Goranka Perc: Hodam za sve žene oboljele od raka i ostvarujem svoj san!

Nismo same

16.

RUJNA, 2018.

Hrabra Goranka Perc (45) 30. kolovoza iz Zagreba je preko Madrida i Biarritza otputovala u Saint Jean Pored de Port, francuski gradić smješten u podnožju Pirineja, odakle je krenula u svoju misiju: propješačit će 800 kilometara dug Put svetog Jakova koji vodi u Santiago de Compostelu, grad u kojem se nalaze moći svetog apostola Jakova.

Svoju hodnju Goranka je posvetila svim ženama oboljelima od raka, a razloge svoje odluke opisala je u priči koju smo objavili prije puta.

Gorankine zapise, doživljaje i fotografije s hodnje, svakodnevno objavljujemo na Facebook stranici Nismo same, a za one koji nas ne prate na Facebooku pripremili smo kratak pregled Gorankinog puta tijekom prvog tjedna hodnje.

Danas je nedjelja, 17. rujna, i 18. dan Gorankinog hoda. Do jučer je prehodala više od 450 kilometara, što znači da u prosjeku dnevno prijeđe 28 kilometara.

 

“Jako sam željela ići na Camino, no često sam se pitala je li to sebično od mene. S druge pak strane, ako se ja ne usudim živjeti ono što želim kako će se isto usuditi moj sin.”

Goranka Perc / Nismo same 

Baš kao i prvi tjedan puta, ni drugi nije bio lak. Jedanaestog dana hoda naišla je na takav uspon da je, kako je napisala, mislila da će do vrha morati – puzati.

Nisi sama- Ideš s nama :: Hrvatski radio

Više od stotinu žena iskoristilo je mogućnost besplatnog prijevoza taksijem na kemoterapiju koju je pokrenula naša kolegica Ivana Kalogjera. Uz to, već 13 dana za sve žene oboljele od raka hoda Goranka Perc, kako se i zašto odlučila na taj potez?

“Jučer sam vam se hvalila ravnicama koje su navedene u mom vodiču, a umjesto ravnica dočekao me – uspon. I to uspon od 12 posto nagiba i spust s nagibom od 18 posto. Ne znam vam točno dočarati kako je izgledao put kojim sam prošla, ali u nekim trenucima uspon je bio tako strm da sam pomislila da ću morati puzati. 
I da ne zaboravim, čitavim putem sunce je peklo bez prestanka. Naravno, opet samo lijeva strana. Vidjela sam hodočasnike koji su ručnicima omotali lijevu ruku… Fotkam vam čim vidim sljedećeg”, napisala je Goranka te otkrila kako se zahvaljujući događaju toga dana još jednom uvjerila kako je sve u našoj glavi.
“Jučer sam pročitala da me čekaju ravnice i slatko usnula sanjajući ih. Moj um nije bio spreman na današnji napor. Fizički sam spremna jer sam prošla dosta uspona, ali moja glava nije se slagala. Morala sam primijeniti svakakve trikove kako bih zavarala glavu. I uspjela sam. Fokusirala sam se na cilj i razmišljala o tome koliko sam se puta žalila na kišu i oblake! Eto, sad mogu uživati u svakom trenutku sunca i topline”, napisala je.

Jučer je Goranka prenoćila u mjestu Arcahueja koje je svega osam kilometara udaljeno od Leona, trećeg većeg grada na putu koji vodi u Santiago de Compostelu.

“Na samom početku Camina, Leon mi činio tako daleko, a sutra ću biti tamo!!!”, navela je u poruci svojim vjernim pratiteljima. A njih je iz dana u dan sve više.

U srijedu su Ivana Kalogjera, osnivačica Nismo same, i Goranka Perc gostovale na Prvom program Hrvatskoga radija u emisiji “Isti i različiti”, urednice Morane Kasapović.

Goranka je tom prigodom rekla da je ovaj put bila njezina dugogodišnja želja, a kada se razboljela od maligne bolesti odlučila je ostvariti svoj san i prehodati Camino. Tim je činom, rekla je, željela ohrabriti i druge žene te na svom primjeru pokazati da se snovi mogu ispuniti, samo treba hrabrosti i upornosti.   

U jednom od svojih prošlotjednih javljanja s Camina, Goranka je priznala kako je, u trenucima dok se lomila oko odluke ići na Camino i ispuniti svoj san ili odustati od njega, najviše razmišljala o tome kako će tih mjesec dana bez nje provesti njezina obitelj. Posebice njezin devetogodišnji sin David koji joj na ovom putovanju najviše nedostaje.

Nismo same na Caminu

Goranka je prešla 400 kilometara!

“Jako sam željela ići na Camino, no često sam se pitala je li to sebično od mene. S druge pak strane, ako se ja ne usudim živjeti ono što želim, kako će se on usuditi. 
Negdje u isto vrijeme dok sam se lomila oko odluke, moja prijateljica Ljiljana u jednom svom postu spomenula je knjigu Brune Šimleše “Škola života”. Kupila sam knjigu koja me strpljivo čekala na noćnom ormariću. Kako je Camino u neku ruku put mog života, na put nisam mogla otići bez knjige. I gle čuda, jedna od prvih tema u “Školi života” upravo je sebičnost koja je mene brinula. Bruno Šimleša na tu temu piše: ‘Dragi moji roditelji, najdragocjenije što možete pružiti svojoj djeci jest primjer sretnog i ispunjenog života’. 
Eto, to je upravo ono što ja pokušavam primijeniti”, napisala je Goranka koja je za odlazak na Camino dobila veliku potporu svoje obitelji i prijatelja.

S vremenom su se podršci najbližih priključili i brojni drugi ljudi, poznati i nepoznati.  Podrška je to kojoj se nije nadala, a Goranku svaki put dirne do suza.

“Danas je za mene bio velik dan! Dan s velikim V i velikim D! Prošla sam pola puta!!! 
Sada sam na 409. kilometru i osjećam se kao da sam osvojila Oscara! Što će tek biti kada dođem na cilj?
U mislima zahvaljujem svima na podršci, kao na pravoj dodjeli Oscara. 
Moram stalno ponavljati koliko sam vam svima zahvalna. Ovaj Camino prehodali su deseci tisuća žena prije mene. Svakoj od njih se divim. I zato se ne osjećam kao da radim nešto posebno”, napisala je Goranka u poruci koju nam je s Camina poslala u četvrtak 14. rujna.   

Osim tekstualnom porukom, sreću i zahvalnost zbog 400 prijeđenih kilometara, s nama je podijelila i putem video poruke.  Svima koji prate Nismo same Goranka je pripremila i iznenađenje: dirljivom porukom uživo nam se obratio i Brian, 64-godišnji hodočasnik iz Škotske. Posebno je dirljiv dio u kojem je Brian otkrio da Camino hoda za svoju 37-godišnju snahu, koja je već drugi put oboljela od raka. Svim oboljelim ženama na kraju je poručio da nisu same.

“Please believe me: You are not alone!”, rekao je. (U prijevodu: Vjerujte mi, niste same!)

Brianu želimo da sretno stigne na cilj, a njegovoj snahi brzo ozdravljenje.

Detalje Gorankinog puta za sve žene oboljele od raka pratite na našoj Facebook stranici.

Keep going Gora! Svi smo uz tebe!

 


 

 

Goranka Perc: Hodam za sve žene oboljele od raka i ostvarujem svoj san!

Nakon što je odhodala polovicu puta hrabra Goranka Perc osjećala se kao da je osvojila Oscara. Što će tek biti kada stigne na cilj?

Read More

Goranka Perc: U prvih tjedan dana Camina propješačila sam 221,67 kilometara za svaku od vas!

Goranka će preći 800 kilometara dug Put svetog Jakova za sve žene oboljele od raka. Detalje Gorankinog puta pratite na našoj FB stranici.

Read More

Ruže rastu iz trnja (kako pričati s ljudima koji imaju dijagnozu)

Ponekad nam i pristup pretjerane obzirnosti ide beskrajno na živce.

Read More

Bolesna pohodi – telefonom

Jagoda Prebeg na duhovit način opisuje kako najčešće izgleda briga obitelji i prijatelja za oboljele.

Read More

Buen camino, Goranka!

Za sve nas Goranka Perc kreće na Camino de Santiago – put dug 800 kilometara propješačit će u majici Nismo same.

Read More

Život je vječito vraćanje na početak…

Naša autorica Nataša Petek nedavno je ponovno završila u bolnici, na odjelu na kojem je ležala i 2013. kada su je pripremali za operaciju.

Read More

Tužna sam jer nisam uspjela nagovoriti brata da i on posjeti liječnika

Milena Tomljanović o iskustvu prvog pregleda nakon liječenja od raka debelog crijeva koji joj je dijagnosticiran u dobi od svega 44 godine.

Read More

Ti ne plačeš, ti to možeš!

Sa svojih 29 godina, i najviše radi svoje dvoje djece od šest i devet godina, Sanja je odlučna izdržati sve da izliječi rak vrata maternice

Read More

Ponekad mislim da je Marija umrla od tuge za kosom

Kada je prvi puta oboljela od Ne-Hodgkinovog limfoma Jagoda je imala 37 godina i teško je podnijela gubitak kose.

Read More

Imala sam sreće…

Martina je sa svega 15 godina prošla šest kemoterapija, 23 godine bila je zdrava, a onda joj je ponovno dijagnosticirana maligna bolest.

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama