Goranka Perc: U prvih tjedan dana Camina propješačila sam 221,67 kilometara za svaku od vas!

Nismo same

8.

RUJNA, 2018.

Hrabra Goranka Perc (45) 30. kolovoza iz Zagreba je preko Madrida i Biarritza otputovala u Saint Jean Pored de Port, francuski gradić smješten u podnožju Pirineja, odakle je krenula u svoju misiju: propješačit će 800 kilometara dug Put svetog Jakova koji vodi u Santiago de Compostelu, grad u kojem se nalaze moći svetog apostola Jakova.

Svoju hodnju Goranka je posvetila svim ženama oboljelima od raka, a razloge svoje odluke opisala je u priči koju smo objavili prije puta.

Gorankine zapise, doživljaje i fotografije s hodnje, svakodnevno objavljujemo na Facebook stranici Nismo same, a za one koji nas ne prate na Facebooku pripremili smo kratak pregled Gorankinog puta tijekom prvog tjedna hodnje.

Do jučer, 7. rujna, naša predivna Goranka propješačila je točno 221,67 kilometara!

Obeshrabrili je nisu ni žuljevi koje je dobila, ni jako sunce, ni kiša…

“Svaki put kad pomislim na sve vas koji me pratite moje noge lete! Grijete mi srce i dušu i dajete nadljudsku snagu.”

Goranka Perc / Nismo same 

O tome kako se osjećala kada je u Zagrebu ostavila svoje najdraže, obitelj i prijatelje, i krenula u ostvarenje svog sna napisala je:

“Još na zagrebačkom aerodromu, na stepenicama koje vode prema sigurnosnoj provjeri, steglo me oko srca. Nekoliko stepenica niže ostao je čitav moj život. Trenutak straha, uzbuđenja i tuge. Ali i beskrajne volje i sreće što imam priliku krenuti na ovo putovanje s velikim P.”

Keep going Gora!

Goranku je na putu preko Pirineja dočekalo iznenađenje!

Nakon noći provedene u Saint Jean Pored de Portu, Goranka se preko Pirineja spustila u španjolsku regiju Baskiju.

Mrtva umorna nakon prvih 25 kilometara, koje je othodala po vrlo zahtjevnom terenu, ali sretna, javila se porukom iz samostana Roncesvalles:

“Današnji sam dan iščekivala mjesecima. Prvi dan mog hodanja. Prvi doručak na Caminu s cimerima iz Australije, prvo svitanje sunca, prvi uspon… Mojih prvih 25 kilometara preko Pirineja! Nije bilo lako, ali uživala sam u svakoj sekundi…  

Jako sam se veselila ovom mom prvom danu, bila sam strašno uzbuđena. Ni sanjala nisam kakvo me uzbuđenje čeka na vrhu. Penjući se uz već ne znam koji uspon u daljini sam ugledala stari bunker na kojem je pisalo – GORA. Nemate pojma koliko me to razveselilo. A kada sam se približila, mom veselju nije bilo kraja. Ispred Gora pisalo je “keep going”. Keep going GORA! Kakva prekrasna nagrada i poruka!!!”, napisala je uzbuđeno Goranka zahvališi na podršci svima koji je prate.

U Roncesvallesu Goranka je s ostalim hodočasnicima prisustvovala misi na španjolskom jeziku o čemu je napisala: “Na kraju mise svećenik je pozvao sve nas hodočasnike da dođemo do oltara, a onda je nabrojao sve zemlje iz kojih dolazimo. Spomenuo je, naravno, i Hrvatsku. Tog sam se trenutka osjećala kao da sam osvojila prvo mjesto na nekom prvenstvu. Svećenik nas je sve blagoslovio, a onda su ugasili svjetla, i svi su počeli pjevati na latinskom. Nisu svi ljudi koji dolaze na ovo hodočašće vjernici, ali ta energija i osjećaj neke pripadnosti, ganuli su me do suza”.

Goranka je prešla prvih 100 kilometara

Goranka Perc koja hoda Putem sv. Jakova za sve žene oboljele od raka.

Put je Goranku dalje vodio kroz mjesta Zubiri, Larrasoaña, Zuriáin, Iroz, Zabaldica, Villava, Burlada do Pamplone, prvog većeg grada na putu do Santiago de Compostele.

Iz Pamplone je produžila do Cizur Menora, mjesta u kojem je prenoćila noć s nedjelje na ponedjeljak. Kada smo joj rekli da su njezine video poruke pregledane više tisuća puta (drugi video koji je snimila nakon prvih 100 kilometara puta u tom je trenu bio pregledan više od 22 tisuće puta!), skromna kakva jest, malo je zastala.

“Kad sam odlučila ići na Camino odluka je pala unutar moja četiri zida. Moj suprug Tomi najbolja je osoba koju poznajem i odmah mi je dao potpunu podršku. Svoju sam odluku potom rekla Ivani, Ljiljani, Ireni i Renati. Bile su oduševljene i to mi je dalo dodatni vjetar u leđa.

Danas mi je Tomi rekao da me ne želi plašiti ali da je video ‘Keep going Gora!’ pogledan jako puno puta.

Nisam od suza, ali ta je rečenica otvorila put mojim suzama. Svakodnevno sam u kontaktu s mojom dragom Ivanom, koja je moja spona s vama i koja mi je prenijela koliko me ljudi prati. Ne mogu vam riječima opisati koliko mi to znači”, napisala je u poruci koju nam je poslala te večeri.

Otkrila je da je umorna, ali presretna što nam može prenositi svoju zahvalnost, pozitivu i sreću.

“Svaki put kad pomislim na sve vas koji me pratite moje noge lete! Grijete mi srce i dušu i dajete nadljudsku snagu. Hvala vam za svako slovo i svaku misao. Hvala bezbroj puta!

S takvom podrškom imam osjećaj da mogu prehodati svijet!”, napisala je Goranka u poruci.

Ono što ovaj put čini posebno zanimljivim, ljudi su koje je upoznala, a koji na Camino dolaze iz svih dijelova svijeta. Motivi njihovog puta vrlo su različiti.

Posljednja tri dana Goranki društvo pravi Dionisio Bongiovanni, 62-godišnji Talijan, koji je na Camino krenuo nakon što je isti put prošao i njegov sin. Goranki je rekao da nema neki poseban razlog zbog kojeg je krenuo na put, ali je priznao da ga je ovo putovanje počelo mijenjati.

U Redecilli del Camino, seocetu u kojem je prespavala jučerašnju noć, Goranka je upoznala i gospodina Gi, 86-godišnjeg Francuza koji je na put krenuo još 12. svibnja iz malenog mjesta 50 kilometara udaljenog od Pariza.

“Gi hoda jer kaže da ga svaki novi dan na Caminu čini neizmjerno sretnim. Njega ne brine to kako će doći do Santiaga. Baš suprotno. Pita se što će kad jednom dođe na cilj”, napisala je Goranka otkrivši kako unatoč napornog puta tijekom proteklih tjedan dana nije imala ni jednu negativnu misao.

Putem je i pjevala. Kako, u pravilu, na put kreće rano ujutro, između pola šest i šest, svakoga jutra pjevuši Milenu, svima poznatu pjesmu Novih fosila.

Rano jutro, pola 6, svakoga jutra putuje naša hrabra Gora, a mi putujemo s njom. Detalje Gorankinog puta za sve žene oboljele od raka pratite na našoj Facebook stranici.

Keep going Gora! Svi smo uz tebe!

Goranka Perc: Hodam za sve žene oboljele od raka i ostvarujem svoj san!

Nakon što je odhodala polovicu puta hrabra Goranka Perc osjećala se kao da je osvojila Oscara. Što će tek biti kada stigne na cilj?

Read More

Goranka Perc: U prvih tjedan dana Camina propješačila sam 221,67 kilometara za svaku od vas!

Goranka će preći 800 kilometara dug Put svetog Jakova za sve žene oboljele od raka. Detalje Gorankinog puta pratite na našoj FB stranici.

Read More

Ruže rastu iz trnja (kako pričati s ljudima koji imaju dijagnozu)

Ponekad nam i pristup pretjerane obzirnosti ide beskrajno na živce.

Read More

Bolesna pohodi – telefonom

Jagoda Prebeg na duhovit način opisuje kako najčešće izgleda briga obitelji i prijatelja za oboljele.

Read More

Buen camino, Goranka!

Za sve nas Goranka Perc kreće na Camino de Santiago – put dug 800 kilometara propješačit će u majici Nismo same.

Read More

Život je vječito vraćanje na početak…

Naša autorica Nataša Petek nedavno je ponovno završila u bolnici, na odjelu na kojem je ležala i 2013. kada su je pripremali za operaciju.

Read More

Tužna sam jer nisam uspjela nagovoriti brata da i on posjeti liječnika

Milena Tomljanović o iskustvu prvog pregleda nakon liječenja od raka debelog crijeva koji joj je dijagnosticiran u dobi od svega 44 godine.

Read More

Ti ne plačeš, ti to možeš!

Sa svojih 29 godina, i najviše radi svoje dvoje djece od šest i devet godina, Sanja je odlučna izdržati sve da izliječi rak vrata maternice

Read More

Ponekad mislim da je Marija umrla od tuge za kosom

Kada je prvi puta oboljela od Ne-Hodgkinovog limfoma Jagoda je imala 37 godina i teško je podnijela gubitak kose.

Read More

Imala sam sreće…

Martina je sa svega 15 godina prošla šest kemoterapija, 23 godine bila je zdrava, a onda joj je ponovno dijagnosticirana maligna bolest.

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama