Rak me natjerao da samu sebe bolje upoznam

Adriana Cvetković (31)

11.

STUDENOGA, 2018.

Domovinu sam napustila 2016. godine po drugi put. U oba slučaja potraga za poslom i novim izazovima bili su glavni razlog mog odlaska iz Hrvatske. Danas je to priča velikog broja mladih ljudi, a moja uključuje i najveću borbu mog života. Rak. Ovdje, u tuđini. Daleko od obitelji i na nepoznatom terenu.

 

 

Od veljače 2016. živim i radim u Brnu, u Češkoj. Moj život ovdje bio je poprilično miran i staložen s iznimkom stresnog razdoblja nakon promjene posla. Tada sam mislila da mi je to razdoblje teško palo… A onda je uslijedila prava oluja.

Kvržicu na desnoj dojci napipala sam tijekom godišnjeg odmora u mojem rodnom Karlovcu. Svoju sam zabrinutost podijelila s nekoliko bliskih ljudi koji su me redom uvjeravali da sigurno nije ništa ozbiljno. Tada sam bila zdrava 31-godišnjakinja. Tko bi pomislio na rak?

“Jedna dojka mala je cijena u usporedbi s cijelim životom koji je ispred mene. Uvjerena sam da ću se jednom (nakon rekonstrukcije) ponovno osjećati potpunom. I ženom.”

Adriana Cvetković / Foto privatna arhiva

Nakon povratka u Brno naručila sam se na ultrazvuk dojke u jednoj privatnoj klinici. Htjela sam obaviti pregled i riješiti se sumnje prije planiranog putovanja kojem sam se jako veselila. Nakon pregleda, doktorica je predložila biopsiju. Nakon biopsije uslijedilo je najdužih tjedan dana u mom životu – čekanje rezultata.

Bio je posljednji dan veljače kad sam primila vijest o dijagnozi. Invazivni karcinom dojke. Izgubila sam tlo pod nogama i tih nekoliko riječi srušilo je moj svijet. U meni su se izmjenjivali šok, nevjerica, tuga, bol, ljutnja i pitanje je li ovo početak mog kraja… Hoću li umrijeti? Pa imam samo 31 godinu, slobodna sam i nemam djece. Učinilo mi se da je budućnost kakvu sam željela i kojoj sam se nadala nešto što neću imati prilike doživjeti.

Iako sam ovdje više od dvije godine, češki jezik ne govorim. Što zbog činjenice da mi zbog posla nije trebao, što zbog nemara da ga naučim, jer mi u svakodnevnom životu nije trebao. Nisam se namjeravala ovoliko ni zadržati ovdje, a sad sam trebala donijeti odluku o liječenju u državi u kojoj sam stranac i čiji jezik ne govorim.

Na preporuku doktorice prihvatila sam liječenje u Brnu jer on ima jedna od najboljih onkoloških bolnica u Češkoj. Sreća u mojoj nesreći. Nisam sumnjala da sam u dobrim rukama, ali strah od svega meni tako stranog bio je ogroman i u tom trenutku činio se nepremostivim. Htjela sam samo pobjeći negdje daleko i probuditi se iz vlastite noćne more.

Liječenje je nakon dijagnoze krenulo rapidno brzo. Odlučeno je da ću imati mastektomiju desne dojke s odgođenom rekonstrukcijom, kemoterapije, zračenje i hormonalnu terapiju, ili kako ja to od šale zovem – all inclusive. Napravljene su sve pretrage i utvrđeno je da se rak nije proširio. Tu vijest doživjela sam kao ponovno rođenje. Prognoze su dobre, imam priliku živjeti nakon ove borbe koja me čeka!  Znala sam da neće biti lako, ali shvatila sam to kao moju drugu šansu za život.

Operaciju sam imala početkom travnja. Uklonjena mi je desna dojka u kojoj je bilo pet tumora. Odlukom doktora rekonstrukcija se planira obaviti iduće godine, po završetku liječenja. Kao žena, činjenicu da nemam jednu dojku još se uvijek trudim prihvatiti. Govorim si kako nije zauvijek. Jedna dojka mala je cijena u usporedbi s cijelim životom koji je ispred mene. Uvjerena sam da ću se jednom (nakon rekonstrukcije) ponovno osjećati potpunom. I ženom. No nije lako kad se pogledam u ogledalo, jer se često potkrade pitanje tko će me voljeti nakon svega što sam pro(e)živjela. Ali unatoč svemu vjerujem da će to biti netko tko će znati voljeti mene zbog mene, bez obzira na sve ožiljke koje nosim na sebi i u sebi.

Primila sam ukupno 12 kemoterapija (AC+Paklitaksel). Prva kemoterapija bila je najteža i toliko mi je bilo loše da sam po drugi put pomislila da je kraj. Nakon što sam se oporavila od nje, uslijedio je novi šok – ostala sam bez kose, jedinog znaka moje ženstvenosti koji sam tada imala. To me užasno pogodilo. Imala sam osjećaj da rak ima potpunu kontrolu i da mi je odlučio uzeti sve. Kasnije mi je uzeo i obrve i trepavice i više nisam prepoznala svoj odraz u ogledalu, iako sam znala duboko u sebi da sam to i dalje bila ja. A ja sam borac. Nisam se dala potpuno obeshrabriti i nastavila sam se boriti. Odustajanje nije bila opcija niti u jednom trenutku. Dobila sam priliku za život i borit ću se koliko god bilo teško!

Danas sam u iščekivanju 25 rundi zračenja i novog poglavlja svoje borbe. Još me puno toga čeka i znam da ću ovu priču živjeti do kraja života, dugo nakon završetka liječenja. Ali sretna sam jer ću živjeti! Bit ću tu sa svojom obitelji i prijateljima koji su mi pružali podršku na svakom koraku ovog teškog puta. Neke prijatelje sam izgubila, a neke nove dobila. Sve je to dio života i istina je da u nesreći saznaš tko ti je pravi prijatelj i oslonac kad ga trebaš. A u ovakvoj situaciji itekako trebaš oslonac.

Rak me natjerao da samu sebe bolje upoznam i da sama sebi budem prioritet. Često živimo život i ne mislimo dovoljno na sebe. Znam da više nijedan dan neću uzimati zdravo za gotovo i znat ću više cijeniti male stvari i male uspjehe. Neću si dozvoliti  stresiranje oko nebitnih stvari i neću si dozvoliti iscrpljivanje više no što to neka situacija zahtijeva. Nitko od nas nije superčovjek i ništa nije bitnije od nas samih. Život je dar, nije garancija.

 

Brno, 31. 10. 2018.

Živa sam 28 godina nakon dijagnoze. Imam posljedice liječenja, ali sam živa i sretna!

Gordana Juričić imala je 21 godinu i bebu od 11 mjeseci kada su joj prvi put dijagnosticirali malignu bolest.

Read More

Rak me natjerao da samu sebe bolje upoznam

Karlovčanku Adrianu Cvetković dijagnoza raka dojke sustigla je u Češkoj, gdje živi i radi od 2016. Daleko od obitelji i na nepoznatom terenu.

Read More

Odluči svom snagom da želiš živjeti

Porukama potpore javila nam se Ozrenka Kamber, voditeljica meditativnih radionica s anđelima.

Read More

Koliko je moje ‘’dobro sam’’ progutalo suza?

Enisa je u samo godinu dana osnovala udrugu žena oboljelih od raka dojke „Bolest nije kraj“ i napisala novu knjigu. Sve pod motom nismo same.

Read More

Ružičasta vrpca ljubavi

Ovogodišnja Milenijska fotografija ružičaste vrpce snimljena je u Dubravi kraj Vrbovca. Naša Ivana bila jedna od organizatorica tog događaja.

Read More

Mislila sam da ja ne mogu oboljeti od raka

Gospođa Slavica više je puta htjela odustati od liječenja, a sada svima poručuje: “Ne smijete odustati, uvijek postoji neko tko vas voli.”

Read More

Osamnaest godina strepnje

Katarina Budić prije 18 godina ostala je bez lijeve dojke. Taj šok, bol i strah se, kaže, ne zaboravljaju pa je odlučila napisati knjigu.

Read More

Nestaneš u trenutku…

Vesni Špoljarić 2016. godine dijagnosticiran je rak dojke. Mislila je da je borba s bolešću najteži period, a onda ju je život demantirao…

Read More

Akcija je tu da osvijesti tebe!

Naša autorica Eda Papić napisala je pismo svim ženama koje prenosimo u cijelosti.

Read More

Žena hrabrost – Goranka Perc u 30 dana prehodala je 900 kilometara za sve žene oboljele od raka

Hrabra Gora, čije smo putovanje pratili punih 30 dana, večeras se vraća kući u Zagreb, svojoj obitelji, prijateljima i svakodnevnim obvezama.

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama