Neki novi svijet

Ivana Frapporti (35)

24.

LIPNJA, 2017.

Moje ime je Ivana, imam 35 godina i karcinom jajnika. Dijagnozu sam doznala 30. ožujka  ove godine i jedva sam čekala prvi april pa da doktor koji me operirao kaže: „Šala, šala nemaš tumor“. Došao je liječnik, ali nije rekao da je šala, već da je u pitanju pravi, ozbiljan karcinom i to rijedak oblik (karcinom jajovoda). Pokušala sam tražiti informacije i, naravno, prvo što sam vidjela bile su statistike. Najčešće obolijevaju žene starije od 50-60 godina, a ostale brojke (o preživljavanju i/ili izlječenju) neću ni navoditi. Svakako, statistika mi se nije svidjela, a nisam se u njoj ni pronašla (gle, imam 35) pa sam odlučila više ne gledati posvuda nego pitati svoju onkologinju sve što me zanima.

Tako je krenula moja priča, zbog koje mi se izokrenuo život i uzdrmao svijet. Tražeći utjehu našla sam nešto što nisam ni znala da tražim, ali sam shvatila čitajući snažne priče hrabrih žena. Našla sam podršku žena koje razumiju. Sama nikako nisam mogla zamisliti nešto tako strašno, a osobito nisam mogla zamisliti da ću s planirane operacije skidanja male benigne izrasline otići još i bez jajnika, jajovoda, maternice i dijela trbušne maramice. Hm. Uz karcinom sam dobila, dakle, i menopauzu.

To sam dobila, no oduzeto mi je puno. Ne smijem voziti bicikl, ne smijem planinariti, ne smijem se umarati… Pa što da radim? E, da, ni raditi ne smijem. Moram čuvati energiju za kemoterapiju koju primam svaki tjedan. Oduzeta mi je i prilika za biološko majčinstvo, iako, moram priznati, nisam previše sanjarila o tome. Doduše, sad kad znam da ne mogu, niti ću ikad moći roditi, malo drugačije gledam i na taj dio života.

Ipak, priznajem, nije to ono što mi najviše okupira misli. Ideja da moj život nikad više neće biti isti i da ću se za svaki djelić tog života morati boriti puno me više brine. Znam, tek sam krenula, u niskom sam startu, ali sam uspjela napraviti plan. A plan je da plana zapravo nemam.

Kao neizostavni dio mog velikog plana koji to zapravo nije, našli su se i glavni suborci. Obitelj i prijatelji. Čini mi se često da je zapravo njima teže, ne znam zašto je to tako, ali imam dojam da je njihov osjećaj bespomoćnosti puno veći. Iako, toliko čine da zapravo ta ideja bespomoćnosti pada u vodu. Barem u mojim očima. Osim ogromnih stvari koje čine, sitnice koje čine nisu sitnice, pa marama na prijateljičinoj glavi nema veze s modom, jagode koje mama donese nisu samo vitamini, blesave poruke brata i sestre postaju stihovi,  a jutarnja kava čiji me miris probudi je čista ljubav.  

Od prvoga dana kada mi je liječnik koji me operirao priopćio da imam rak do onkološkog konzilija prošlo je svega nekoliko dana, pa sam, zapravo, u svoj toj strci i šoku vrlo brzo došla i do svoje onkologinje. Svidjela mi se na prvu i tako je ostalo. Imala je odmah svoj plan, koji se i meni svidio, jer je uključivao djelovanje odmah, bez čekanja. Do idućeg termina i početka terapije imala sam ugrubo trilijun pitanja i sva sam joj ih postavila. Kako vrijeme ide, trilijun se popeo na plus beskonačnost, a čini mi se da se kraj pitanjima ne nazire. I dalje joj dolazim sa zabilješkama, pitanjima, zapažanjima…Nikada me nije pustila, a da na sve nije odgovorila.

A moja pitanja padaju sa svih strana i tiču se svih pogleda na moje stanje. Jedino što nikada nisam pitala su prognoze. Odlučila sam ostati vjerna sebi, to mi nitko ne može oduzeti, vječni sam optimist. Kada smo razgovarale o kemoterapiji, učincima i nuspojavama, nabrojala je osnovne, a ostalih puno sam otkrila sama. Još puno nuspojava očekujem, ali se isto tako i nadam da ih možda neće biti. Barem ne u prevelikom obujmu.

Prva nuspojava, to famozno opadanje kose…da, užasno je. Osobno s kosom nikada nisam imala problema, šišala sam ju, kratila dijelove, stavljala trajnu, ravnala trajnu, imala sam već i jako kratku kosu, ali sve te promjene sam ja birala. Ova nova frizura je došla nepozvana. Sad je moram nositi, skrivala ja nju marama, vlasuljama, šeširima, moja je. Doduše, na prvi spomen ispadanja kose, odlučno sam odmahnula rukom na ideju vlasulje. Briga o vlasulji činila mi se naporna, a osim toga već je dovoljno vruće i bez dodatka plastike na glavi. Iduća ideja je marama. O.K., tu sam doma, obožavam marame na sve moguće načine i imam ih doma barem 15, pa tu neću imati problem. Ali, kada je došao taj trenutak da maramu baš moram vezati imala sam osjećaj kao da imam dvije lijeve ruke i da baš taj trenutak prije no što izlazim iz kuće gubim kontrolu nad tako jednostavnim zadatkom. Nakon nekoliko dana vezivanja marame u suzama i panici, odlučila sam. Idemo na treću opciju. Šetat ću izbrijane glave.

I tako sada gradom šećem izbrijane glave…

Rak me natjerao da samu sebe bolje upoznam

Karlovčanku Adrianu Cvetković dijagnoza raka dojke sustigla je u Češkoj, gdje živi i radi od 2016. Daleko od obitelji i na nepoznatom terenu.

Read More

Odluči svom snagom da želiš živjeti

Porukama potpore javila nam se Ozrenka Kamber, voditeljica meditativnih radionica s anđelima.

Read More

Koliko je moje ‘’dobro sam’’ progutalo suza?

Enisa je u samo godinu dana osnovala udrugu žena oboljelih od raka dojke „Bolest nije kraj“ i napisala novu knjigu. Sve pod motom nismo same.

Read More

Ružičasta vrpca ljubavi

Ovogodišnja Milenijska fotografija ružičaste vrpce snimljena je u Dubravi kraj Vrbovca. Naša Ivana bila jedna od organizatorica tog događaja.

Read More

Mislila sam da ja ne mogu oboljeti od raka

Gospođa Slavica više je puta htjela odustati od liječenja, a sada svima poručuje: “Ne smijete odustati, uvijek postoji neko tko vas voli.”

Read More

Osamnaest godina strepnje

Katarina Budić prije 18 godina ostala je bez lijeve dojke. Taj šok, bol i strah se, kaže, ne zaboravljaju pa je odlučila napisati knjigu.

Read More

Nestaneš u trenutku…

Vesni Špoljarić 2016. godine dijagnosticiran je rak dojke. Mislila je da je borba s bolešću najteži period, a onda ju je život demantirao…

Read More

Akcija je tu da osvijesti tebe!

Naša autorica Eda Papić napisala je pismo svim ženama koje prenosimo u cijelosti.

Read More

Žena hrabrost – Goranka Perc u 30 dana prehodala je 900 kilometara za sve žene oboljele od raka

Hrabra Gora, čije smo putovanje pratili punih 30 dana, večeras se vraća kući u Zagreb, svojoj obitelji, prijateljima i svakodnevnim obvezama.

Read More

Punoljetna sam i dalje mogu sama

Na današnji dan prije 18 godina Ljiljana Pranjić otišla je na operaciju pomične tvorbe u dojci. Nitko nije sumnjao na rak…

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama