Kažu da će vam otpasti kosa, a ostalih 346 nuspojava kemoterapije nitko ne spominje

Andrea Krivačić (39)

10.

TRAVNJA, 2017.

O.K. Imala sam gustu, zdravu, smeđu kosu do struka. Što da radim s njom? Je li bolje skupljati je po podu svakodnevno ili ošišati i spremiti? Neeee….Donirat ću svoju kosu djeci!

Zovem se Andrea. Za dva mjeseca punim veeelikih 40. Moja priča počinje prije otprilike dvije godine. Majka sam dvojice predivnih dječaka u dobi od šest i osam godina. Život mi se vrtio oko njih, obojica su dojene bebe i često sam znala govoriti: Ako jednom dobijem rak dojke, stvarno sam baksuz!!!

Mlađeg sina dojila sam skoro tri godine. U tom sam razdoblju bila poprilično mršava. Nakon poroda imala sam 70 kilograma, a u periodu dojenja pala sam na 49 kilograma. Isprva sam mislila da je uzrok moj mali ‘sisavac’, no kasnije će se ispostaviti da je uzrok bio puno gori.

Odlučila sam prekinuti dojenje kako bih se malo oporavila, ali kilogrami nikako da krenu gore. O.K., pa ne mogu odmah, mislila sam. No, ni nakon dvije godine ništa se nije promijenilo. Odlučila sam otići doktoru. Nisam se osjećala dobro. Imala sam u danu periode kada bih imala toliko jake napade gladi kao da danima nisam jela, iako bi od zadnjeg obroka prošlo tek sat vremena. Kroz glavu su mi znale proći riječi moje majke koja je umrla od tumora maternice. Znala bi reći: Ako nešto ne pojedem, umrijet ću od gladi. Kopkale su me te riječi, ali sam mislila: Ma nemoguće! Previše radim, premalo odmaram. A i s ginekološke je strane sve bilo u redu. Počela sam „tamaniti“ čokolade, noću bih ustajala i jela bilo što, samo da je slatko. Osjećala sam umor i iscrpljenost, pritisak u prsima. Suprug me natjerao da odem liječniku. Bila je jesen 2014. godine. Nalaz krvi bio je uredan, hormoni štitnjače isto, jetrene probe također, šećer, željezo… Ma, sve je bilo savršeno. Moj liječnik više nije znao kuda da me pošalje, pa me poslao na hitnu. Rekao je da će mi na hitnoj, uz malo sreće, napraviti kompletnu obradu srca, pluća i  krvi, pa ćemo vidjeti. Nalazi su bili u redu, dijagnoza je glasila: Stres!!!  Hahaha, pa tko danas nije pod stresom??!!!

Bacila sam papire i odustala. Nije mi ništa, i dalje sam mislila da je u pitanju samo iscrpljenost kao posljedica dojenja. No, kako su dječica bila mala, svako bi se večer uspavljivali tako da svi legnemo u krevet, svatko na jednoj strani. Moj ‘sisavac’ je teško prebolio odvajanje od dojke, naslanjao bi glavu i pikao me bradom. Počele su nelagode u dojci. „Nemoj zlato tako, boli me“, znala bih reći djetetu, ali nije mi palo napamet da odem na pregled. Iz večeri u večer bol je postajala sve jača. „Gad“ se branio kad bi ga Nino pritisnuo svojom bradom.Tu večer Nino se okrenuo na svoju stranu, a bol u dojci i dalje je bila prisutna. Hajde da vidim što me toliko boli, pomislila sam. Najprije neka velika kvrgetina kao jaje, pa žlijezda, a ispod nje mala kvržica. Tvrda i nepomična, kao zrno graška. Oblio me znoj. Odmah sam znala što je. Suprug je bio na terenu, trebala mi je potvrda. Kad se vratio i on ju je osjetio. Pitao je što je to. Nisam mu rekla na što sumnjam. Moja susjeda i dobra prijateljica radi kao inženjer radiologije, svakodnevno se susreće s karcinomom dojke. Suprugu sam rekla da ću nju pitati što je to. Više nismo pričali o tome…

Nakon tjedan dana, otišla sam napokon k njoj na kavu i rekla joj da me prepipa. Uozbiljila se i problijedila. I ona je odmah znala što je u pitanju. Rekla je da poslije menstruacije tražim uputnicu za ultrazvuk kako bi se točno vidjelo što je. Na ultrazvuku su se vidjeli mikrokalcifikati. Uslijedile su mamografija, punkcija i čekanje…. Bila je srijeda, zvala sam za nalaz punkcije. Rekli su mi da moram doći po nalaz, da mi ne mogu ništa reći preko telefona. Sve mi je bilo jasno!!! Bio je prekrasan sunčan dan, a ja u rukama nosim crne vijesti, gledam ljude oko sebe i mislim koliko ih još ima rak u sebi, a da to ni ne znaju…

Što ću reći kada dođem kući, kako ću reći da imam rak? Kako ću djeci objasniti da je mama bolesna? U glavi sam imala sto pitanja bez odgovora i samo jednu misao: Moje mi je dijete spasilo život! Moram preživjeti zbog njih, ne smijem ih ostaviti tako male, oni me trebaju!

Bio je petak. Taj sam dan s liječnicom imala dogovoren susret koji me je promijenio. Divna ženica, čim me pregledala rekla je: To mora van. Sve! I to što prije! Vidimo se u ponedjeljak, u utorak ste na stolu!

Ali ja ne mogu. Nino je bolestan, a nemam nikoga tko bi bio s njim. „Nino ima tatu, sad ste vi na prvom mjestu! Sad ste vi prioritet kako bi djeca imala i mamu!“, rekla je. Stresla sam se. U redu, rekla sam, vidimo se u ponedjeljak. Operirana sam 3. ožujka. Na suprugov rođendan. Moj neprijatelj dobio je ime i prezime: duktalni invazivni, hormonski ovisan rak!! Daljnji tijek bio je ovakav: šest kemoterapija po FEC protokolu, nova borba! Rekli su mi da podignem periku jer će mi otpasti kosa. A o ostalih 346 nuspojava kemoterapije nitko ništa….

O.K. Imala sam gustu, zdravu, smeđu kosu do struka. Što da radim s njom? Je li bolje skupljati je po podu svakodnevno ili ošišati i spremiti? Neeee….Donirat ću svoju kosu djeci! Ali, gdje, kako, kome se obratiti? U Hrvatskoj to ne postoji!!! Užas!!! Zvat ću Provjereno, oni rješavaju sve! Došli su, napravili prilog i odnijeli moju kosu u ‘Kilometar kose’….Nakon toga pokrenula se lavina za donaciju kose. Periku nikada nisam podigla, ponosno sam šetala svoju ćelavu glavu, ljudi su buljili u mene, neke bi pozdravila, nekima se nasmiješila, a nekima bih najradije isplazila jezik!

I… preživjela sam! Na prognoze se ne obazirem, ne zanimaju me, ne želim biti dio crne statistike. Živim punim plućima, družim se s ljudima koji su mi bili veeeelika podrška u svemu. Ljubim i grlim svoju djecu svaki dan!!! Radim stvari koje me vesele, nisam više rob kuće!

Živa sam 28 godina nakon dijagnoze. Imam posljedice liječenja, ali sam živa i sretna!

Gordana Juričić imala je 21 godinu i bebu od 11 mjeseci kada su joj prvi put dijagnosticirali malignu bolest.

Read More

Rak me natjerao da samu sebe bolje upoznam

Karlovčanku Adrianu Cvetković dijagnoza raka dojke sustigla je u Češkoj, gdje živi i radi od 2016. Daleko od obitelji i na nepoznatom terenu.

Read More

Odluči svom snagom da želiš živjeti

Porukama potpore javila nam se Ozrenka Kamber, voditeljica meditativnih radionica s anđelima.

Read More

Koliko je moje ‘’dobro sam’’ progutalo suza?

Enisa je u samo godinu dana osnovala udrugu žena oboljelih od raka dojke „Bolest nije kraj“ i napisala novu knjigu. Sve pod motom nismo same.

Read More

Ružičasta vrpca ljubavi

Ovogodišnja Milenijska fotografija ružičaste vrpce snimljena je u Dubravi kraj Vrbovca. Naša Ivana bila jedna od organizatorica tog događaja.

Read More

Mislila sam da ja ne mogu oboljeti od raka

Gospođa Slavica više je puta htjela odustati od liječenja, a sada svima poručuje: “Ne smijete odustati, uvijek postoji neko tko vas voli.”

Read More

Osamnaest godina strepnje

Katarina Budić prije 18 godina ostala je bez lijeve dojke. Taj šok, bol i strah se, kaže, ne zaboravljaju pa je odlučila napisati knjigu.

Read More

Nestaneš u trenutku…

Vesni Špoljarić 2016. godine dijagnosticiran je rak dojke. Mislila je da je borba s bolešću najteži period, a onda ju je život demantirao…

Read More

Akcija je tu da osvijesti tebe!

Naša autorica Eda Papić napisala je pismo svim ženama koje prenosimo u cijelosti.

Read More

Žena hrabrost – Goranka Perc u 30 dana prehodala je 900 kilometara za sve žene oboljele od raka

Hrabra Gora, čije smo putovanje pratili punih 30 dana, večeras se vraća kući u Zagreb, svojoj obitelji, prijateljima i svakodnevnim obvezama.

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama