Sada znam kako je teško razumjeti nekoga dok nisi „u istim cipelama“

Vesna Širanović (62)

22.

SIJEČNJA, 2018.

Što sam starija sve sam više uvjerena kako „ništa nije slučajno“ i da se sve oko nas i u nama događa s razlogom. Samo trebamo otvoriti oči i uši, zaviriti dublje u sebe i shvatit ćemo.

Krajem prošle godine nekoliko me puta nazvala prijateljica na čiji sam se nagovor zdravstveno osigurala u privatnom osiguravajućem društvu da me opomene da polica istječe i da nisam obavila besplatan sistematski. I tijelo mi je slalo svoje signale, ali sam ih, kako to volimo raditi, zanemarivala. Na kraju godine, konačno i nevoljko (jer je to gubitak vremena!?) odlazim na preglede.
– Aha, evo ga! – jedino je što nisam željela čuti, a što je izgovorila dermatologica.

– Gotovo sam sigurna da je melanom. – rekla je i dodala: – Idemo ga izvaditi i poslati na analizu.

Rečeno – učinjeno.

“Razmišljala sam o svemu i kako je u mojim godinama blesavo kad ti netko kaže da imaš toliko i toliko posto šanse da živiš u narednih pet godina. Pa tko kaže da neću u međuvremenu umrijeti od nečeg drugog?”

Koji dan prije rođendana dolazim na vađenje šavova i po nalaz. Trenutak kada je sestra ušla s papirom i pogledala doktoricu jedan je od onih koji se pamte cijeli život.

Znala sam da nije u redu.
Potvrđeno je, imam maligni melanom i moram u proceduru. Novo rezanje, šire i dublje, nova analiza, onda pregled limfnih žlijezda, štitnjače, trbušne šupljine, pregled krvi…
Nisam osjetila strah, paniku, ništa. Nekako sam bila „opasno mirna“. No, da je to bio šok znala sam po osjećaju nestvarnosti i po načinu na koji sam izašla iz ordinacije, kao nakon opakog tuluma.
Drugo rezanje obavila sam kod kirurga u drugoj klinici. Dok je on rezao ja sam ga ispitivala o svemu što me zanima i što mi je palo na pamet, a on je tumačio.

Da ne duljim, najgore je bilo čekanje rezultata analize tkiva. Nisam se bojala. Nekako sam bila smirena, uvjerena da će završiti dobro. Razmišljala sam o svemu i kako je u mojim godinama blesavo kad ti netko kaže da imaš toliko i toliko posto šanse da živiš u narednih pet godina. Pa tko kaže da neću u međuvremenu umrijeti od nečeg drugog? Tko kaže da bilo tko oko mene neće umrijeti prije mene od tko zna čega?

No, kako god relativizirali ipak nije ugodno kad vam netko jasno odredi granicu. Živjela sam normalno i čekala. Crvić u mojoj glavi se ipak, svaki puta kad bi ružno zakašljala ili kad bi me presjeklo, probudio i upitao: – Možda je to?
Prvi nalazi su stigli i dobri su za mene. Moram obaviti ostale.
Jako, jako sam svjesna koliko sam imala sreće da sam došla, kažu, na vrijeme. Jako, jako sam svjesna koliko znači kada si možeš priuštiti da ne čekaš na listi čekanja neke bolnice ili hodaš po uputnice i tko zna što sve ne (što je velika većina bolesnih prošla ili prolazi i što bih i ja prolazila da se moja priča nastavlja, jer za dalje a privatno nemam novca). Jako, jako sam svjesna koliko je dobro imati podršku uže obitelji ili obitelji i prijatelja i koliko je važno ostati priseban i pozitivan.

A najviše od svega mi se i opet, po tko zna koji put, potvrdilo koliko je teško razumjeti nekoga sve dok nisi „u istim cipelama“. Suosjećaš, želiš sudjelovati i pomoći ali zaista, stvarno ne razumiješ dok se i sam ne nađeš u istoj situaciji.
A što mi je bilo najgore? Najgori su mi oni koji kad im se potužiš odmah počnu kukati o svojim problemima ili još gore odmah počnu pričati kako „to nije ništa jer baš je njihov prijatelj/prijateljica imao isto i…..“. I teško mi je bilo kad se kuća za koju sam radila za sitne novce, ali koji su mi itekako bili dobrodošli, baš tih dana javila mailom da „više ne mogu produžiti ugovor“.
Nisam još sto posto sigurna da sam barem što se ovog gada tiče zdrava.  – Ali, što znači sto posto? – pitao me kirurg.

Nakon duže priče shvatila sam da je bio u pravu. Tko vam može jamčiti sto posto bilo što u životu?

O autoru

Vesna Širanović rođena je 1955. godine u Gospiću. Osnovnu školu, gimnaziju i fakultet završila je u Zagrebu gdje živi. Novinarka je koja je radila u Omladinskom tjedniku, Poletu, Radničkim novinama i Večernjem listu. Bila je pomoćnica ministrice obitelji u Upravi za međugeneracijsku solidarnost, ravnateljica te Uprave te direktorica za programe Zaklade za međugeneracijsku solidarnost. Bila je članica Savjeta za razvoj civilnog društva i Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva Vlade RH. Nagrađivana je za rad i volontiranje. Cijeli radni i životni vijek posvetila je socijalnoj politici i brzi za starije osobe. Danas je umirovljenica koja čuva unuka i ne odustaje od pisanja i volontiranja. Piše blog pod imenom Pogled odozdo koji je do nedavno jednom tjedno bio objavljivan na internetskoj stanici Superseniori.hr.  

Kontra mraku, kontra sili… ili jesi ili nisi (1)

Nakon liječenja od raka dojke za Dubravku je uslijedio novi šok: nalaz CT-a pokazao je metastaze na mozgu, sedam komada, neoperabilno…

Read More

Bolest me slomila, uz podršku ove divne stranice potražila sam stručnu pomoć

Iako je autorica ove priče odlučila ostati anonimna, odluku da razgovora sa stručnom osobom smatramo njezinim i našim velikim uspjehom.

Read More

Trudio sam se svojoj voljenoj biti podrška, no ne znam jesam li u tome uspio

Dođeš na posao. Dočeka te problem. Nakon toga dođeš kući i imaš stvaran problem: voljena osoba ima karcinom dojke…

Read More

Nevjerojatna je čežnja za životom koja se javi kada je čovjek na rubu (2)

Pobjeda nije uvijek i nužno zdravlje. Pobjede su svaki dan mali i tajnoviti koraci znani samo nama.

Read More

Nevjerojatna je čežnja za životom koja se javi kada je čovjek na rubu (1)

To je intervencija Neba u moj redovnički život..Znala sam istog trena da će me to promijeniti, da nakon svega moram biti bolja.

Read More

Grč koji ne prestaje…

Priča koju je podijelila na Nismo same Sonju Grgat ohrabrila je da nastavi pisati pa danas ima svoj blog “Grč koji ne prestaje…”

Read More

Sada znam kako je teško razumjeti nekoga dok nisi „u istim cipelama“

Novinarki koja je cijeli životni vijek posvetila brzi za starije osobe nedavno je dijagnosticiran maligni melanom. Ovo je njezina priča.

Read More

Moj je rak bio u trećem stadiju. Pobijedila sam ga!

Svoju sam priču odlučila podijeliti kako bih ohrabrila one koji se upravo bore. Već tri godine živim punim plućima. Sretna sam i zadovoljna.

Read More

Volim svoj život i ne dam ga!

Stigla sam u Hitnu na Jordanovac u pidžami. Nalazi alarmantni. Obostrana upala pluća, CRP u visinama… Ostajete u bolnici, kaže doktor.

Read More

Ne dozvolite da vam bolest pokvari planove i utječe na kvalitetu života!

Našminkajte se, uzmite dobru knjigu, otiđite na kemoterapiju, a nakon toga na kavu s nekim tko vam je drag.

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama