Od raka dojke umrle su moja mama i sestra, a lani sam i ja oboljela

Kristina Mlađenović (40)

16.

LISTOPADA, 2017.

Sve je počelo prošle godine. Unatrag pet godina išla sam na redovite kontrole, UZV i mamografiju, budući da sam imala obiteljsku anamnezu. Od raka dojke umrle su i moja mama i sestra.

Posljednju kontrolu obavila sam lani u siječnju. Nalaz ultrazvuka bio je uredan, no liječnica je s obzirom na obiteljsku anamnezu preporučila da obavim i MR. Naručila sam se i dobila termin u srpnju 2016. Ispod lijeve ruke boljelo me već duže vremena, no kada bih god pitala zašto na tom mjestu osjećam bol rekli su da su to „mišići“.

“U jednom trenutku, kada sam sva sretna rekla kako sam počela voljeti sebe, moj je stariji sin odmahnuo rukom i rekao da sam još daleko od toga da volim sebe. Kada ti to kaže tvoje dijete, onda se stvarno zamisliš.”

Krajem svibnja 2016., dok sam gledala televiziju, napipala kvržicu na lijevoj dojci, odmah ispod lijeve ruke. U sebi sam odmah znala što je. Imala sam previše iskustva s tim podstanarom. Drugi sam se dan naručila na pregled. Liječnica je napravila citopunkciju koja, naravno, nije bila dobra pa me naručila i za biopsiju. Nalaz biopsije pokazao je da imam rak dojke. Bez obzira što sam i sama osjećala da sam i ja dobila rak, kada sam čula potvrdu da imam karcinom samo su mi moja djeca bila na pameti. Moja sestra umrla je od raka u dobi od 40 godina. Šogor je ostao sam s dvoje male djece. Djeca moje sestre imala su tada tri i pet godina. Znala sam da ja moram biti dobro. Nikakva druga solucija nije dolazila u obzir. I zbog moje djece i zbog sestrine. Ali, biti stalno suočen s vlastitim krajem nešto je što oni koji nikada nisu bili teško bolesni ne mogu razumjeti.

Krajem srpnja išla sam na operaciju. Dva dana prije operacije išla sam na MR po terminu koji sam imala dogovoren još početkom godine. Zaprimljena sam u bolnicu i napravljene su sve pretrage potrebne za operaciju.

Tako sam išla i na markiranje tumora, a liječnik je na ultrazvuku obilježio dva tumora na lijevoj i jedan na desnoj dojci. Tada sam doznala da je došao nalaz MR-a koji je pokazao da osim na lijevoj imam tumorske stanice i na desnoj dojci. Šok!

Prolazili su sati, a ja nikako nisam dolazila na red za operaciju.   Poslijepodne je došao kirurg i rekao da odustaje od operacije jer nije bilo u planu da mi operira i desnu dojku. Dobila sam novi termin za operaciju sljedeći tjedan, a za vikend su me pustili kući.  

Znala sam samo da želim da mi odstrane obje dojke. Jer, ako trebam birati između pet i 30 godina, definitivno biram još barem 30 godina života. Znam koliko su se dugo i kako moja mama i sestra borile s rakom pa sam se zarekla sam da nema odustajanja. Operirana sam i odstranjenje su mi obje dojke, napravljena je rekonstrukcija i izvađeni su mi limfni čvorovi čuvari iz obje ruke.

Oporavak je bio dug. Nalazi s patologije bili su relativno dobri tako da na kraju nisam dobila kemoterapiju. Samo sam na hormonskoj terapiji. Pijem Nolvadex i jednom mjesečno idem na Rebro na terapiju Lupronom.

Najtužnije je to što je dio moje okoline shvatio kako mi nije ništa. Trudila sam se biti dobro, sve sam odrađivala pa je ispalo da ni nisam bolesna. Kao da sam sve umislila. I dijagnozu i mjesec dana bolnice. Kod nas se priznaje da si teško bolestan samo ako jaučeš, ležiš preklopljen u krevetu i ako si ćelav.

Moja me bolest jako promijenila. I mijenjam se još uvijek. Nekima oko mene to i ne paše, ali ja se više ne mogu toliko davati drugima. Počela sam sebe stavljati na prvo mjesto. To mi je uvijek bilo sebično razmišljanje, ali i to se promijenilo.  Shvatila sam da svoje sinove ne mogu naučiti da vole i cijene sebe ako se ja samu sebe ne volim.

U jednom trenutku, kada sam sva sretna rekla kako sam počela voljeti sebe, moj je stariji sin odmahnuo rukom i rekao da sam još daleko od toga da volim sebe. Kada ti to kaže tvoje dijete, onda se stvarno zamisliš…

Uvijek čovjek misli da se tebi ne mogu dogoditi takve stvari.  I ja sam mislila da će rak dojke barem mene zaobići nakon što su od te bolesti umrle i moja mama i sestra, dok je tata prije 16 godina umro od raka pluća. Ja sam vjerovala i još uvijek vjerujem da ću biti dobro i da ću iz ove bitke izaći kao pobjednica jer na ništa manje nisam spremna. Vjerujem da su ispred mene još godine i godine života. Moram biti tu. I zbog moje i zbog sestrine djece jer znam da sam njima najpotrebnija. Znam kako je teško kada izgubiš roditelja i zarekla sam se da to njima neću priuštiti.

Ja ću živjeti i doživjeti starost!

Ples tužnih marama

Kad borba s malignom bolešću voljene žene dotakne umjetničku dušu, nastati može pravi vrtlog neobičnih priča. Objavljujemo jednu od onih što ih je u takvim trenucima ispisao Tin Prpić.

Read More

Mojoj Katarini

Danas je blagdan Svih svetih, dan kada se prisjećamo najdražih osoba koje više nisu među nama.

Read More

Trenutci

Život čine male stvari: trenutci sreće, ljubavi, životne radosti… Najčešće toga postanemo svjesni tek kada se razbolimo.

Read More

Uspješno sam porodila životno ugroženo djetešce, a to je i meni spasilo život

Ne propustite inspirativnu priču ginekološke onkologinje Sandre Radović, zaposlene u KBC-u Sestara milosrdnica, koja je cjelokupno liječenja provela – radeći.

Read More

Moja priča

Nakon što je oboljela od raka dojke, Bori Halom, dizajnerica cvijeća iz Budimpešte, osnovala je udrugu za informiranje o raku dojke.

Read More

Heroji su među nama

Nikolina Popović ostala je bez roditelja, a onda je u 26. godini i sama oboljela od raka dojke. Danas piše blog i inspiracija je mnogima.

Read More

Dobrota raste dijeljenjem

PRIČA KOJU MORATE PROČITATI: Dirljiva ispovijest naše heroine Ivanke Nikolić o tome što za nju znači usluga taksi prijevoza na kemoterapiju.

Read More

Prije tri godine mislila sam da više nikada neću vidjeti svoju djecu, a sada ću postati baka!

Moreni Škorić su u svibnju 2016., u razmaku od svega nekoliko dana, dijagnosticirane dvije vrste tumora: rak dojke i rak debelog crijeva.

Read More

Govorili su mi da sam zdrava, a u meni je tinjao rak

Kada je saznala dijagnozu Evu je mučilo samo jedno pitanje: Kakav je to rak koji je za dvije godine s četiri milimetra narastao na 18!?

Read More

Živjeti život bez straha

Alexandri je karcinom dijagnosticiran na 33. rođendan, a svima nama i svojoj trogodišnjoj kćerkici savjetuje: Budite sebi na prvom mjestu!

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama