Gdje su naše autorice danas? (4)

Nismo same

Andrea Krivačić dobro pamti 3. ožujak 2015.,  dan kada se, kako kaže, morala suočiti sa šokom zvanim karcinom.  Danas, tri godine kasnije, već polako, priča nam, zaboravlja da je ikada bolovala od maligne bolesti. No, zato njezino tijelo još uvijek osjeća posljedice.

“U posljednje mi vrijeme stalno govori da moram usporiti, da nisam još do kraja dobro”, priča Andrea. Priznaje kako se u početku nije obazirala na upozorenja, no njezino ju je tijelo odlučilo ponovo šokirati.

“Usred uobičajenog šopinga doživjela sam napad panike, prvi put u životu”, govori. Ne krije da je to za nju bio veliki šok.

“Uvijek sam bila vedra i nasmijana, puna života, a sada sam se morala suočiti s nuspojavama liječenja i depresijom. Vrlo brzo sam uvidjela da se iz takvog stanja ne mogu iščupati sama, pa sam potražila psihološku pomoć i dobila novu prijateljicu, kako volim zvati svoju psihologinju. Uz njezinu pomoć polako se vraćam sebi, pravoj sebi prije bolesti. Polako se oslobađam onog ‘moram još ovo i ono’.

Počinjem misliti prvo na sebe, ugađam si, ne forsiram se, živim i slušam što mi govori moje tijelo, jer ako sam ja sretna i zadovoljna i moja će obitelj biti sretna”, govori Andrea te dodaje kako bi svi, neovisno o bolesti, svaki dan trebali naći dio vremena za sebe.

“Život ide dalje, a na nama je da ga iskoristimo kako najbolje znamo. Ja znam da hoću”, zaključila je.

“U posljednje mi vrijeme stalno govori da moram usporiti, da nisam još do kraja dobro”, priča Andrea. Priznaje kako se u početku nije obazirala na upozorenja, no njezino ju je tijelo odlučilo ponovo šokirati.

“Usred uobičajenog šopinga doživjela sam napad panike, prvi put u životu”, govori. Ne krije da je to za nju bio veliki šok.

“Uvijek sam bila vedra i nasmijana, puna života, a sada sam se morala suočiti s nuspojavama liječenja i depresijom. Vrlo brzo sam uvidjela da se iz takvog stanja ne mogu iščupati sama, pa sam potražila psihološku pomoć i dobila novu prijateljicu, kako volim zvati svoju psihologinju. Uz njezinu pomoć polako se vraćam sebi, pravoj sebi prije bolesti. Polako se oslobađam onog ‘moram još ovo i ono’.

Počinjem misliti prvo na sebe, ugađam si, ne forsiram se, živim i slušam što mi govori moje tijelo, jer ako sam ja sretna i zadovoljna i moja će obitelj biti sretna”, govori Andrea te dodaje kako bi svi, neovisno o bolesti, svaki dan trebali naći dio vremena za sebe.

“Život ide dalje, a na nama je da ga iskoristimo kako najbolje znamo. Ja znam da hoću”, zaključila je.

Ivanka Nikolić, žena koja je svojim odnosom prema bolesti uzor mnogim oboljelim ženama, ali i muškarcima, u svom prepoznatljivom stilu kaže:  

“Još sam tu! Male bitke sam dobila zašto se ne bih nadala i pobjedi u velikom ratu?”,

Ivanka je nedavno završila 32. ciklus liječenja Xelodom (lijekom koji je HZZO od 1. ožujka uvrstio na B listu lijekova).

“Svi nalazi pokazuju da bolest miruje, ali ja ne. I dalje uživam u svakom danu, radujem se svakom novom putovanju, novim ljudima kojima me život obraduje. Još jedno proljeće je moje i još uvijek vjerujem u čuda”, govori ova iznimno hrabra žena koja bitku s rakom bori već više od 18 godina.

Ivanka Nikolić, žena koja je svojim odnosom prema bolesti uzor mnogim oboljelim ženama, ali i muškarcima, u svom prepoznatljivom stilu kaže:  

“Još sam tu! Male bitke sam dobila zašto se ne bih nadala i pobjedi u velikom ratu?”,

Ivanka je nedavno završila 32. ciklus liječenja Xelodom (lijekom koji je HZZO od 1. ožujka uvrstio na B listu lijekova).

“Svi nalazi pokazuju da bolest miruje, ali ja ne. I dalje uživam u svakom danu, radujem se svakom novom putovanju, novim ljudima kojima me život obraduje. Još jedno proljeće je moje i još uvijek vjerujem u čuda”, govori ova iznimno hrabra žena koja bitku s rakom bori već više od 18 godina.

Mirjani Vlahović od dijagnoze Ne-Hodgkinovog limfoma prošlo je 14 godina.

“Četrnaest godina nakon dijagnoze mogu reći da sam zdrava i sretna žena. Iza mene je puno teških dana i godina. Srećom, bolest je već dugo pod kontrolom”, govori Mirjana.

Kada joj je njezina liječnica prošle godine prvi put napisala da na novu kontrolu mora doći tek za godinu dana bila je i više no sretna. Toliko se, kaže, dobro osjećala da je pomislila: ‘Meni kontrole više ne bi ni trebale’.

“ Nestao je strah, ostala je samo borba za opće preživljavanje koje nema veze s dijagnozom, ali uz snagu koju posjedujem mislim da ću riješiti i taj problem”, govori Mirjana. Bolest ju je u početku oslabila. I fizički i psihički. No, danas je jača nego ikad.

Mirjani Vlahović od dijagnoze Ne-Hodgkinovog limfoma prošlo je 14 godina.

“Četrnaest godina nakon dijagnoze mogu reći da sam zdrava i sretna žena. Iza mene je puno teških dana i godina. Srećom, bolest je već dugo pod kontrolom”, govori Mirjana.

Kada joj je njezina liječnica prošle godine prvi put napisala da na novu kontrolu mora doći tek za godinu dana bila je i više no sretna. Toliko se, kaže, dobro osjećala da je pomislila: ‘Meni kontrole više ne bi ni trebale’.

“ Nestao je strah, ostala je samo borba za opće preživljavanje koje nema veze s dijagnozom, ali uz snagu koju posjedujem mislim da ću riješiti i taj problem”, govori Mirjana. Bolest ju je u početku oslabila. I fizički i psihički. No, danas je jača nego ikad.

“Oporavljena sam fizički, a psihički sam jaka kao stijena. Samo moram očuvati takvo stanje. Naučila sam kako živjeti u skladu s mogućnostima (fizičkim, psihičkim, novčanim). Naučila sam kako komunicirati kroz život sa što manje stresa. Sve je to škola koju sam prošla s izvrsnim rezultatom koji je nemjerljiv s bilo kojim materijalnim bogatstvom”, rekla je.

 

Pročitajte i ostale članke

Fak rak

Ivanina prijateljica piše o tome kakav je osjećaj kad ti u kratko vrijeme od raka obole tri vrlo bliske osobe.

Read More

Moja se bolest vraćala već nekoliko puta, no neće me slomiti. Snagu skupljam u zagrljajima!

Žaklini je u siječnju bilo šest godina borbe s rakom. U tom je periodu promijenila četiri kemoterapije, a nakon siječnja još dvije…

Read More

Bolujem od rijetke vrste tumora. Moja borba za život još uvijek traje, no ja znam da ću izići kao pobjednica!

Sve je počeo 2013., 2014. kada je Marijanu obuzeo naizgled benigni kašalj. Liječnik je zaključio da ima virozu i poslao je kući…

Read More

Dva puta sam pobijedila rak i rodila zdravu curicu. Spremna sam na sve!

Borislava je Imala 34 godine i tumor dojke za koji je liječnik hitno odredio operaciju, odstranjenje dojke, a onda je saznala da je trudna…

Read More

U lijevoj dojci imala sam tri čvorića, bez puno razmišljanja odmah sam odstranila – obje dojke

Znate onaj osjećaj kad se svi oko vas boje i izbjegavaju vas kao da imate zaraznu bolest? Grozan osjećaj…

Read More

Osmomjesečni sinčić najveća mi je snaga u liječenju

U dobi od 25 godina, u šestome mjesecu trudnoće, Petri je otkriven Hodgkinov limfom, a liječnici nisu znali što bi s njom…

Read More

Moja mama ima rak. Točka.

U rizičnoj sam skupini i svake se godine kontroliram, minuta mi tada traje kao godina, ali spoznaja da je sve u redu… vrijedi milijun dolara!

Read More

Kužite, mi nismo same, mi smo posebne!

Dirljiva priča o prijateljstvu između dvije žene koje se nikada nisu vidjele. Sve je počelo sa zabunom poslanom porukom i Nismo same.

Read More

Gdje su naše autorice danas? (4)

Povodom prvog rođendana Nismo same, o tome kako danas gledaju na bolest pričali smo s Andreom Krivačić, Ivankom Nikolić i Mirjanom Vlahović.

Read More

Gdje su naši(e) autori(ce) danas? (3)

Anita Crnjac, Maro Prizmić i Romana Zglav govore o tome što se promijenilo od trenutka kada su za Nismo same napisali svoju priču.

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama