Pa ja ne mogu umrijeti, ne smijem ostaviti svoje cure same!

Sarafina (Sara) Karačić (43)

14.

TRAVNJA, 2017.

“Ali sa mnom su sve prolazila i moja tri anđela. U njihovim sam očima vidjela strah, strah koji je mene tjerao na borbu. Pa ja ne smijem umrijeti, ja ne mogu ostaviti moje cure.”

Moja borba za život i preživljavanje počela je četiri godine prije dolaska bolesti. Nakon supugove prijevare s koferom u ruci i troje djece otišla sam iz kuće za koju sam rintala 18 godina. Hodala sam od vrata do vrata u malom gradiću Metkoviću, a onda konačno pronašla stančić i dugo očekivani mir. Radim sezonski kao konobarica. Razvod je bio jako mukotrpan, ali, eto, preživjela sam ga stoički i hrabro sa svojim anđelima. Godine 2013. doživjela sam prometnu nesreću u kojoj sam jako nastradala. Lijeva strana tijela bila mi je sva natučena i modra. I iz toga sam se izvukla, pozitivna i nadasve hrabra. Došla je i 2014. godina. Radila sam ljetnu sezonu, a kad je ona završila napokon sam dobila priliku za stalni posao u restorančiću blizu Metkovića. Napokon, govorim sama sebi. Pobijedila si sve i sada će tvoj život krenuti samo lijepim tokom. Ali,uvijek dođe ono – ali. Već kroz tu sezonu bila sam jako umorna. Dolazila sam na posao osjećajući se kao da sam već odradila 10 sati. Samoj sebi bih govorila: Vruće je, ljeto je, naporno je. Tko bi pomislio na najgore.

Prvi dan rujna 2014., odmah po završetku sezone, sva sretna dolazim raditi u taj restoran. Boli me ruka u ramenu i nemam snage u njoj, kilogrami se tope s mene u danu. Pa ja sam konobar, u toj ruci nosim tacnu, umorna sam, sezona je bila teška, dajem sama sebi dijagnozu. Samo da sam pomislila kako bi bilo dobro da odem liječniku. Ali ne. U listopadu te godine pod pazuhom napipam kvržicu. Stavljam obloge, šutim, nikome ništa ne govorim jer moram raditi, moram zaraditi za stanarinu. Djeci moram stvoriti sve. O Bože, kako pogrešno! Prošlo je nekoliko mjeseci. Kvržica se kao povukla. Došao je 3. siječanj 2015. godine. Sestra i ja prespavale smo kod mame. Ujutro dok sam se presvlačila ponovno sam napipala kvrgu, ali sada već veću i već me boljela. Pokazala sam sestri. Isti me dan naručila na pregled kod doktora Nikole Štule. I dalje ne pomišljam na najgore. Govorim kako mi je to sigurno od brijanja, dezića, možda se upalila neka lojna žlijezda, ono naše žensko razmišljanje.

Sara Karačić / Foto: privatna arhiva

Dr. Štula pali ultrazvuk i dugo gleda tu lijevu dojku, pali i drugi ekran i tada pomišljam: Možda imam rak! I, naravno, moja se najgora slutnja ostvaruje. Dr. Štula me zna još dok sam bila djevojčica. Pita me: Seke (to je moj nadimak), što si čekala do sad? Odgovaram kako sam došla čim sam napipala kvržicu. Nisam ga uspjela prevariti. Nisi, kaže, jer ovo je tu već nekoliko mjeseci. Odmah punkcija, vađenje nalaza, operacija i sve će biti na tebi i tvojoj glavi kako će završiti. Te njegove riječi dobro sam zapamtila. Operacija je bila zakazana kod doktora Nenada Ilića u Splitu, no toga se dana, baš kao za peh, zapalila čajna kuhinja u bolnici. Ne želim u drugu bolnicu, želim da me operira doktor Ilić jer mi je svojom pojavom ulio povjerenje da je on taj koji će me spasiti. Napokon 3. veljače ulazim u bolnicu. Operacija je zakazana za 4. veljače. Dovoze me u salu, pripremaju operaciju i ubrizgavaju mi nešto u venu. Što ste mi to ubrizgali, tako me svrbi kao da ste mi mrave prosuli po tijelu, govorim. A onda panika. Prekidaj sve, alergijska reakcija. Brzo na alergo test. Tri sata su me boli i na kraju otkrili da sam alergična na dva lijeka. Dogovorili su se i kako će me uspavati i operirati. Operirali su me 5. veljače. Odstranili su mi cijelu lijevu dojku i 21 limfni čvor. U 14 čvorova pronašli su metastatsko tumorsko tkivo uz održanu kapsulu zahvaćenih čvorova. Malo teži slučaj i težak oporavak, rekao je doktor Ilić mojoj sestri nakon operacije. Dodao je i kako je sve sad na meni.

Tada saznajem da sam operirana na dan zaštitnice žena od karcinoma dojke, na sv. Agatu. Meni je to bio znak da će sve biti u redu jer me stavila pod svoje okrilje. Tim je odredio terapiju. Dobila sam 4 AC,12 Taxola,18 Herceptina,16 zračenja te hormonsku terapiju. Mili Bože, prve su me četiri kemoterapije dotukle. Na drugoj sam zamalo odustala. Ali sa mnom su sve prolazila i moja tri anđela. U njihovim sam očima vidjela strah, strah koji je mene tjerao na borbu. Pa ja ne smijem umrijeti, ja ne mogu ostaviti moje cure. Tko će im pokazati kako se boriti kroz život, tko će od njih stvoriti ljude? Jedan ih je roditelj već napustio. I, hvala Bogu, uspijevamo. Ove sam godine u ožujku, po preporuci onkologinje, preventivno operirala i jajnike. Pijem hormonsku terapiju, primam Zometu i idem redovno na kontrole. Volim i više poštujem sebe. Moje su cure naglo sazrele i s ponosom ih gledam jer postaju djevojke pune ljubavi, poštovanja i sućuti za druge ljude. Ali, postaju i borbene, znaju se izboriti za svoje mjesto u društvu. Ja sam još tu i bit ću još duuugooo. Oprostite na dugoj priči, ali i moja je borba dugo trajala i još traje.

P.S. Ponovno ću vam pisati kad postanem baka.

Živa sam 28 godina nakon dijagnoze. Imam posljedice liječenja, ali sam živa i sretna!

Gordana Juričić imala je 21 godinu i bebu od 11 mjeseci kada su joj prvi put dijagnosticirali malignu bolest.

Read More

Rak me natjerao da samu sebe bolje upoznam

Karlovčanku Adrianu Cvetković dijagnoza raka dojke sustigla je u Češkoj, gdje živi i radi od 2016. Daleko od obitelji i na nepoznatom terenu.

Read More

Odluči svom snagom da želiš živjeti

Porukama potpore javila nam se Ozrenka Kamber, voditeljica meditativnih radionica s anđelima.

Read More

Koliko je moje ‘’dobro sam’’ progutalo suza?

Enisa je u samo godinu dana osnovala udrugu žena oboljelih od raka dojke „Bolest nije kraj“ i napisala novu knjigu. Sve pod motom nismo same.

Read More

Ružičasta vrpca ljubavi

Ovogodišnja Milenijska fotografija ružičaste vrpce snimljena je u Dubravi kraj Vrbovca. Naša Ivana bila jedna od organizatorica tog događaja.

Read More

Mislila sam da ja ne mogu oboljeti od raka

Gospođa Slavica više je puta htjela odustati od liječenja, a sada svima poručuje: “Ne smijete odustati, uvijek postoji neko tko vas voli.”

Read More

Osamnaest godina strepnje

Katarina Budić prije 18 godina ostala je bez lijeve dojke. Taj šok, bol i strah se, kaže, ne zaboravljaju pa je odlučila napisati knjigu.

Read More

Nestaneš u trenutku…

Vesni Špoljarić 2016. godine dijagnosticiran je rak dojke. Mislila je da je borba s bolešću najteži period, a onda ju je život demantirao…

Read More

Akcija je tu da osvijesti tebe!

Naša autorica Eda Papić napisala je pismo svim ženama koje prenosimo u cijelosti.

Read More

Žena hrabrost – Goranka Perc u 30 dana prehodala je 900 kilometara za sve žene oboljele od raka

Hrabra Gora, čije smo putovanje pratili punih 30 dana, večeras se vraća kući u Zagreb, svojoj obitelji, prijateljima i svakodnevnim obvezama.

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama