Kužite, mi nismo same, mi smo posebne!

Zdenka Dvojković i Vesna Miletić

10.

TRAVNJA, 2018.

Zdenka Dvojković

Drage moje, napisala sam vam dosad već dvije priče, i to je bilo lako, osjećaji su samo izlazili na papir. Sada bih vam htjela ispričati još nešto što mi se dogodilo, nešto meni tako posebno… ali izgleda da je lakše pisati o bolesti nego o emocijama.

Kako izraziti to što želim, a da i vi prepoznate ono što osjećam? Ali, eto, pokušat ću…

U danima odmaranja od kemoterapija (veći dio godine ja inače živim u malom mjestu na moru) poslala sam svojoj prijateljici Vesni Miletić iz Zagreba poruku preko messengera. Čula sam da su zatvorili neki lokal u mojoj blizini, pa sam je htjela pitati je li to istina?

Ona mi odgovara: ”Mislite na Vranjske? Da, donijeli su odluku da ne izlaze. U četvrtak ih nije bilo na kioscima. Od kuda vaša želja da stupite u kontakt sa mnom? Izvinite što sam direktna, ali po struci sam novinar, tako da je razumljivo.”

Čitam, i ne razumijem. Pa je ponovno pitam: ”Draga, ne kužim, jesi li ovaj tekst krivo meni poslala?”

Uslijedio je odgovor: ”Da niste vi autor portala ‘Nismo same’?”

Zbunjena, odgovaram: ”Ne, nisam, to je novinarka Ivana Kalogjera. Oprostite, a vi niste Vesna Miletić iz Zagreba?” Uskoro čitam: ”Ne, nisam, ja sam Vesna Miletić iz Vranja, koja je bolovala od karcinoma, i koja je po struci novinar. Došlo je do zabune.”

U šoku sam, ali odgovaram: ”Dakle, moja prijateljica je Vesna Miletić, ali iz Zagreba. Kakva slučajnost! I ja bolujem od karcinoma, i članica sam ‘Nismo same’. Svako vam dobro želim, i ako trebate informacije, pitajte.”

“Bolest ne bira i nema pravila. Dođe iznenada i baci vas na zemlju. No, u iskonskoj biti čovjeka je da ustane i nastavi dalje.”

Knjiga Vesne Miletić ”Sunce i klupa” u medijima je predstavljena uz komentar “kako su Srpkinja i Hrvatica pobijedile karcinom prijateljstvom”

Slijedi odgovor: ”Nije slučajnost, i ništa nije u životu slučajno. Napisala sam dvije knjige na FB-u pod nazivom ‘Život sa šifrom C 20’”.

Totalno sam zbunjena. I odem je provjeriti na Facebook. Fakat, žena postoji! Slatka na prvu, s predivnim osmijehom i živahnim očima. Ima dva sina i supruga. I da, živi u tom daaaaalekom Vranju.

Gledam njene fotke, čitam joj FB, i shvatim da to radim s osmijehom na licu… Doznajem da je napisala još jednu knjigu, “Sunce i klupa”. Dopisujemo se redovito, upoznajemo… a među nama toliko sličnosti. Obje smo po horoskopu blizanke, sinovi su nam jarci a supruzi vage. Tata joj je u bivšoj Jugi studirao u Zagrebu…

Je li ovo moje ludilo, ili je stvarno moguće? Znam, dragi Bog je htio da se nas dvije pronađemo i budemo prijateljice.

Dopisujemo se na dnevnoj bazi, i svako toliko čujemo. Kako sam ja Dalmošica, a kao blizanac volim biti djetinjasta, moji doma nazvali su me – munjena. Pričam to svojoj novoj prijateljici, mojoj blizanki, i doznajem da i ona ima tu karakteristiku. Sada smo obje munjene, munjolice, i od milja se tako zovemo…

Njezina druga knjiga ”Sunce i klupa” u tamošnjim je medijima bila predstavljena uz komentar “kako su Srpkinja i Hrvatica pobijedile karcinom prijateljstvom”.

Glavni lik u knjizi je Mirjana, Riječanka koja živi u Njemačkoj, i boluje od karcinoma. Vesnina identifikacija s tom bolesnom ženom koja traži pomoć ide tako daleko da na poziv odlazi k neznanki u Njemačku da joj pomogne, i neposredno se suočava s već preživljenom bolešću, samo što je sada nosilac druga osoba. Dirljiv je to susret dviju osoba, dvaju malih izvora svjetlosti koji su istkali iskrenu, pretoplu priču, knjigu o sebi, a za druge, stvarajući beskrajni krug koji povezuje ljude čistih osjećaja, želja i stremljenja.

Osim humanog stava i postupanja, tu divnu ženu Vesnu Miletić očigledno krasi i znatan pripovjedački dar. Iako je njena ambicija skromnija, ona samo želi objaviti priručnik za bolesne. No, krasi je i osjećaj za mjeru u iznošenju intimnih činjenica, mjeru da kaže taman toliko koliko je potrebno, a da ne bude neukusno.

Zamolila sam je da mi knjigu pošalje jer je u Hrvatskoj nisam mogla nabaviti, i ona mi je, naravno, šalje. Čitam je nekoliko puta, i divim se toj ženi koja je u stanju biti tako veliko srce, humanitarka, a da nije toga ni svjesna.

Naše dopisivanje traje iz dana u dan. Beskrajno smo slične po naravi, imam osjećaj da sam odrasla s njom, a ona po mojim porukama točno zna kako se osjećam čak i ako joj glumim da sam dobro.

Prošlo je punih šest mjeseci od našeg “susreta”. Mi smo prijateljice, i volim je kao takvu. Pozvala sam je k sebi u goste, i jedva čekam taj dan, iako osjećam da sam je vidjela već tisuću puta, i da je poznajem godinama.

Moji doma uživaju u ovoj mojoj priči, ni oni se ne mogu načuditi. Drago im je zbog mene i vesele se što će je upoznati.

Teško je prenijeti emocije iz ove moje priče, ali nadam se da ste barem malo doživjele kako je moguće razviti ogromno prijateljstvo i povjerenje između dviju žena koje jednako boluju.

Dobro smo obje, i imamo namjeru tako i ostati, s vjerom da nas je dragi Bog spojio i htio da razvijemo takvo veliko prijateljstvo.

 

Zamolila sam moju Vesnu Miletić iz Vranja da napiše nešto za “Nismo same”. I evo, ona mi je udovoljila…

Vesna Miletić

Bolest ne bira i nema pravila. Dođe iznenada i baci vas na zemlju. No, u iskonskoj biti čovjeka je da ustane i nastavi dalje. Ali, avaj! Ne govorimo o običnoj prehladi, već o raku. Toj strašnoj hobotnici koja vas omota i ne da vam disati. Kako onda pobijediti? Da se razumijemo, nije lako, ali ako shvatite to kao još jednu prepreku u svom životu, onda je preskočite i nastavite dalje. A evo i kako!

Pogledajte se u ogledalo i recite: Ja imam rak.  

Nikad sebi ne postavljajte pitanje “zašto baš ja” jer nećete dobiti odgovor.

Misli i tijelo usmjerite na rat s hobotnicom i samo razmišljajte kako ona nije jača od vas.

Udaljite sve od sebe koji vam smetaju i okružite se ljudima koji su spremni da vas istinski podrže u borbi.

Nikada, ali nikada nemojte sažalijevati sebe.

Tako naoružani krenite u borbu duboko vjerujući da ćete izaći kao pobjednik.

Računajte na to da ćete ponekad biti umorni od te borbe, ali imajte uvijek u vidu da se rat ne dobiva preko noći.

Snagu crpite iz svog uma, koji mora biti oslobođen straha.

Radujte se svakom danu, bez obzira na operativne zahvate, kemoterapiju ili zračenja.

Znam da ovo zvuči prejednostavno, ali oni koji razumiju ,,jezik bolesti” dobro znaju o čemu se radi. I da sve suprotno od ovog vodi u provaliju.

Ovo je najjednostavniji recept u borbi protiv karcinoma, koji sam primjenjivala saznavši da sam ,,sretni dobitnik” šifre C 20.

Bio je to bingo, u smislu da do tada nisam ni bila svjesna koliko sam u stvari hrabra i koliko će mi bolest u stvari pomoći da ne budem više ,,slijepa” i da se okrenem sebi i svojim potrebama.

U stalnoj sam se svakodnevici, najblaže rečeno, pogubila i sebe stavila na posljednje mjesto.

Zato je i stiglo upozorenje u vidu bolesti da me otrijezni i kaže mi – stani, krećeš se pogrešnom stranom ulice.

I evo mene, promijenjene i drukčije. Doduše, ne sasvim, ali život me, kad se malo zaboravim, ,,lupne” po glavi. Tek da ne zaboravim cijeniti svaki dan i svaki trenutak što mogu raditi, ići na kavu, šetati….

I još nešto: u životu ništa nije slučajno. Ni bolest, ni novi prijatelji koje sam stekla, a koje nisam fizički vidjela, kao što je to slučaj sa Zdenkom Dvojković. Mojom munjenom frendicom!

Kužite, mi nismo same! Mi smo posebne!

 

Osamnaest godina strepnje

Katarina Budić prije 18 godina ostala je bez lijeve dojke. Taj šok, bol i strah se, kaže, ne zaboravljaju pa je odlučila napisati knjigu.

Read More

Nestaneš u trenutku…

Vesni Špoljarić 2016. godine dijagnosticiran je rak dojke. Mislila je da je borba s bolešću najteži period, a onda ju je život demantirao…

Read More

Akcija je tu da osvijesti tebe!

Naša autorica Eda Papić napisala je pismo svim ženama koje prenosimo u cijelosti.

Read More

Žena hrabrost – Goranka Perc u 30 dana prehodala je 900 kilometara za sve žene oboljele od raka

Hrabra Gora, čije smo putovanje pratili punih 30 dana, večeras se vraća kući u Zagreb, svojoj obitelji, prijateljima i svakodnevnim obvezama.

Read More

Punoljetna sam i dalje mogu sama

Na današnji dan prije 18 godina Ljiljana Pranjić otišla je na operaciju pomične tvorbe u dojci. Nitko nije sumnjao na rak…

Read More

Goranka Perc: Sve sam bliže cilju, ostalo mi je još manje od 100 kilometara!

Hrabra Goranka Perc hoda već punih 24 dana, a do cilja, grada Santiago de Compostele, ostalo joj je manje od 100 kilometara.

Read More

Goranka Perc: Hodam za sve žene oboljele od raka i ostvarujem svoj san!

Nakon što je odhodala polovicu puta hrabra Goranka Perc osjećala se kao da je osvojila Oscara. Što će tek biti kada stigne na cilj?

Read More

Goranka Perc: U prvih tjedan dana Camina propješačila sam 221,67 kilometara za svaku od vas!

Goranka će preći 800 kilometara dug Put svetog Jakova za sve žene oboljele od raka. Detalje Gorankinog puta pratite na našoj FB stranici.

Read More

Ruže rastu iz trnja (kako pričati s ljudima koji imaju dijagnozu)

Ponekad nam i pristup pretjerane obzirnosti ide beskrajno na živce.

Read More

Bolesna pohodi – telefonom

Jagoda Prebeg na duhovit način opisuje kako najčešće izgleda briga obitelji i prijatelja za oboljele.

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama