Rak me natjerao da samu sebe bolje upoznam

Adriana Cvetković (31)

11.

STUDENOGA, 2018.

Domovinu sam napustila 2016. godine po drugi put. U oba slučaja potraga za poslom i novim izazovima bili su glavni razlog mog odlaska iz Hrvatske. Danas je to priča velikog broja mladih ljudi, a moja uključuje i najveću borbu mog života. Rak. Ovdje, u tuđini. Daleko od obitelji i na nepoznatom terenu.

 

 

Od veljače 2016. živim i radim u Brnu, u Češkoj. Moj život ovdje bio je poprilično miran i staložen s iznimkom stresnog razdoblja nakon promjene posla. Tada sam mislila da mi je to razdoblje teško palo… A onda je uslijedila prava oluja.

Kvržicu na desnoj dojci napipala sam tijekom godišnjeg odmora u mojem rodnom Karlovcu. Svoju sam zabrinutost podijelila s nekoliko bliskih ljudi koji su me redom uvjeravali da sigurno nije ništa ozbiljno. Tada sam bila zdrava 31-godišnjakinja. Tko bi pomislio na rak?

“Jedna dojka mala je cijena u usporedbi s cijelim životom koji je ispred mene. Uvjerena sam da ću se jednom (nakon rekonstrukcije) ponovno osjećati potpunom. I ženom.”

Adriana Cvetković / Foto privatna arhiva

Nakon povratka u Brno naručila sam se na ultrazvuk dojke u jednoj privatnoj klinici. Htjela sam obaviti pregled i riješiti se sumnje prije planiranog putovanja kojem sam se jako veselila. Nakon pregleda, doktorica je predložila biopsiju. Nakon biopsije uslijedilo je najdužih tjedan dana u mom životu – čekanje rezultata.

Bio je posljednji dan veljače kad sam primila vijest o dijagnozi. Invazivni karcinom dojke. Izgubila sam tlo pod nogama i tih nekoliko riječi srušilo je moj svijet. U meni su se izmjenjivali šok, nevjerica, tuga, bol, ljutnja i pitanje je li ovo početak mog kraja… Hoću li umrijeti? Pa imam samo 31 godinu, slobodna sam i nemam djece. Učinilo mi se da je budućnost kakvu sam željela i kojoj sam se nadala nešto što neću imati prilike doživjeti.

Iako sam ovdje više od dvije godine, češki jezik ne govorim. Što zbog činjenice da mi zbog posla nije trebao, što zbog nemara da ga naučim, jer mi u svakodnevnom životu nije trebao. Nisam se namjeravala ovoliko ni zadržati ovdje, a sad sam trebala donijeti odluku o liječenju u državi u kojoj sam stranac i čiji jezik ne govorim.

Na preporuku doktorice prihvatila sam liječenje u Brnu jer on ima jedna od najboljih onkoloških bolnica u Češkoj. Sreća u mojoj nesreći. Nisam sumnjala da sam u dobrim rukama, ali strah od svega meni tako stranog bio je ogroman i u tom trenutku činio se nepremostivim. Htjela sam samo pobjeći negdje daleko i probuditi se iz vlastite noćne more.

Liječenje je nakon dijagnoze krenulo rapidno brzo. Odlučeno je da ću imati mastektomiju desne dojke s odgođenom rekonstrukcijom, kemoterapije, zračenje i hormonalnu terapiju, ili kako ja to od šale zovem – all inclusive. Napravljene su sve pretrage i utvrđeno je da se rak nije proširio. Tu vijest doživjela sam kao ponovno rođenje. Prognoze su dobre, imam priliku živjeti nakon ove borbe koja me čeka!  Znala sam da neće biti lako, ali shvatila sam to kao moju drugu šansu za život.

Operaciju sam imala početkom travnja. Uklonjena mi je desna dojka u kojoj je bilo pet tumora. Odlukom doktora rekonstrukcija se planira obaviti iduće godine, po završetku liječenja. Kao žena, činjenicu da nemam jednu dojku još se uvijek trudim prihvatiti. Govorim si kako nije zauvijek. Jedna dojka mala je cijena u usporedbi s cijelim životom koji je ispred mene. Uvjerena sam da ću se jednom (nakon rekonstrukcije) ponovno osjećati potpunom. I ženom. No nije lako kad se pogledam u ogledalo, jer se često potkrade pitanje tko će me voljeti nakon svega što sam pro(e)živjela. Ali unatoč svemu vjerujem da će to biti netko tko će znati voljeti mene zbog mene, bez obzira na sve ožiljke koje nosim na sebi i u sebi.

Primila sam ukupno 12 kemoterapija (AC+Paklitaksel). Prva kemoterapija bila je najteža i toliko mi je bilo loše da sam po drugi put pomislila da je kraj. Nakon što sam se oporavila od nje, uslijedio je novi šok – ostala sam bez kose, jedinog znaka moje ženstvenosti koji sam tada imala. To me užasno pogodilo. Imala sam osjećaj da rak ima potpunu kontrolu i da mi je odlučio uzeti sve. Kasnije mi je uzeo i obrve i trepavice i više nisam prepoznala svoj odraz u ogledalu, iako sam znala duboko u sebi da sam to i dalje bila ja. A ja sam borac. Nisam se dala potpuno obeshrabriti i nastavila sam se boriti. Odustajanje nije bila opcija niti u jednom trenutku. Dobila sam priliku za život i borit ću se koliko god bilo teško!

Danas sam u iščekivanju 25 rundi zračenja i novog poglavlja svoje borbe. Još me puno toga čeka i znam da ću ovu priču živjeti do kraja života, dugo nakon završetka liječenja. Ali sretna sam jer ću živjeti! Bit ću tu sa svojom obitelji i prijateljima koji su mi pružali podršku na svakom koraku ovog teškog puta. Neke prijatelje sam izgubila, a neke nove dobila. Sve je to dio života i istina je da u nesreći saznaš tko ti je pravi prijatelj i oslonac kad ga trebaš. A u ovakvoj situaciji itekako trebaš oslonac.

Rak me natjerao da samu sebe bolje upoznam i da sama sebi budem prioritet. Često živimo život i ne mislimo dovoljno na sebe. Znam da više nijedan dan neću uzimati zdravo za gotovo i znat ću više cijeniti male stvari i male uspjehe. Neću si dozvoliti  stresiranje oko nebitnih stvari i neću si dozvoliti iscrpljivanje više no što to neka situacija zahtijeva. Nitko od nas nije superčovjek i ništa nije bitnije od nas samih. Život je dar, nije garancija.

 

Brno, 31. 10. 2018.

Heroji su među nama

Nikolina Popović ostala je bez roditelja, a onda je u 26. godini i sama oboljela od raka dojke. Danas piše blog i inspiracija je mnogima.

Read More

Dobrota raste dijeljenjem

PRIČA KOJU MORATE PROČITATI: Dirljiva ispovijest naše heroine Ivanke Nikolić o tome što za nju znači usluga taksi prijevoza na kemoterapiju.

Read More

Prije tri godine mislila sam da više nikada neću vidjeti svoju djecu, a sada ću postati baka!

Moreni Škorić su u svibnju 2016., u razmaku od svega nekoliko dana, dijagnosticirane dvije vrste tumora: rak dojke i rak debelog crijeva.

Read More

Govorili su mi da sam zdrava, a u meni je tinjao rak

Kada je saznala dijagnozu Evu je mučilo samo jedno pitanje: Kakav je to rak koji je za dvije godine s četiri milimetra narastao na 18!?

Read More

Živjeti život bez straha

Alexandri je karcinom dijagnosticiran na 33. rođendan, a svima nama i svojoj trogodišnjoj kćerkici savjetuje: Budite sebi na prvom mjestu!

Read More

U obitelji poznate novinarke pet je žena oboljelo od raka dojke zbog čega razmišlja o preventivnoj mastektomiji

Tanja Rudež upozorava da je petogodišnje preživljenje žena oboljelih od raka dojke 96 posto, ako se rak otkrije u početnom stadiju.

Read More

Ispovijest hrabre Božene Dujmović o borbi s karcinomom jajnika: Nakon 62 kemoterapije, snaga je još uvijek tu!

Tijekom pet godina borbe s rakom jajnika Božena Dujmović primila je četiri linije kemoterapije, ukupno 62 kemoterapije.

Read More

Živite život živeći trenutak!

Našoj autorici Sunčici Kunić prošle su točno dvije godine od dijagnoze. Ovo je njezina poruka svima koji se bore s malignom bolešću.

Read More

Sisa, polsisa, fejksisa i bezsisa/Povijest moje desne dojke

Ne propustite priču naše heroine koja se pet puta borila s rakom dojke o tome kako ju je bolest natjerala da voli sebe i svoje tijelo.

Read More

Valentinovo za mene više nije tako romantično. Na taj su mi datum prije dvije godine rekli da imam rak!

Ranka Carević imala je 36 godina kada su joj dijagnosticirali malignu bolest. Bilo je to točno na Valentinovo…

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama