Gdje su naše autorice danas? (4)

Nismo same

Andrea Krivačić dobro pamti 3. ožujak 2015.,  dan kada se, kako kaže, morala suočiti sa šokom zvanim karcinom.  Danas, tri godine kasnije, već polako, priča nam, zaboravlja da je ikada bolovala od maligne bolesti. No, zato njezino tijelo još uvijek osjeća posljedice.

“U posljednje mi vrijeme stalno govori da moram usporiti, da nisam još do kraja dobro”, priča Andrea. Priznaje kako se u početku nije obazirala na upozorenja, no njezino ju je tijelo odlučilo ponovo šokirati.

“Usred uobičajenog šopinga doživjela sam napad panike, prvi put u životu”, govori. Ne krije da je to za nju bio veliki šok.

“Uvijek sam bila vedra i nasmijana, puna života, a sada sam se morala suočiti s nuspojavama liječenja i depresijom. Vrlo brzo sam uvidjela da se iz takvog stanja ne mogu iščupati sama, pa sam potražila psihološku pomoć i dobila novu prijateljicu, kako volim zvati svoju psihologinju. Uz njezinu pomoć polako se vraćam sebi, pravoj sebi prije bolesti. Polako se oslobađam onog ‘moram još ovo i ono’.

Počinjem misliti prvo na sebe, ugađam si, ne forsiram se, živim i slušam što mi govori moje tijelo, jer ako sam ja sretna i zadovoljna i moja će obitelj biti sretna”, govori Andrea te dodaje kako bi svi, neovisno o bolesti, svaki dan trebali naći dio vremena za sebe.

“Život ide dalje, a na nama je da ga iskoristimo kako najbolje znamo. Ja znam da hoću”, zaključila je.

“U posljednje mi vrijeme stalno govori da moram usporiti, da nisam još do kraja dobro”, priča Andrea. Priznaje kako se u početku nije obazirala na upozorenja, no njezino ju je tijelo odlučilo ponovo šokirati.

“Usred uobičajenog šopinga doživjela sam napad panike, prvi put u životu”, govori. Ne krije da je to za nju bio veliki šok.

“Uvijek sam bila vedra i nasmijana, puna života, a sada sam se morala suočiti s nuspojavama liječenja i depresijom. Vrlo brzo sam uvidjela da se iz takvog stanja ne mogu iščupati sama, pa sam potražila psihološku pomoć i dobila novu prijateljicu, kako volim zvati svoju psihologinju. Uz njezinu pomoć polako se vraćam sebi, pravoj sebi prije bolesti. Polako se oslobađam onog ‘moram još ovo i ono’.

Počinjem misliti prvo na sebe, ugađam si, ne forsiram se, živim i slušam što mi govori moje tijelo, jer ako sam ja sretna i zadovoljna i moja će obitelj biti sretna”, govori Andrea te dodaje kako bi svi, neovisno o bolesti, svaki dan trebali naći dio vremena za sebe.

“Život ide dalje, a na nama je da ga iskoristimo kako najbolje znamo. Ja znam da hoću”, zaključila je.

Ivanka Nikolić, žena koja je svojim odnosom prema bolesti uzor mnogim oboljelim ženama, ali i muškarcima, u svom prepoznatljivom stilu kaže:  

“Još sam tu! Male bitke sam dobila zašto se ne bih nadala i pobjedi u velikom ratu?”,

Ivanka je nedavno završila 32. ciklus liječenja Xelodom (lijekom koji je HZZO od 1. ožujka uvrstio na B listu lijekova).

“Svi nalazi pokazuju da bolest miruje, ali ja ne. I dalje uživam u svakom danu, radujem se svakom novom putovanju, novim ljudima kojima me život obraduje. Još jedno proljeće je moje i još uvijek vjerujem u čuda”, govori ova iznimno hrabra žena koja bitku s rakom bori već više od 18 godina.

Ivanka Nikolić, žena koja je svojim odnosom prema bolesti uzor mnogim oboljelim ženama, ali i muškarcima, u svom prepoznatljivom stilu kaže:  

“Još sam tu! Male bitke sam dobila zašto se ne bih nadala i pobjedi u velikom ratu?”,

Ivanka je nedavno završila 32. ciklus liječenja Xelodom (lijekom koji je HZZO od 1. ožujka uvrstio na B listu lijekova).

“Svi nalazi pokazuju da bolest miruje, ali ja ne. I dalje uživam u svakom danu, radujem se svakom novom putovanju, novim ljudima kojima me život obraduje. Još jedno proljeće je moje i još uvijek vjerujem u čuda”, govori ova iznimno hrabra žena koja bitku s rakom bori već više od 18 godina.

Mirjani Vlahović od dijagnoze Ne-Hodgkinovog limfoma prošlo je 14 godina.

“Četrnaest godina nakon dijagnoze mogu reći da sam zdrava i sretna žena. Iza mene je puno teških dana i godina. Srećom, bolest je već dugo pod kontrolom”, govori Mirjana.

Kada joj je njezina liječnica prošle godine prvi put napisala da na novu kontrolu mora doći tek za godinu dana bila je i više no sretna. Toliko se, kaže, dobro osjećala da je pomislila: ‘Meni kontrole više ne bi ni trebale’.

“ Nestao je strah, ostala je samo borba za opće preživljavanje koje nema veze s dijagnozom, ali uz snagu koju posjedujem mislim da ću riješiti i taj problem”, govori Mirjana. Bolest ju je u početku oslabila. I fizički i psihički. No, danas je jača nego ikad.

Mirjani Vlahović od dijagnoze Ne-Hodgkinovog limfoma prošlo je 14 godina.

“Četrnaest godina nakon dijagnoze mogu reći da sam zdrava i sretna žena. Iza mene je puno teških dana i godina. Srećom, bolest je već dugo pod kontrolom”, govori Mirjana.

Kada joj je njezina liječnica prošle godine prvi put napisala da na novu kontrolu mora doći tek za godinu dana bila je i više no sretna. Toliko se, kaže, dobro osjećala da je pomislila: ‘Meni kontrole više ne bi ni trebale’.

“ Nestao je strah, ostala je samo borba za opće preživljavanje koje nema veze s dijagnozom, ali uz snagu koju posjedujem mislim da ću riješiti i taj problem”, govori Mirjana. Bolest ju je u početku oslabila. I fizički i psihički. No, danas je jača nego ikad.

“Oporavljena sam fizički, a psihički sam jaka kao stijena. Samo moram očuvati takvo stanje. Naučila sam kako živjeti u skladu s mogućnostima (fizičkim, psihičkim, novčanim). Naučila sam kako komunicirati kroz život sa što manje stresa. Sve je to škola koju sam prošla s izvrsnim rezultatom koji je nemjerljiv s bilo kojim materijalnim bogatstvom”, rekla je.

 

Pročitajte i ostale članke

Kužite, mi nismo same, mi smo posebne!

Dirljiva priča o prijateljstvu između dvije žene koje se nikada nisu vidjele. Sve je počelo sa zabunom poslanom porukom i Nismo same.

Read More

Gdje su naše autorice danas? (4)

Povodom prvog rođendana Nismo same, o tome kako danas gledaju na bolest pričali smo s Andreom Krivačić, Ivankom Nikolić i Mirjanom Vlahović.

Read More

Gdje su naši(e) autori(ce) danas? (3)

Anita Crnjac, Maro Prizmić i Romana Zglav govore o tome što se promijenilo od trenutka kada su za Nismo same napisali svoju priču.

Read More

Gdje su naše autorice danas? (2)

“Nikada nismo bile samosvjesnije i osjećale se bolje no danas”, tvrde hrabre Irena Letica Ćurčić, Sara Karačić i Snježana Slonja.

Read More

Gdje su naše autorice danas? (1)

Tri naše autorice, Dubravka Škurla, Sandra Zubčić i Sonja Grgat, otkrile su nam kako se danas osjećaju i kakvi su im planovi za budućnost.

Read More

Kontra mraku, kontra sili… ili jesi ili nisi (2)

Kada su mi u Hrvatskoj rekli da je moj tumor neoperabilan spas sam potražila u jednoj od bolnica u sastavu turske grupacije Acibadem.

Read More

Kontra mraku, kontra sili… ili jesi ili nisi (1)

Nakon liječenja od raka dojke za Dubravku je uslijedio novi šok: nalaz CT-a pokazao je metastaze na mozgu, sedam komada, neoperabilno…

Read More

Bolest me slomila, uz podršku ove divne stranice potražila sam stručnu pomoć

Iako je autorica ove priče odlučila ostati anonimna, odluku da razgovora sa stručnom osobom smatramo njezinim i našim velikim uspjehom.

Read More

Trudio sam se svojoj voljenoj biti podrška, no ne znam jesam li u tome uspio

Dođeš na posao. Dočeka te problem. Nakon toga dođeš kući i imaš stvaran problem: voljena osoba ima karcinom dojke…

Read More

Nevjerojatna je čežnja za životom koja se javi kada je čovjek na rubu (2)

Pobjeda nije uvijek i nužno zdravlje. Pobjede su svaki dan mali i tajnoviti koraci znani samo nama.

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama