Gdje su naše autorice danas? (2)

Nismo same

Žena koja je mnogima inspiracija, Irena Letica Ćurčić, osim vrlo inspirativne priče na našoj je stranici podijelila i svoje pjesme. Pisati je počela nakon što joj je 2014. dijagnosticiran rak dojke. „Okidač“ je, kako nam je rekla, bila treća kemoterapija. Njezine pjesme i kratke priče slave snagu i ljepotu žene i njezinu borbu protiv zloćudne bolesti. Drugim ženama koje dijele istu sudbinu snaga njezinih riječi toliko se dopala da su dvije Irenine pjesme prešle granicu Hrvatske. Prevedene su na engleski i objavljene na internet stranici I Had Cancer. Na pitanje kako se osjeća četiri godine nakon dijagnoze odgovara kako se nikada nije bolje osjećala, te kako nikada nije bila samosvjesnija i sretnija no što je danas.
“Primjećujem ljepotu mog života, ljepši mi je i dragocjeniji no prije. Grlim svoj mir i spokoj, dozivajući sreću da otjera sablasti iz prošlosti. Živim svoje dane, mojom voljom istkane te ugrijane ljubavlju”, napisala nam je.

A kakav bi to bio rođendan da ne podijelimo i jednu Ireninu pjesmu.

 

Ti si ta koja od očaja napravi nadu,
osvijetli mrak svojim srcem,
pobijedi sebe vjerujući da može.
Ti si ona kojoj se suze suše
već na obrazima,
a tuge ti ostaju na jastuku.
Ti si snaga i ondje gdje je nemoć,
pjesma tamo gdje je tišina,
toplina si u hladnim jutrima,
ljubav u nemirima,
nježnost u grubim riječima.
Ona si koja stvaraš od ničega ljepotu,
naučena i ojačana kroz godine,
ona koja ne može drugačije,
ona koja daje i kada njoj treba,
ona koja se dajući puni.
Ti si boja u sivilu,
ti si život u mrtvilu.

 

Ti si ta koja od očaja napravi nadu,
osvijetli mrak svojim srcem,
pobijedi sebe vjerujući da može.
Ti si ona kojoj se suze suše
već na obrazima,
a tuge ti ostaju na jastuku.
Ti si snaga i ondje gdje je nemoć,
pjesma tamo gdje je tišina,
toplina si u hladnim jutrima,
ljubav u nemirima,
nježnost u grubim riječima.
Ona si koja stvaraš od ničega ljepotu,
naučena i ojačana kroz godine,
ona koja ne može drugačije,
ona koja daje i kada njoj treba,
ona koja se dajući puni.
Ti si boja u sivilu,
ti si život u mrtvilu.

Na kraju svoje priče naša hrabra autorica, Sara Karačić, napisala je kako će nam se s novom pričom ponovno javiti kada postane baka. Baka još nije postala, ali bude, kaže. Kao i druge autorice, i Sara je bez problema pristala reći nam nešto o tome kako se osjeća tri godine nakon dijagnoze maligne bolesti.

“Prošle su tri godine od početka moje borbe s ovim “gadom” . No, moja borba još uvijek traje. Upravo ovih dana vadim sve nalaze i spremam se na zadnju terapiju Zometom. I kod mene je u to vrijeme pomalo prisutan strah. No, isto tako znam da sam jača od njega. Ne znam kako će završiti moja priča, ali znam da nigdje neće pisati da sam odustala”, rekla nam je Sara te dodala kako je ona spremna na borbu.

“Borit ću se za svaki dan života, jer život, ma kakav on bio, nema reprizu”, rekla je hrabra majka troje djece koja “uživa u svakom novom danu kao da je posljednji i moli dragog Boga da takvih dana bude što više”.

“Veliki pozdrav svima vama koji čitate naše priče i bodrite nas. Jedno veliko hvala i našoj autorici i suborčici Ivani koja je sve ovo pokrenula. Hvala i mojim prijateljima te mojoj obitelji koju čuvam kao najvrednije blago, jer uz njih je sv ovo lakše”, rekla je.

Na kraju svoje priče naša hrabra autorica, Sara Karačić, napisala je kako će nam se s novom pričom ponovno javiti kada postane baka. Baka još nije postala, ali bude, kaže. Kao i druge autorice, i Sara je bez problema pristala reći nam nešto o tome kako se osjeća tri godine nakon dijagnoze maligne bolesti.

“Prošle su tri godine od početka moje borbe s ovim “gadom” . No, moja borba još uvijek traje. Upravo ovih dana vadim sve nalaze i spremam se na zadnju terapiju Zometom. I kod mene je u to vrijeme pomalo prisutan strah. No, isto tako znam da sam jača od njega. Ne znam kako će završiti moja priča, ali znam da nigdje neće pisati da sam odustala”, rekla nam je Sara te dodala kako je ona spremna na borbu.

“Borit ću se za svaki dan života, jer život, ma kakav on bio, nema reprizu”, rekla je hrabra majka troje djece koja “uživa u svakom novom danu kao da je posljednji i moli dragog Boga da takvih dana bude što više”.

“Veliki pozdrav svima vama koji čitate naše priče i bodrite nas. Jedno veliko hvala i našoj autorici i suborčici Ivani koja je sve ovo pokrenula. Hvala i mojim prijateljima te mojoj obitelji koju čuvam kao najvrednije blago, jer uz njih je sv ovo lakše”, rekla je.

Tri pune godine od dana kada je saznala da ima rak samo što nisu prošle za još jednu našu autoricu – Snježanu Slonju.

“Prošla sam dvije operacije, šest ciklusa kemoterapije i 30 zračenja. Danas se osjećam zdravo. Normalno radim i živim, kao da nikada nisam bila bolesna.

Sretna sam što su mi sve kontrole do sada prošle dobro, svi nalazi su mi bili dobri i nadam se da će tako i ostati”, rekla nam je hrabra Snježana.

Otkrila je kako je jako veseli kada za svoje dečke (supruga i dva sina) kuha jela koji oni vole. Obožava isprobavati nove recepte, a u posljednje vrijeme trudi se što je više moguće koristiti zdrave namirnice, pa izbjegava rafinirane šećere, bijelo brašno, ulje… 

U zimske dane, osobito vikendom, Snježana uživa u svom hobiju – ukrašavanju predmeta (boca, kutija, kugla, podmetača…) raznim tehnikama, a još više uživa kada predmete koje je sama izradila pokloni nekoj dragoj osobi i kada vidi da se toj osobi njezin rad sviđa.

“Suprug i ja ove smo godine i službeno postali planinari. Učlanili smo se u HPD Međimurje, pa se, čim malo okopni snijeg, spremamo na nove izlete. Veselim se toplom vremenu i novoj biciklističkoj sezoni. Prošlo ljeto gotovo smo svaki dan vozili bicikl, pa se nadam da će tako biti i ove godine, jer to je aktivnost u kojoj i suprug i ja posebno uživamo”, napisala je Snježana.

Sve je loše, tvrdi, maknula iz svojih misli, a postoji i nešto lijepo što joj je bolest donijela u život: puno divnih žena i lijepih prijateljstava. Danas, kaže, zna da život treba živjeti sada i iz svega izvući samo ono najbolje.

Sve ju je to ojačalo pa je danas potpora bliskim osobama koje se tek suočavaju s dijagnozom maligne bolesti.

Tri pune godine od dana kada je saznala da ima rak samo što nisu prošle za još jednu našu autoricu – Snježanu Slonju.

“Prošla sam dvije operacije, šest ciklusa kemoterapije i 30 zračenja. Danas se osjećam zdravo. Normalno radim i živim, kao da nikada nisam bila bolesna.

Sretna sam što su mi sve kontrole do sada prošle dobro, svi nalazi su mi bili dobri i nadam se da će tako i ostati”, rekla nam je hrabra Snježana.

Otkrila je kako je jako veseli kada za svoje dečke (supruga i dva sina) kuha jela koji oni vole. Obožava isprobavati nove recepte, a u posljednje vrijeme trudi se što je više moguće koristiti zdrave namirnice, pa izbjegava rafinirane šećere, bijelo brašno, ulje… 

U zimske dane, osobito vikendom, Snježana uživa u svom hobiju – ukrašavanju predmeta (boca, kutija, kugla, podmetača…) raznim tehnikama, a još više uživa kada predmete koje je sama izradila pokloni nekoj dragoj osobi i kada vidi da se toj osobi njezin rad sviđa.

“Suprug i ja ove smo godine i službeno postali planinari. Učlanili smo se u HPD Međimurje, pa se, čim malo okopni snijeg, spremamo na nove izlete. Veselim se toplom vremenu i novoj biciklističkoj sezoni. Prošlo ljeto gotovo smo svaki dan vozili bicikl, pa se nadam da će tako biti i ove godine, jer to je aktivnost u kojoj i suprug i ja posebno uživamo”, napisala je Snježana.

Sve je loše, tvrdi, maknula iz svojih misli, a postoji i nešto lijepo što joj je bolest donijela u život: puno divnih žena i lijepih prijateljstava. Danas, kaže, zna da život treba živjeti sada i iz svega izvući samo ono najbolje.

Sve ju je to ojačalo pa je danas potpora bliskim osobama koje se tek suočavaju s dijagnozom maligne bolesti.

Nama je, pak, poklonila rođendansku čestitku.

“Kad sam se suočila s dijagnozom nisam znala kome bih postavila bezbroj pitanja koja su me mučila. Mnoge odgovore sada žene mogu pronaći na portalu “Nismo same” i zbog toga mislim da je to bila odlična ideja i podržavam je od samog početka”, napisala je. 

 

Svim našim dragim autoricama želimo sretan prvi rođendan Nismo same i još puno zajedničkih rođendana.

 

Pročitajte i ostale članke

Rak me natjerao da samu sebe bolje upoznam

Karlovčanku Adrianu Cvetković dijagnoza raka dojke sustigla je u Češkoj, gdje živi i radi od 2016. Daleko od obitelji i na nepoznatom terenu.

Read More

Odluči svom snagom da želiš živjeti

Porukama potpore javila nam se Ozrenka Kamber, voditeljica meditativnih radionica s anđelima.

Read More

Koliko je moje ‘’dobro sam’’ progutalo suza?

Enisa je u samo godinu dana osnovala udrugu žena oboljelih od raka dojke „Bolest nije kraj“ i napisala novu knjigu. Sve pod motom nismo same.

Read More

Ružičasta vrpca ljubavi

Ovogodišnja Milenijska fotografija ružičaste vrpce snimljena je u Dubravi kraj Vrbovca. Naša Ivana bila jedna od organizatorica tog događaja.

Read More

Mislila sam da ja ne mogu oboljeti od raka

Gospođa Slavica više je puta htjela odustati od liječenja, a sada svima poručuje: “Ne smijete odustati, uvijek postoji neko tko vas voli.”

Read More

Osamnaest godina strepnje

Katarina Budić prije 18 godina ostala je bez lijeve dojke. Taj šok, bol i strah se, kaže, ne zaboravljaju pa je odlučila napisati knjigu.

Read More

Nestaneš u trenutku…

Vesni Špoljarić 2016. godine dijagnosticiran je rak dojke. Mislila je da je borba s bolešću najteži period, a onda ju je život demantirao…

Read More

Akcija je tu da osvijesti tebe!

Naša autorica Eda Papić napisala je pismo svim ženama koje prenosimo u cijelosti.

Read More

Žena hrabrost – Goranka Perc u 30 dana prehodala je 900 kilometara za sve žene oboljele od raka

Hrabra Gora, čije smo putovanje pratili punih 30 dana, večeras se vraća kući u Zagreb, svojoj obitelji, prijateljima i svakodnevnim obvezama.

Read More

Punoljetna sam i dalje mogu sama

Na današnji dan prije 18 godina Ljiljana Pranjić otišla je na operaciju pomične tvorbe u dojci. Nitko nije sumnjao na rak…

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama