve je prolazno, pa i sadašnja faza vašeg života. Opet će sve biti na svom mjestu. Bit ćete zdravi i ponosni na sebe. Ako kojim slučajem pokleknete, skupite snagu i ustanite jer ćete kasnije biti zahvalni sami sebi. Neka vas čuva dragi Bog.

Bolest mi je otvorila oči, shvatila sam da sam se davala osobi koja to ne zaslužuje

Priča 26-godišnje djevojke kojoj je tek kada se suočila s mogućom dijagnozom raka limfnih žlijezda spoznala da se zaljubila u pogrešnu osobu.

Read More

Liječnici mi nisu vjerovali da imam rak (3)

Barbara je prošla već pet operacija, a u svojoj priči opisuje kako joj je bolest dala snagu koju nije mislila da posjeduje.

Read More

Liječnici mi nisu vjerovali da imam rak (2)

Nevjerojatna priča mlade žene koja je osjećala da ima rak, no liječnici joj nisu vjerovali sve dok nalaz nije pokazao da je bila u pravu.

Read More

Liječnici mi nisu vjerovali da imam rak (1)

Barbara je osjećala da ima tumor, no liječnik joj je rekao: – Gospođo, ako želite nove dojke za to postoje privatni plastičari.

Read More

Bolest nije kraj

O svojoj borbi s bolešću Enisa Zulović napisala je autobigrafsku knjigu “Bolest nije kraj” iz koje prenosimo odlomak.

Read More

Plakao sam kao dijete kad su mi rekli da Sandra neće dočekati jutro

Smijeh, ljubav i inat najbolji su recept za uspjeh.

Read More

Anđeli žive na Zemlji

Ovo je priča o životu i ljubavi temeljena na stvarnom događaju.

Read More

Dan kada se Lucija popela na dugu

Lucija mi je ostavila neopisiv dar. Ostavila mi je hrabrost i vjeru, otvorila mi je oči, pa sada više cijenim život.

Read More

Za mene je bolest bila samo san

Svatko dijagnozu prihvaća na svoj način. Ja sam istog trenutka kada mi je liječnica rekla da imam karcinom dojke utonula u san.

Read More

Ne moramo biti liječnici da bismo ljekovito djelovali na ljude

Budite ruka podrške ženama koje su oboljele od karcinoma, bolja je jedna ruka kada ste na dnu, nego stotinu onih što vas grle kad ste dobro.

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama