Dva puta sam imala rak. U desnoj pa u lijevoj dojci, ali nisam se predala!

Jasminka Koslitsch (50)

5.

SIJEČNJA, 2019.

Majka sam troje djece, žena koja se dva puta susrela s rakom dojke, prvi put u 43. drugi u 46. godini života.

Moja borba počela je davne 2011. godine. Sasvim slučajno sam s kolegicom s kojom sam tada radila otišla u Dom zdravlja. Dok smo prolazile pored prostorije u kojoj se obavlja mamografija kolegica mi je rekla kroz šalu: „ Znaš, napunila si 40. i mogla bi napraviti pregled, pregledati te svoje ‘cicke’.“  Ne dvojeći puno odgovorila sam joj: „Dobro si rekla, napravit ću to.“

I stvarno, napravila sam mamografiju već isti dan.

“Kroz bolest sam imala i dosta turbulencija, ali ne dam svoj osmijeh! Uvijek je tu, koliko god mi bilo teško on je tu.”

Jasminka Koslitsch / Foto privatna arhiva

Bila je sredina lipnja. Nalaz je, naravno, došao na kućnu adresu. Kako sam se u to vrijeme bavila iznajmljivanjem apartmana, baš u trenutku kada sam počela čitati nalaz, došao je jedan gost da mu nešto objasnim. Ostavila sam nalaz sa strane i više ga nisam otvarala. O, kakva pogreška! Tri mjeseca kasnije kad sam došla kod obiteljskog liječnika prvo me je pitao: “Kako ste, jeste li sve obavili?“

Bila sam zbunjena i zatečena njegovim pitanjem.

– Ne razumijem što sam trebala, odgovorila sam mu.

– Trebali ste napraviti ultrazvuk dojki s obzirom na nalaz mamografije koji nije bio sjajan, rekao je.

Sledila sam se. Počelo mi je zujati u ušima, u trenu me oblila neka hladnoća.

Odmah sam napravila ultrazvuk i pokazalo se da je tvorba u desnoj dojci – rak.

Svijet mi se srušio!

Tada je počela moja borba. Krenula sam odmah za Rijeku, primili su me u kiruršku ambulantu i odmah zakazali biopsiju. Budući da je nalaz bio pozitivan uslijedila je operacija, a potom su me čekale kemoterapije i zračenja, povraćanja, gubitak kose i još puno toga.

U to sam vrijeme živjela u mjestu koji je udaljeno od Rijeke 80 kilometara pa mi je odlazak na kemoterapije jako teško padao. Bilo je teško čekati svoj red i onako sav nikakav vraćati se nazad kući. Moja su zračenja uvijek bila poslijepodne. Ženice koje su čekale sa mnom uvijek su me puštale prvu jer su znale da moram na autobus. Odradila sam i to. Uslijedio je povratak na posao. U radnoj sredini moju bolest baš nisu shvatili ozbiljno (neću o tome prošlo je). U međuvremenu je došla i rastava, pa odlazak u drugu državu u kojoj živim i sada.

Prva kontrolu u inozemstvu obavila sam 1. srpnja 2014. godine, samo tri mjeseca nakon odlaska iz Hrvatske. U to sam vrijeme još slabo znala jezik. Liječnica koja me je pregledala kroz osmijeh mi je rekla: „Jasminka, bacite te papire, neće vam biti potrebni. Vi ste zdravi, ali kada ste već tu idemo obaviti  mamografiju i ultrazvuk.“

Na mamografiji mi je potvrđen rak na lijevoj dojci. Taj dan nikada neću zaboraviti. Opet šok! Ništa mi nije bilo jasno…

Liječnica koja mi je radila ultrazvuk počela me gladiti po glavi. Vidjela je da mi je loše. Usta su mi se počela tresti. Opet ona hladnoća… suze…

Kirurginja koja me je pregledala kad sam došla u ambulantu stvorila se kraj mene u roku od pet minuta. I ona je bila u šoku. Tumor je bio duboko i na pregledu ga nije mogla opipati.

Tako je počela moja druga borba. Ponovo sam operirana i ponovo je urađena poštedna operacija kao i na desnoj dojci. Opet kemoterapije, zračenja…

Moram napomenuti da je razlika u liječenju koje sam prošla u Austriji u odnosu na ono u Hrvatskoj, nebo i zemlja. Ako se pitate zašto, odgovor je vrlo jednostavan: zato što je Austrija uređena država! Ovdje na kemoterapije odlazite taksijem, a sve termine za preglede dogovara vam sestra iz mamo ambulante. I na zračenje putujete taksijem koji u zakazano vrijeme dolazi po vas, a u ambulanti ne čekate ni minute na red, obavljate zračenje i vraćate kući. Kroz bolest sam imala i dosta turbulencija, ali ne dam svoj osmijeh! Uvijek je tu, koliko god mi bilo teško on je tu. Uživam u svom životu jer ga volim, volim planine, volim sunce, more…

Svim ženama koje se bore s malignom bolešću poručujem: „Koliko god vam bilo teško, NIKAD ali baš nikad nemojte odustati!“

Mojoj Katarini

Danas je blagdan Svih svetih, dan kada se prisjećamo najdražih osoba koje više nisu među nama.

Read More

Trenutci

Život čine male stvari: trenutci sreće, ljubavi, životne radosti… Najčešće toga postanemo svjesni tek kada se razbolimo.

Read More

Uspješno sam porodila životno ugroženo djetešce, a to je i meni spasilo život

Ne propustite inspirativnu priču ginekološke onkologinje Sandre Radović, zaposlene u KBC-u Sestara milosrdnica, koja je cjelokupno liječenja provela – radeći.

Read More

Moja priča

Nakon što je oboljela od raka dojke, Bori Halom, dizajnerica cvijeća iz Budimpešte, osnovala je udrugu za informiranje o raku dojke.

Read More

Heroji su među nama

Nikolina Popović ostala je bez roditelja, a onda je u 26. godini i sama oboljela od raka dojke. Danas piše blog i inspiracija je mnogima.

Read More

Dobrota raste dijeljenjem

PRIČA KOJU MORATE PROČITATI: Dirljiva ispovijest naše heroine Ivanke Nikolić o tome što za nju znači usluga taksi prijevoza na kemoterapiju.

Read More

Prije tri godine mislila sam da više nikada neću vidjeti svoju djecu, a sada ću postati baka!

Moreni Škorić su u svibnju 2016., u razmaku od svega nekoliko dana, dijagnosticirane dvije vrste tumora: rak dojke i rak debelog crijeva.

Read More

Govorili su mi da sam zdrava, a u meni je tinjao rak

Kada je saznala dijagnozu Evu je mučilo samo jedno pitanje: Kakav je to rak koji je za dvije godine s četiri milimetra narastao na 18!?

Read More

Živjeti život bez straha

Alexandri je karcinom dijagnosticiran na 33. rođendan, a svima nama i svojoj trogodišnjoj kćerkici savjetuje: Budite sebi na prvom mjestu!

Read More

U obitelji poznate novinarke pet je žena oboljelo od raka dojke zbog čega razmišlja o preventivnoj mastektomiji

Tanja Rudež upozorava da je petogodišnje preživljenje žena oboljelih od raka dojke 96 posto, ako se rak otkrije u početnom stadiju.

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama