Od raka dojke umrle su moja mama i sestra, a lani sam i ja oboljela

Kristina Mlađenović (40)

16.

LISTOPADA, 2017.

Sve je počelo prošle godine. Unatrag pet godina išla sam na redovite kontrole, UZV i mamografiju, budući da sam imala obiteljsku anamnezu. Od raka dojke umrle su i moja mama i sestra.

Posljednju kontrolu obavila sam lani u siječnju. Nalaz ultrazvuka bio je uredan, no liječnica je s obzirom na obiteljsku anamnezu preporučila da obavim i MR. Naručila sam se i dobila termin u srpnju 2016. Ispod lijeve ruke boljelo me već duže vremena, no kada bih god pitala zašto na tom mjestu osjećam bol rekli su da su to „mišići“.

“U jednom trenutku, kada sam sva sretna rekla kako sam počela voljeti sebe, moj je stariji sin odmahnuo rukom i rekao da sam još daleko od toga da volim sebe. Kada ti to kaže tvoje dijete, onda se stvarno zamisliš.”

Krajem svibnja 2016., dok sam gledala televiziju, napipala kvržicu na lijevoj dojci, odmah ispod lijeve ruke. U sebi sam odmah znala što je. Imala sam previše iskustva s tim podstanarom. Drugi sam se dan naručila na pregled. Liječnica je napravila citopunkciju koja, naravno, nije bila dobra pa me naručila i za biopsiju. Nalaz biopsije pokazao je da imam rak dojke. Bez obzira što sam i sama osjećala da sam i ja dobila rak, kada sam čula potvrdu da imam karcinom samo su mi moja djeca bila na pameti. Moja sestra umrla je od raka u dobi od 40 godina. Šogor je ostao sam s dvoje male djece. Djeca moje sestre imala su tada tri i pet godina. Znala sam da ja moram biti dobro. Nikakva druga solucija nije dolazila u obzir. I zbog moje djece i zbog sestrine. Ali, biti stalno suočen s vlastitim krajem nešto je što oni koji nikada nisu bili teško bolesni ne mogu razumjeti.

Krajem srpnja išla sam na operaciju. Dva dana prije operacije išla sam na MR po terminu koji sam imala dogovoren još početkom godine. Zaprimljena sam u bolnicu i napravljene su sve pretrage potrebne za operaciju.

Tako sam išla i na markiranje tumora, a liječnik je na ultrazvuku obilježio dva tumora na lijevoj i jedan na desnoj dojci. Tada sam doznala da je došao nalaz MR-a koji je pokazao da osim na lijevoj imam tumorske stanice i na desnoj dojci. Šok!

Prolazili su sati, a ja nikako nisam dolazila na red za operaciju.   Poslijepodne je došao kirurg i rekao da odustaje od operacije jer nije bilo u planu da mi operira i desnu dojku. Dobila sam novi termin za operaciju sljedeći tjedan, a za vikend su me pustili kući.  

Znala sam samo da želim da mi odstrane obje dojke. Jer, ako trebam birati između pet i 30 godina, definitivno biram još barem 30 godina života. Znam koliko su se dugo i kako moja mama i sestra borile s rakom pa sam se zarekla sam da nema odustajanja. Operirana sam i odstranjenje su mi obje dojke, napravljena je rekonstrukcija i izvađeni su mi limfni čvorovi čuvari iz obje ruke.

Oporavak je bio dug. Nalazi s patologije bili su relativno dobri tako da na kraju nisam dobila kemoterapiju. Samo sam na hormonskoj terapiji. Pijem Nolvadex i jednom mjesečno idem na Rebro na terapiju Lupronom.

Najtužnije je to što je dio moje okoline shvatio kako mi nije ništa. Trudila sam se biti dobro, sve sam odrađivala pa je ispalo da ni nisam bolesna. Kao da sam sve umislila. I dijagnozu i mjesec dana bolnice. Kod nas se priznaje da si teško bolestan samo ako jaučeš, ležiš preklopljen u krevetu i ako si ćelav.

Moja me bolest jako promijenila. I mijenjam se još uvijek. Nekima oko mene to i ne paše, ali ja se više ne mogu toliko davati drugima. Počela sam sebe stavljati na prvo mjesto. To mi je uvijek bilo sebično razmišljanje, ali i to se promijenilo.  Shvatila sam da svoje sinove ne mogu naučiti da vole i cijene sebe ako se ja samu sebe ne volim.

U jednom trenutku, kada sam sva sretna rekla kako sam počela voljeti sebe, moj je stariji sin odmahnuo rukom i rekao da sam još daleko od toga da volim sebe. Kada ti to kaže tvoje dijete, onda se stvarno zamisliš…

Uvijek čovjek misli da se tebi ne mogu dogoditi takve stvari.  I ja sam mislila da će rak dojke barem mene zaobići nakon što su od te bolesti umrle i moja mama i sestra, dok je tata prije 16 godina umro od raka pluća. Ja sam vjerovala i još uvijek vjerujem da ću biti dobro i da ću iz ove bitke izaći kao pobjednica jer na ništa manje nisam spremna. Vjerujem da su ispred mene još godine i godine života. Moram biti tu. I zbog moje i zbog sestrine djece jer znam da sam njima najpotrebnija. Znam kako je teško kada izgubiš roditelja i zarekla sam se da to njima neću priuštiti.

Ja ću živjeti i doživjeti starost!

Rak me natjerao da samu sebe bolje upoznam

Karlovčanku Adrianu Cvetković dijagnoza raka dojke sustigla je u Češkoj, gdje živi i radi od 2016. Daleko od obitelji i na nepoznatom terenu.

Read More

Odluči svom snagom da želiš živjeti

Porukama potpore javila nam se Ozrenka Kamber, voditeljica meditativnih radionica s anđelima.

Read More

Koliko je moje ‘’dobro sam’’ progutalo suza?

Enisa je u samo godinu dana osnovala udrugu žena oboljelih od raka dojke „Bolest nije kraj“ i napisala novu knjigu. Sve pod motom nismo same.

Read More

Ružičasta vrpca ljubavi

Ovogodišnja Milenijska fotografija ružičaste vrpce snimljena je u Dubravi kraj Vrbovca. Naša Ivana bila jedna od organizatorica tog događaja.

Read More

Mislila sam da ja ne mogu oboljeti od raka

Gospođa Slavica više je puta htjela odustati od liječenja, a sada svima poručuje: “Ne smijete odustati, uvijek postoji neko tko vas voli.”

Read More

Osamnaest godina strepnje

Katarina Budić prije 18 godina ostala je bez lijeve dojke. Taj šok, bol i strah se, kaže, ne zaboravljaju pa je odlučila napisati knjigu.

Read More

Nestaneš u trenutku…

Vesni Špoljarić 2016. godine dijagnosticiran je rak dojke. Mislila je da je borba s bolešću najteži period, a onda ju je život demantirao…

Read More

Akcija je tu da osvijesti tebe!

Naša autorica Eda Papić napisala je pismo svim ženama koje prenosimo u cijelosti.

Read More

Žena hrabrost – Goranka Perc u 30 dana prehodala je 900 kilometara za sve žene oboljele od raka

Hrabra Gora, čije smo putovanje pratili punih 30 dana, večeras se vraća kući u Zagreb, svojoj obitelji, prijateljima i svakodnevnim obvezama.

Read More

Punoljetna sam i dalje mogu sama

Na današnji dan prije 18 godina Ljiljana Pranjić otišla je na operaciju pomične tvorbe u dojci. Nitko nije sumnjao na rak…

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama