Moja se bolest vraćala već nekoliko puta, no neće me slomiti. Snagu skupljam u zagrljajima!

Žaklina Palfi (37)

12.

LIPNJA, 2018.

Bio je 12. siječanj 2012. godine. Tuširala sam se i napipala kvržicu na desnoj dojci, odmah ispod pazuha. Tada sam imala 31 godinu. Bilo me strah, a moje je tijelo govorilo da je to rak dojke.

Pozvala sam supruga i rekla mu da sutra moram kod doktora jer mislim da imam rak. Pogledao me malo začuđeno. Rekao je da ćemo svakako otići na pregled, ali da on u to ne vjeruje. Otišli smo, a liječnik me poslao na biopsiju. Za dva dana su me zvali i potvrdili moju sumnju. Imam rak dojke, HER2 negativan. Tog mi se trenutka sve zacrnilo i izgubila sam osjećaje, snagu, volju, želju…

Oboje smo plakali. U suzama smo se vraćali kući našoj tada 2.5 godine staroj djevojčici Ivon. Stepenicu po stepenicu do stana skupljala sam snagu da dođem do nje u što normalnijem stanju.

Od siječnja do danas primila sam još dvije nove kemoterapije, a bila sam i na biopsiji jetre. Sve mogu izdržati. Mogu i više, još uvijek imam zagrljaje koji mi daju snagu!

Žaklina Palfi / Foto privatna arhiva

Nikako nisam htjela da moje dijete išta osjeti. Suprug mi je obrisao suze i otvorio vrata. Malena je odmah dotrčala u naš zagrljaj (to nas troje obožavamo raditi). Ovoga puta zagrljaj je bio snažniji. Tog sam trenutka shvatila da se ne želim odreći tih zagrljaja i da će mi upravo naši zagrljaji biti velika podrška u liječenju. Nazvala sam roditelje koji su se odmah spakirali i krenuli prema Njemačkoj gdje živim posljednjih 10 godina. Počela je borba. Krenule su prve kemoterapije, prvi bolovi, slabosti, neprospavane noći, prva pitanja moje djevojčice…

S obje noge čvrsto na zemlji i vjerom u Boga išla sam dalje. Sljedila je operacija. Odstranili su mi pola dojke i izvadili 26 limfnih čvorova. Uslijedilo je zračenje. Prvi nalazi bili su u redu, drugi isto tako. Nakon godinu dana uslijedio je novi šok. Pojavile su se metastaze na kostima. Ponovo snimanja, skupljanje snage… Liječnicu su odredili terapiju injekcijama koje primam jednom mjesečno. Uz to, uzimam hormonsku terapiju. Kad su bolovi bili jači zahvaćena su mi mjesta zračili u ciklusima od deset terapija. Nakon nekoliko mjeseci bolest se prestala širiti i bila sam stabilno. Za moju snagu i hrabrost zaslužni su moja djevojčica, suprug, roditelji, obitelj, prijatelji. Malo je reći hvala im na svemu.

No, moj “kolega”, kako ga zovem, nije tu stao. Nakon tri godine pojavio se na plućima i jetri. Ponovo skupljam snagu u onim divnim zagrljajima, u pričama s dragim osobama i krećem s novom kemoterapijom. Nakon nje, metastaze su se smanjile i opet sam dobila hormonsku terapiju. Poslali me i na genetsko testiranje budući da je moja mama prije 13 godina bolovala od raka vrata maternice, ali se snagom i voljom izborila s bolešću. Test je pokazao da moj rak nije nasljedan. Pomislila sam “tko slučajno dođe, slučajno će i otići!” Neovisno o vremenu koje je potrebno za izlječenje, ja znam da će otići!

Moja se bolest vraćala već nekoliko puta. Ne govorim o brojevima i ciklusima jer bih morala izvaditi sve papire kako bih vam mogla točno opisati tijek bolesti. Ne znam više ni sama koliko sam puta primila kemoterapiju. Ali bilo ih je, o da! No, ne opterećujem se time. Nisu toliko bitni brojevi koliko moja snaga u zagrljajima koje ću radije brojati.

Zanimljivo je da mi tijekom liječenja nikada do kraja nije otpala kosa pa me u bolnici i danas zovu ‘čudo malo’.

Kako je moja djevojčica rasla, njezina su pitanja postajala sve ozbiljnija. Na sve sam bila spremna. Iako sam uvijek gutala ‘knedle’ u grlu kada bi me ona nešto pitala. Premda je dio mene govorio da joj želim sve prešutjeti, nisam to učinila jer djeca su pametna. I uvijek sam imala na pameti to kako bi mogla nešto čuti ili doživjeti i na svoj si način protumačiti, što nikako ne bi bilo dobro. Moji su odgovori uvijek bili u skladu s njezinim godinama.

U siječnju ove godine bilo je punih šest godina moje borbe s “kolegom”. Liječnici su mi u tom period promijenili još četiri kemoterapije, jer “kolega” malo raste pa se malo povlači. Od siječnja do danas primila sam još dvije nove kemoterapije, a bila sam i na biopsiji jetre. Sve mogu izdržati. Mogu i više, još uvijek imam zagrljaje koji mi daju snagu!

Osamnaest godina strepnje

Katarina Budić prije 18 godina ostala je bez lijeve dojke. Taj šok, bol i strah se, kaže, ne zaboravljaju pa je odlučila napisati knjigu.

Read More

Nestaneš u trenutku…

Vesni Špoljarić 2016. godine dijagnosticiran je rak dojke. Mislila je da je borba s bolešću najteži period, a onda ju je život demantirao…

Read More

Akcija je tu da osvijesti tebe!

Naša autorica Eda Papić napisala je pismo svim ženama koje prenosimo u cijelosti.

Read More

Žena hrabrost – Goranka Perc u 30 dana prehodala je 900 kilometara za sve žene oboljele od raka

Hrabra Gora, čije smo putovanje pratili punih 30 dana, večeras se vraća kući u Zagreb, svojoj obitelji, prijateljima i svakodnevnim obvezama.

Read More

Punoljetna sam i dalje mogu sama

Na današnji dan prije 18 godina Ljiljana Pranjić otišla je na operaciju pomične tvorbe u dojci. Nitko nije sumnjao na rak…

Read More

Goranka Perc: Sve sam bliže cilju, ostalo mi je još manje od 100 kilometara!

Hrabra Goranka Perc hoda već punih 24 dana, a do cilja, grada Santiago de Compostele, ostalo joj je manje od 100 kilometara.

Read More

Goranka Perc: Hodam za sve žene oboljele od raka i ostvarujem svoj san!

Nakon što je odhodala polovicu puta hrabra Goranka Perc osjećala se kao da je osvojila Oscara. Što će tek biti kada stigne na cilj?

Read More

Goranka Perc: U prvih tjedan dana Camina propješačila sam 221,67 kilometara za svaku od vas!

Goranka će preći 800 kilometara dug Put svetog Jakova za sve žene oboljele od raka. Detalje Gorankinog puta pratite na našoj FB stranici.

Read More

Ruže rastu iz trnja (kako pričati s ljudima koji imaju dijagnozu)

Ponekad nam i pristup pretjerane obzirnosti ide beskrajno na živce.

Read More

Bolesna pohodi – telefonom

Jagoda Prebeg na duhovit način opisuje kako najčešće izgleda briga obitelji i prijatelja za oboljele.

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama