Ponekad mislim da je Marija umrla od tuge za kosom

Jagoda Prebeg (56)

18.

SRPNJA, 2018.

Kao i svakog jutra i taj je dan počeo odlaskom u kupaonicu. Pranje zubi, umivanje, stavljanje hidratantne kreme, češljanje. Provukla sam češalj kroz svoju kratku, valovitu, tamnosmeđu kosu, ali on je zapeo.

Trgnula sam snažnije da bih ga izvukla, a kad sam uspjela na njemu je bila šaka kose. Znači, počelo je. Bio je sedamnaesti dan od kad sam primila prvu kemoterapiju.

Zapravo, sve je počelo nekoliko mjeseci ranije kad sam saznala da kvrga na mojoj natkoljenici nije potkožno masno tkivo ili potkožni čir već maligni tumor latinskog naziva Non Hodgkin Lymphom. Slijedila je operacija pa zračenje pa nakon kratkog vremena povratak bolesti.

“Mi žene smo osjetljive na svoju kosu, bez obzira na to je li kosa duga, kratka ili poluduga, je li crna, plava, crvena, smeđa, sijeda ili prosijeda. Žena mora imati kosu. Muškarac ne mora.”

Ugledni profesor zagrebačke Klinike za tumore ozbiljnog je lica proučavao moju medicinsku dokumentaciju, a zatim rekao: „Da, kod vas je došlo do recidiva bolesti i morate dobiti polivalentnu kemoterapiju po ACOP protokolu. To su jednostavni lijekovi kojih ima dovoljno na tržištu i može ih nabaviti svaka bolnica, tako da ih možete dobivati i u mjestu vašeg boravka. Kao što rekoh, to su jednostavni i isprobani lijekovi koji se već dugo koriste, samo što će vam od njih otpasti kosa. Otpast će vam kosa i bit ćete bez nje.“

Ponovio je i naglasio ove zadnje riječi kako bih znala na čemu sam, da ne bi bilo zabune. Iako sam znala da se kod liječenja kemoterapijom to događa, lecnula sam se i ostala bez riječi kad sam to čula. Mi žene smo osjetljive na svoju kosu, bez obzira na to je li kosa duga, kratka ili poluduga, je li crna, plava, crvena, smeđa, sijeda ili prosijeda. Moja još nije bila ni prosijeda. Imala sam trideset i sedam godina. Žena mora imati kosu. Muškarac ne mora. On može biti i ćelav i proćelav i obrijane glave i sve je to normalno. Dapače, znanstveno je dokazano da je gubitak kose dokaz prisutnosti muških hormona u primjerenoj količini. A što je žena bez kose?

Ali, tješila sam se i pokušala našaliti  – bolje da ode kosa nego glava. Kosa će opet narasti.

Odmah nakon prve kemoterapije počeli su problemi s nabavom perike. Najprije sam s nalazom hematologa, na kojem je pisalo koju terapiju primam, morala ići kod dermatologa da on napiše doznaku da mi treba perika. Zašto to ne može hematolog? Ne znam. Takav je zakon. Zatim se ta doznaka nosi u područni ured HZZO-a u kojem stoji desetak dana dok komisija ne odobri da mi treba perika. U mom mjestu nema prodavaonice ni ljekarne u kojoj se može nabaviti perika s doznakom HZZO-a pa moram ići kod glavne sestre onkologije koja ima katalog iz kojeg izabirem model koji želim, a on onda dolazi poštom. Izabirem onu koja je najviše nalik mojoj dotadašnjoj frizuri. Nakon tjedan dana dobivam obavijest da takve nemaju u skladištu pa moram izabrati drugu. Moja kosa već naveliko otpada pa za izlaske iz kuće nosim šešir, iako ga nikada prije nisam nosila. Poštar je donio periku desetak dana kasnije. U međuvremenu sam dobila drugu kemoterapiju i sama sebi izgledala kao oni tifusari u filmu „Bitka na Neretvi“.

U isto vrijeme moja dvije godine starija prijateljica Marija obolijeva od raka dojke. Nakon radikalne operacije šalju je onkologu koji joj kaže da mora dobiti kemoterapiju čija je nuspojava gubitak kose. Ona dobiva živčani slom. Toliko je uzrujana da se privremeno odgađa davanje kemoterapije. Teže je podnijela spoznaju o gubitku kose nego o gubitku dojke. Uzalud je njena šogorica i ja uvjeravamo da je to privremeno i da će joj kosa opet narasti. Okolina se čudi njenom ponašanju, ali ne i ja. Znam zašto je ona spoznaju o gubitku kose podnijela teže nego ja. Ona je frizerka. Cijeli svoj život okružena je kosom, radi s kosom i voli svoj posao. Njoj kosa znači mnogo više nego meni. Nakon nekoliko tjedana i njoj poštom stiže perika slična njenoj ranijoj frizuri i tada je bila mirnija. U međuvremenu je počela s kemoterapijom.

Od tada je prošlo nekoliko godina i moja kosa je odavno ponovo izrasla, još jača i gušća nego prije. Nažalost, Marija nije dočekala da njena ponovo izraste. Umrla je nepunih godinu dana nakon operacije. Kažu da je umrla od raka dojke. A ja baš i nisam sigurna da je tako. Poznavajući nju, ponekad mislim da je umrla od tuge za svojom lijepom, dugom, plavom kosom. Jer, što je frizerka bez kose?

O autoru

Jagoda Prebeg po zanimanju je medicinska sestra. Od Ne-Hodgkinovog limfoma prvi put se liječila 1998. i 1999. godine. Godine 2016. bolest se vratila. Pisanje joj je hobi, jedno vrijeme bila je i glavna urednica časopisa “Glasnik liječenih od limfoma i leukemije”. Prošle godine izdala je zbirku kratkih priča pod nazivom “Pomozi mojoj nevjeri”.

Osamnaest godina strepnje

Katarina Budić prije 18 godina ostala je bez lijeve dojke. Taj šok, bol i strah se, kaže, ne zaboravljaju pa je odlučila napisati knjigu.

Read More

Nestaneš u trenutku…

Vesni Špoljarić 2016. godine dijagnosticiran je rak dojke. Mislila je da je borba s bolešću najteži period, a onda ju je život demantirao…

Read More

Akcija je tu da osvijesti tebe!

Naša autorica Eda Papić napisala je pismo svim ženama koje prenosimo u cijelosti.

Read More

Žena hrabrost – Goranka Perc u 30 dana prehodala je 900 kilometara za sve žene oboljele od raka

Hrabra Gora, čije smo putovanje pratili punih 30 dana, večeras se vraća kući u Zagreb, svojoj obitelji, prijateljima i svakodnevnim obvezama.

Read More

Punoljetna sam i dalje mogu sama

Na današnji dan prije 18 godina Ljiljana Pranjić otišla je na operaciju pomične tvorbe u dojci. Nitko nije sumnjao na rak…

Read More

Goranka Perc: Sve sam bliže cilju, ostalo mi je još manje od 100 kilometara!

Hrabra Goranka Perc hoda već punih 24 dana, a do cilja, grada Santiago de Compostele, ostalo joj je manje od 100 kilometara.

Read More

Goranka Perc: Hodam za sve žene oboljele od raka i ostvarujem svoj san!

Nakon što je odhodala polovicu puta hrabra Goranka Perc osjećala se kao da je osvojila Oscara. Što će tek biti kada stigne na cilj?

Read More

Goranka Perc: U prvih tjedan dana Camina propješačila sam 221,67 kilometara za svaku od vas!

Goranka će preći 800 kilometara dug Put svetog Jakova za sve žene oboljele od raka. Detalje Gorankinog puta pratite na našoj FB stranici.

Read More

Ruže rastu iz trnja (kako pričati s ljudima koji imaju dijagnozu)

Ponekad nam i pristup pretjerane obzirnosti ide beskrajno na živce.

Read More

Bolesna pohodi – telefonom

Jagoda Prebeg na duhovit način opisuje kako najčešće izgleda briga obitelji i prijatelja za oboljele.

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama