Kako sam samoj sebi otkrila rak

Vesna Ramljak

18.

SVIBNJA, 2017.

Svi mi biramo kako ćemo živjeti, koliko ćemo se cijeniti, koliko ćemo sami sebi biti važni. Mislila sam da to činim, da sam ja ta koja bira, da sam ja sebi bila važna. Ali nije bilo tako. Pod izlikom moram ovo ili ono, miješajući pojam ljubavi i odanosti, naštetila sam sama sebi. Ozbiljno naštetila. Umjesto ljubavi stvorili smo lažne vrijednosti koje nazivamo lojalnost. Neprekidno tako, iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu…

Sanjala sam da imam rak. Vidjela sam kako izgleda i gdje je točno smješten. Ujutro sam to ispričala mojoj kćeri, a ona je sasvim realno zaključila da je to zbog toga što radim tu gdje radim, da sam previše opterećena bolešću drugih ljudi. Svejedno, sviđalo mi se njeno objašnjenje, ali neki se crv uselio u moje misli, neki nemir me stalno vraćao na razmišljanje o tome.

Otišla sam na redoviti pregled. Ništa, sve je bilo O.K., kolege su me zezale da sam si umislila bolest, sve do jednog jutra kada sam lijevom rukom krenula pomilovati psa, a neko me čudno zatezanje u dojci pljusnulo poput šamara. Prepipala sam dojke, uvijek su bile “kvrgave” pa tako i sad, ali nešto novo, čudno, drukčije je bilo stalno prisutno na istom mjestu.

“Doktorice, dobili smo demo UZV aparat, super je, dođite vidjeti kako je dobra slika”, cvrkutala je moja divna kolegica Radiologica. Otišla sam ga vidjeti i  odjednom se odlučila na novi pregled. Opet ništa vidljivo, samo ciste. Zamolila sam da mi punktiraju najprije jednu cistu. Ništa. Još jednu. I onda sam ga ugledala, čudovište od 8 milimetara. I znala sam.

Nisam ni morala čekati nalaz. Znala sam! Tisuću je bubnjeva udaralo, krv je navirala u glavu, srce je luđački lupalo! Vidjela sam maligne stanice u mom mikroskopu, grube, ružne, neprihvatljive. I što sad? Sjedila sam nepomično i buljila u ništa. Razmišljala sam koga sad da zovem, na čijem ramenu da jecam, tko je taj čiji bi mi zagrljaj jedini godio. I nevjerojatno, pored supruga, moje djece, mame, svih mojih prijatelja, jedina osoba koja mi je trebala bio je moj brat.

Operacija je uslijedila nakon dva dana. Operirali su me moj brat i moj najdraži kolega Andrej. Imala sam vremena razmišljati, misli su se samo rojile. Usredotočila sam se na znanje koje sam prikupila kroz sve ove godine, na iskustvo, na mogućnosti liječenja. Strah je poput ledene zmije gmizao mojim leđima, nije mi dao da dišem.

I onda, odjednom, nešto se prelomilo, sjetila sam se svih onih riječi i rečenica koje sam govorila mojim pacijentima, jer svaki sam put imala čvrstu vjeru da će s njima sve biti dobro. Pa zašto te riječi ne mogu uputiti i samoj sebi? Toliko me vjetrova i oluja lomilo, sve sam izdržala. E, nećeš me slomiti, jača sam ja od tebe, ti glupo čudovište!

Život sam počela gledati iz sasvim drugog kuta, prioriteti su se promijenili i sada napokon mogu reći da sam samoj sebi najvažnija. I da nisam sama.

Foto: privatni album (snimio Tomislav Smoljanović)

Ponavljala sam u svojoj glavi činjenice o tome što je moglo utjecati na to da dobijem rak. Nitko ga u mojoj bližoj ni široj obitelji nije imao. Pa kako? Prehrana je najznačaniji ekološki čimbenik koji utiče na nastanak raka dojke, kako protektivnog, tako i visoko rizičnog karaktera. Pri tome bitnu ulogu igraju ukupan energetski unos, tjelesna aktivnost, dodatak antioksidativnih tvari, kao i prisutnost fitoestrogena u prehrani. Zna se da je učestalost karcinoma dojke najmanja u kulturama s vegetarijanskom prehranom, odnosno najniža je u društvima u kojima prehrana sadrži manje masti, osobito životinjskih masti. Prehrana bogata mastima u industrijskim društvima gdje je visoka učestalost karcinoma dojke gotovo redovito obuhvaća velike količine nezasićenih i djelomično hidrogeniziranih masti, koje se povezuju s većom uporabom rafiniranih ugljikohidrata i nedovoljnim unosom antioksidansa te svježeg voća i povrća, žitarica i mahunarki. Sve navedeno bilo je dio mog života, živjela sam po PS-u. Pa kako?

Nakon nekog vremena prestala sam se pitati, prestala sam samu sebe optuživati. Odlučila sam oprostiti sebi, oprostiti drugima i čvrsto prigrliti svoju bolest. Sada kada je sve iza mene zahvalna sam na tom iskustvu. Rak mi je puno toga uzeo, ali i puno toga donio. Shvatila sam da je tako moralo i trebalo biti. Ona Vesna prije i ova Vesna sada su samo fizički iste osobe. Sve se promijenilo.

Moje mi je iskustvo donijelo bol, ali i jednu veličanstvenu pobjedu. Život sam počela gledati iz sasvim drugog kuta, prioriteti su se promijenili i sada napokon mogu reći da sam samoj sebi najvažnija. I da nisam sama.

Sagledala sam iz drugog kuta moje bolesne ljude koje susrećem svaki dan, mogla sam spoznati značaj života i s ove i s one strane. Shvatila sam da su medicina i zdravstveni sustav živo tkivo i zato što svaki pacijent traži individualni, ali stručni pristup, što se nikakvim administrativnim uredbama, pa tako ni programima, ne može učiniti jednoobrazno, a pritom kvalitetno.

Svakom je pacijentu, ne iz stručne ili životne već upravo iz psihološke potrebe, važno da ne čeka dugo na početak liječenja. Pacijenti su ljudi s različitim osobnostima i neki žele da liječenje, operativno ili bilo koje drugo, počne isti dan od spoznaje, a nekima trebaju dani da donesu odluku, da se konzultiraju s obitelji, da možda zatraže drugo mišljenje. Stoga je važno da se organiziramo kako bismo to učinili što prije, ali i da svakom pacijentu pristupimo kao pojedincu koji ima svoju osobnost, a samim tim i drugačije psihičke reakcije i potrebe.

Vrijeme je na mojoj strani, živim punim plućima i radujem se. Živa sam!

nismo sameDoc. dr. sc.Vesna Ramljak specijalistica je kliničke citologije zaposlena na Klinici za tumore. Njezin stručni i znanstveni interes su citodijagnostika tumora, posebice tumora dojke i štitnjače, imunocitokemijske značajke tumora i primjena novih dijagnostičkih metoda u citologiji imunocitokemijske i molekularne biologije. Predsjednica je udruge Europa Donna Hrvatska –  Hrvatske koalicije za borbu protiv raka dojke i osnivačica projekta Jednodnevne dijagnostike bolesti dojke “One stop diagnosis.” Prije dvije godine i sama je oboljela od raka dojke.

Živa sam 28 godina nakon dijagnoze. Imam posljedice liječenja, ali sam živa i sretna!

Gordana Juričić imala je 21 godinu i bebu od 11 mjeseci kada su joj prvi put dijagnosticirali malignu bolest.

Read More

Rak me natjerao da samu sebe bolje upoznam

Karlovčanku Adrianu Cvetković dijagnoza raka dojke sustigla je u Češkoj, gdje živi i radi od 2016. Daleko od obitelji i na nepoznatom terenu.

Read More

Odluči svom snagom da želiš živjeti

Porukama potpore javila nam se Ozrenka Kamber, voditeljica meditativnih radionica s anđelima.

Read More

Koliko je moje ‘’dobro sam’’ progutalo suza?

Enisa je u samo godinu dana osnovala udrugu žena oboljelih od raka dojke „Bolest nije kraj“ i napisala novu knjigu. Sve pod motom nismo same.

Read More

Ružičasta vrpca ljubavi

Ovogodišnja Milenijska fotografija ružičaste vrpce snimljena je u Dubravi kraj Vrbovca. Naša Ivana bila jedna od organizatorica tog događaja.

Read More

Mislila sam da ja ne mogu oboljeti od raka

Gospođa Slavica više je puta htjela odustati od liječenja, a sada svima poručuje: “Ne smijete odustati, uvijek postoji neko tko vas voli.”

Read More

Osamnaest godina strepnje

Katarina Budić prije 18 godina ostala je bez lijeve dojke. Taj šok, bol i strah se, kaže, ne zaboravljaju pa je odlučila napisati knjigu.

Read More

Nestaneš u trenutku…

Vesni Špoljarić 2016. godine dijagnosticiran je rak dojke. Mislila je da je borba s bolešću najteži period, a onda ju je život demantirao…

Read More

Akcija je tu da osvijesti tebe!

Naša autorica Eda Papić napisala je pismo svim ženama koje prenosimo u cijelosti.

Read More

Žena hrabrost – Goranka Perc u 30 dana prehodala je 900 kilometara za sve žene oboljele od raka

Hrabra Gora, čije smo putovanje pratili punih 30 dana, večeras se vraća kući u Zagreb, svojoj obitelji, prijateljima i svakodnevnim obvezama.

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama