Najteža je kemoterapija duše, treba odbaciti sve što nas je dovelo do bolesti

Vesna Bondžić

22.

SVIBNJA, 2017.

Ja sam Vesna Bondžić iz Vrnjačke Banje, prelijepog mjesta u srcu Srbije. Završila sam strojarski fakultet, već deset godina pobjeđujem rak i ovo je moja priča.

Za 39. rođendan dobila sam roza broš s brojem C50 i putovanje s kojega se rijetko tko vrati. Tako se barem mislilo u mome kraju. Nije se znalo koliko je dalek cilj, niti cijena karte za ovaj put. Veoma često kartu plaćamo životom. Svake godine u Srbiji 92 autobusa žena s roza broševima, identičnim kao moj, kreću na put. Trideset dva prepuna autobusa strada u nesreći koja se zove rak dojke.

Nedavno sam imala čast upoznati divnu ženu, dr. Vesnu Ramljak, i razmjenjujući iskustva između Srbije i Hrvatske zaključile smo da kada se dogodi nesreća i stradaju putnici jednog autobusa, cijela zemlja se podigne na noge. Mediji, institucije, građani… Ispituju se okolnosti i traži se uzrok velike tragedije kako se više nikada tako nešto ne bi ponovilo. Kada godišnje stradaju 32 autobusa žena oboljelih od raka dojke zavlada tišina. Mi umiremo tiho, kao da je to neminovno i budemo proglašene krivima što nismo stigle na vrijeme.

Kada sam otkrila rak, nisam znala ni jednu živu ženu s dijagnozom karcinoma dojke. Bilo ih je, ali su šutjele. Najviše su šutjele one koje su imale žensku djecu kako njihove kćeri ne bi bile obilježene. O bolesti i liječenju  nisu znale ništa, a nitko nije imao vremena da im objasni da rak ne mora značiti i smrt, da postoji život i poslije dijagnoze. O saznanjima u vezi s terapijom, nus- pojavama i sl. dolazile su same, baš kao i ja. Cjelokupna medijska kampanja svodi se na to da kod žena nije dovoljno razvijena svijest o redovnim pregledima i da je to glavni uzrok tolikog broja umrlih. Nekako je najlakše krivcem proglasiti žrtvu. A je li baš  tako? Veoma često mala mjesta nemaju aparate, stručnjake, vremena, želje da se nešto mijenja. Veoma često  je za oboljele skrining samo strana riječ nepoznatog porijekla.

Kada živiš u prijestolnici, priča ide malo drugačije. Na izvoru si informacija, dostupni su ti stručnjaci, institucije, pravo na drugo mišljenje. Kada si u unutrašnjosti, prepušten si sam sebi. U mom mjestu se nikad nije radio ultrazvučni pregled dojke. Ovo se prije svega odnosi na državne zdravstvene ustanove koje su prosječnoj ženi financijski jedino i dostupne.

Vesna Bondžić / Foto: privatna arhiva

Na pregled se najčešće čeka tri mjeseca u obližnjem gradu. Da bismo primile kemoterapiju, putujemo po 50 km u oba smjera, po zračnu terapiju i do 160 km svakog dana, a isti put se prelazi kako bi se primao Herceptin. Imamo pravo na implantant, ali to se uglavnom završava samo na danom nam pravu koje se teško sprovodi u praksi. Nemamo dovoljno onkologa, ni radiologa, a oni do kojih i stignete nemaju dovoljno vremena da vam se posvete i objasne proceduru. Ono što svim oboljelim ženama pada najteže jest činjenica da mi trebamo razumjeti kako funkcionira sustav koji nema baš puno razumijevanja za nas. Zbog takvog sustava liječnici primaju preveliki broj pacijenata i nemaju vremena da im se posvete. A mi? Mi imamo samo ovaj jedan, mali život koji često ovisi o njihovoj posvećenosti. I nitko tu nije sretan. Ni liječnik ni pacijent.

Što vam onda preostaje? Borba. Prvo, da se riješite raka, a zatim da mijenjate sebe i odbacite sve što vas je dovelo do toga da nosite broš C50. To je najteži dio, to ja zovem kemoterapija duše. A kad ojačate, kad pobijedite, trebate utjecati na to da se mijenjaju stvari oko vas. Na bolje. Za vas, vašu djecu, za druge žene koje nisu dovoljno jake poput vas. Budite stjuardese u tim autobusima, hrabrite žene da izdrže, dajte im nadu da se živi i poslije dijagnoze. Pokažite im kako.

Ja sam svoj smisao našla u osnivanju udruženja „Ženski centar Milica“ koji pruža iskustveno-psihološku podršku i pomoć oboljelima i njihovim obiteljima. Udruženja koje u suradnji sa zdravstvenim profesionalcima radi edukaciju o važnosti redovnih pregleda i obuku samopregleda u selima i malim mjestima u unutrašnjosti Srbije. Udruženja koje osim edukacije stanovnika organizira i edukaciju zdravstvenih profesionalaca.

Veliki uspjeh nas koje svakog dana pobjeđujemo rak  jest  kupnja ultrazvučnog aparata za Dom zdravlja gdje će prvi  put biti omogućeno ženama da naprave ultrazvučni pregled dojke. Veliku zahvalnost dugujemo fondu B92 koji nam je pomogao u realizaciji ove akcije. Kao jedna od osnivačica ED Srbije pokušavam utjecati na poboljšanje uvjeta liječenja, rehabilitacije i života poslije liječenja oboljelih od raka, kao i na jednake uvjeta za kvalitetnu prevenciju u svakom dijelu Srbije. Jer život ide dalje. S nama ili bez nas. Ono što trebamo poručiti svakoj osobi koja se susreće s ovom bolešću, kao bolesnik ili kao očevidac je da nikada ne zaboravite da smo u nevolji hrabrije nego što vjerujemo, jače nego što izgledamo, mudrije nego što mislimo i dvostruko ljepše nego što možemo sanjati! Hodajmo uspravno držeći se za ruke. I ne zaboravite – sami možemo brže, ali zajedno stižemo dalje.

Ponekad mislim da je Marija umrla od tuge za kosom

Kada je prvi puta oboljela od Ne-Hodgkinovog limfoma Jagoda je imala 37 godina i teško je podnijela gubitak kose.

Read More

Imala sam sreće…

Martina je sa svega 15 godina prošla šest kemoterapija, 23 godine bila je zdrava, a onda joj je ponovno dijagnosticirana maligna bolest.

Read More

Fak rak

Ivanina prijateljica piše o tome kakav je osjećaj kad ti u kratko vrijeme od raka obole tri vrlo bliske osobe.

Read More

Moja se bolest vraćala već nekoliko puta, no neće me slomiti. Snagu skupljam u zagrljajima!

Žaklini je u siječnju bilo šest godina borbe s rakom. U tom je periodu promijenila četiri kemoterapije, a nakon siječnja još dvije…

Read More

Bolujem od rijetke vrste tumora. Moja borba za život još uvijek traje, no ja znam da ću izići kao pobjednica!

Sve je počeo 2013., 2014. kada je Marijanu obuzeo naizgled benigni kašalj. Liječnik je zaključio da ima virozu i poslao je kući…

Read More

Dva puta sam pobijedila rak i rodila zdravu curicu. Spremna sam na sve!

Borislava je Imala 34 godine i tumor dojke za koji je liječnik hitno odredio operaciju, odstranjenje dojke, a onda je saznala da je trudna…

Read More

U lijevoj dojci imala sam tri čvorića, bez puno razmišljanja odmah sam odstranila – obje dojke

Znate onaj osjećaj kad se svi oko vas boje i izbjegavaju vas kao da imate zaraznu bolest? Grozan osjećaj…

Read More

Osmomjesečni sinčić najveća mi je snaga u liječenju

U dobi od 25 godina, u šestome mjesecu trudnoće, Petri je otkriven Hodgkinov limfom, a liječnici nisu znali što bi s njom…

Read More

Moja mama ima rak. Točka.

U rizičnoj sam skupini i svake se godine kontroliram, minuta mi tada traje kao godina, ali spoznaja da je sve u redu… vrijedi milijun dolara!

Read More

Kužite, mi nismo same, mi smo posebne!

Dirljiva priča o prijateljstvu između dvije žene koje se nikada nisu vidjele. Sve je počelo sa zabunom poslanom porukom i Nismo same.

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama