Najteža je kemoterapija duše, treba odbaciti sve što nas je dovelo do bolesti

Vesna Bondžić

22.

SVIBNJA, 2017.

Ja sam Vesna Bondžić iz Vrnjačke Banje, prelijepog mjesta u srcu Srbije. Završila sam strojarski fakultet, već deset godina pobjeđujem rak i ovo je moja priča.

Za 39. rođendan dobila sam roza broš s brojem C50 i putovanje s kojega se rijetko tko vrati. Tako se barem mislilo u mome kraju. Nije se znalo koliko je dalek cilj, niti cijena karte za ovaj put. Veoma često kartu plaćamo životom. Svake godine u Srbiji 92 autobusa žena s roza broševima, identičnim kao moj, kreću na put. Trideset dva prepuna autobusa strada u nesreći koja se zove rak dojke.

Nedavno sam imala čast upoznati divnu ženu, dr. Vesnu Ramljak, i razmjenjujući iskustva između Srbije i Hrvatske zaključile smo da kada se dogodi nesreća i stradaju putnici jednog autobusa, cijela zemlja se podigne na noge. Mediji, institucije, građani… Ispituju se okolnosti i traži se uzrok velike tragedije kako se više nikada tako nešto ne bi ponovilo. Kada godišnje stradaju 32 autobusa žena oboljelih od raka dojke zavlada tišina. Mi umiremo tiho, kao da je to neminovno i budemo proglašene krivima što nismo stigle na vrijeme.

Kada sam otkrila rak, nisam znala ni jednu živu ženu s dijagnozom karcinoma dojke. Bilo ih je, ali su šutjele. Najviše su šutjele one koje su imale žensku djecu kako njihove kćeri ne bi bile obilježene. O bolesti i liječenju  nisu znale ništa, a nitko nije imao vremena da im objasni da rak ne mora značiti i smrt, da postoji život i poslije dijagnoze. O saznanjima u vezi s terapijom, nus- pojavama i sl. dolazile su same, baš kao i ja. Cjelokupna medijska kampanja svodi se na to da kod žena nije dovoljno razvijena svijest o redovnim pregledima i da je to glavni uzrok tolikog broja umrlih. Nekako je najlakše krivcem proglasiti žrtvu. A je li baš  tako? Veoma često mala mjesta nemaju aparate, stručnjake, vremena, želje da se nešto mijenja. Veoma često  je za oboljele skrining samo strana riječ nepoznatog porijekla.

Kada živiš u prijestolnici, priča ide malo drugačije. Na izvoru si informacija, dostupni su ti stručnjaci, institucije, pravo na drugo mišljenje. Kada si u unutrašnjosti, prepušten si sam sebi. U mom mjestu se nikad nije radio ultrazvučni pregled dojke. Ovo se prije svega odnosi na državne zdravstvene ustanove koje su prosječnoj ženi financijski jedino i dostupne.

Vesna Bondžić / Foto: privatna arhiva

Na pregled se najčešće čeka tri mjeseca u obližnjem gradu. Da bismo primile kemoterapiju, putujemo po 50 km u oba smjera, po zračnu terapiju i do 160 km svakog dana, a isti put se prelazi kako bi se primao Herceptin. Imamo pravo na implantant, ali to se uglavnom završava samo na danom nam pravu koje se teško sprovodi u praksi. Nemamo dovoljno onkologa, ni radiologa, a oni do kojih i stignete nemaju dovoljno vremena da vam se posvete i objasne proceduru. Ono što svim oboljelim ženama pada najteže jest činjenica da mi trebamo razumjeti kako funkcionira sustav koji nema baš puno razumijevanja za nas. Zbog takvog sustava liječnici primaju preveliki broj pacijenata i nemaju vremena da im se posvete. A mi? Mi imamo samo ovaj jedan, mali život koji često ovisi o njihovoj posvećenosti. I nitko tu nije sretan. Ni liječnik ni pacijent.

Što vam onda preostaje? Borba. Prvo, da se riješite raka, a zatim da mijenjate sebe i odbacite sve što vas je dovelo do toga da nosite broš C50. To je najteži dio, to ja zovem kemoterapija duše. A kad ojačate, kad pobijedite, trebate utjecati na to da se mijenjaju stvari oko vas. Na bolje. Za vas, vašu djecu, za druge žene koje nisu dovoljno jake poput vas. Budite stjuardese u tim autobusima, hrabrite žene da izdrže, dajte im nadu da se živi i poslije dijagnoze. Pokažite im kako.

Ja sam svoj smisao našla u osnivanju udruženja „Ženski centar Milica“ koji pruža iskustveno-psihološku podršku i pomoć oboljelima i njihovim obiteljima. Udruženja koje u suradnji sa zdravstvenim profesionalcima radi edukaciju o važnosti redovnih pregleda i obuku samopregleda u selima i malim mjestima u unutrašnjosti Srbije. Udruženja koje osim edukacije stanovnika organizira i edukaciju zdravstvenih profesionalaca.

Veliki uspjeh nas koje svakog dana pobjeđujemo rak  jest  kupnja ultrazvučnog aparata za Dom zdravlja gdje će prvi  put biti omogućeno ženama da naprave ultrazvučni pregled dojke. Veliku zahvalnost dugujemo fondu B92 koji nam je pomogao u realizaciji ove akcije. Kao jedna od osnivačica ED Srbije pokušavam utjecati na poboljšanje uvjeta liječenja, rehabilitacije i života poslije liječenja oboljelih od raka, kao i na jednake uvjeta za kvalitetnu prevenciju u svakom dijelu Srbije. Jer život ide dalje. S nama ili bez nas. Ono što trebamo poručiti svakoj osobi koja se susreće s ovom bolešću, kao bolesnik ili kao očevidac je da nikada ne zaboravite da smo u nevolji hrabrije nego što vjerujemo, jače nego što izgledamo, mudrije nego što mislimo i dvostruko ljepše nego što možemo sanjati! Hodajmo uspravno držeći se za ruke. I ne zaboravite – sami možemo brže, ali zajedno stižemo dalje.

Rak me natjerao da samu sebe bolje upoznam

Karlovčanku Adrianu Cvetković dijagnoza raka dojke sustigla je u Češkoj, gdje živi i radi od 2016. Daleko od obitelji i na nepoznatom terenu.

Read More

Odluči svom snagom da želiš živjeti

Porukama potpore javila nam se Ozrenka Kamber, voditeljica meditativnih radionica s anđelima.

Read More

Koliko je moje ‘’dobro sam’’ progutalo suza?

Enisa je u samo godinu dana osnovala udrugu žena oboljelih od raka dojke „Bolest nije kraj“ i napisala novu knjigu. Sve pod motom nismo same.

Read More

Ružičasta vrpca ljubavi

Ovogodišnja Milenijska fotografija ružičaste vrpce snimljena je u Dubravi kraj Vrbovca. Naša Ivana bila jedna od organizatorica tog događaja.

Read More

Mislila sam da ja ne mogu oboljeti od raka

Gospođa Slavica više je puta htjela odustati od liječenja, a sada svima poručuje: “Ne smijete odustati, uvijek postoji neko tko vas voli.”

Read More

Osamnaest godina strepnje

Katarina Budić prije 18 godina ostala je bez lijeve dojke. Taj šok, bol i strah se, kaže, ne zaboravljaju pa je odlučila napisati knjigu.

Read More

Nestaneš u trenutku…

Vesni Špoljarić 2016. godine dijagnosticiran je rak dojke. Mislila je da je borba s bolešću najteži period, a onda ju je život demantirao…

Read More

Akcija je tu da osvijesti tebe!

Naša autorica Eda Papić napisala je pismo svim ženama koje prenosimo u cijelosti.

Read More

Žena hrabrost – Goranka Perc u 30 dana prehodala je 900 kilometara za sve žene oboljele od raka

Hrabra Gora, čije smo putovanje pratili punih 30 dana, večeras se vraća kući u Zagreb, svojoj obitelji, prijateljima i svakodnevnim obvezama.

Read More

Punoljetna sam i dalje mogu sama

Na današnji dan prije 18 godina Ljiljana Pranjić otišla je na operaciju pomične tvorbe u dojci. Nitko nije sumnjao na rak…

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama