Teško sam se pomirila s tim da nikada neću imati djecu

Tajma Gosto (37)

7.

LIPNJA, 2017.

Počinjem svoju priču peti dan nakon što sam završila sa sedmom kemoterapijom, s mukom, nemoći i svim nuspojavama koje ona nosi. Ali, sretna sam. Znam da čudno zvuči, no doista sam sretna. Sretna sam jer sam živa.

Još sam sretnija zbog toga što sam voljena, i na tome svaki dan zahvaljujem Bogu. Toliko me promijenila ova bolest da vam to ne mogu objasniti. Naravno, na pozitivno. Vjerujem ipak da me svi oni koji su prošli ili prolaze isti put dobro razumiju. Uglavnom, u veljači 2016. kolabirala sam i završila u bolnici zbog anemije i iscrpljenosti. Znala sam da s mojim tijelom nešto nije u redu i da se nešto s njim događa, ali jednostavno čekala sam da suprugu, koji je šest mjeseci ranije imao moždani udar, bude bolje. U bolnici su mi napravili kiretažu, a na patološki sam nalaz čekala mjesec dana. I sad čujem riječi moje kume koja je medicinska sestra na ginekologiji kako mi govori: – Morat će sve ići van. Histerektomija je neizbježna.

Odmah sam pomislila „Ne može to! Pa ja nemam djece. Imam 36 godina i ne mogu se pomiriti s tim da nikada neću imati djecu.“ Bože, koliko se emocija u meni tada pomiješalo….

Operacija je zakazana za 9. lipanj 2016., a operirana sam u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru. Imala sam veliku sreću što su me operirali dr. Dragan Soldo iz Mostara i prof. dr. Herman Haller iz Rijeke, dva divna liječnika i profesionalca. Objasnili su mi sve kroz što ću proći i što me čeka, no isto tako rekli su da je moj život najvažniji, bez obzira na sve. Operacija je trajala čak devet sati. Kad sam se probudila na intenzivnoj njezi imala sam osjećaj da u meni samo kuca srce. Osjećala sam se kao da su mi izvađeni svi organi, toliko me je sve boljelo. Brzo sam se oporavila i izašla iz bolnice, ali konce sam skinula tek nakon 40 dana. Imala sam 36 kopči. Izvađeni su mi maternica, jajnici, slijepo crijevo i jedan dio želuca. Nakon drugog patološkog nalaza moja dijagnoza glasi: ca endometrija (G3) invazija više od 2/3 debljine stijenke uterusa, zahvaćeni limfni čvorovi 5/19. Bez obzira na moju dijagnozu, i dalje ne znam ništa o raku osim onoga što ‘proguglam’,  pa na kraju ne znam imam li rak ili neku desetu bolest. Moje je liječenje kemoterapijom trebalo početi u kolovozu 2016., ali CT nalaz pokazao je metastaze na plućima pa me onkolog poslao na bronhoskopiju i PET/CT koji se radi u Sarajevu. I PET/CT potvrdio je metastaze, tako da sam s kemoterapijom krenula tek u prosincu. Svaka moja kemoterapija traje najmanje pet do šest sati. Prvi susret s onkološkom sobom i svim tim ženama za mene je bio strašan. No, nakon pola sata provedenih na odjelu shvatila sam da su neke od žena i mlađe od mene. Puna soba žena koje se kikoću, a ja sva pogubljena. „O Bože, kako se mogu smijati?“, pomislila sam. A onda sam s vremenom i sama shvatila da rak nije kraj, niti je mrak, već da je to bolest kao i svaka druga. Važno je samo pristupiti joj na pozitivan način. U svemu tome jako su mi pomogle i moje suborčice – lavice – koje poštujem i volim, baš kao i vaš portal Nismo same. Od srca vam hvala na njemu!

Moje su se metastaze nakon pet kemoterapija povukle s pluća. Ne znam koliko ću još primiti terapija, no o tome ne želim ni razmišljati, niti želim znati što me sutra čeka. Svaki dan živim kao da nisam bolesna, kao da sam najzdravija žena. I na kraju, moram se zahvaliti mom suprugu bez čije potpore ne bih mogla izdržati sve kroz što sam prošla. Želim zahvaliti i mojoj najboljoj sestri, obitelji i prijateljima koji su čitavo vrijeme bili uz mene. Toliko od mene, idemo dalje!

Goranka Perc: Hodam za sve žene oboljele od raka i ostvarujem svoj san!

Nakon što je odhodala polovicu puta hrabra Goranka Perc osjećala se kao da je osvojila Oscara. Što će tek biti kada stigne na cilj?

Read More

Goranka Perc: U prvih tjedan dana Camina propješačila sam 221,67 kilometara za svaku od vas!

Goranka će preći 800 kilometara dug Put svetog Jakova za sve žene oboljele od raka. Detalje Gorankinog puta pratite na našoj FB stranici.

Read More

Ruže rastu iz trnja (kako pričati s ljudima koji imaju dijagnozu)

Ponekad nam i pristup pretjerane obzirnosti ide beskrajno na živce.

Read More

Bolesna pohodi – telefonom

Jagoda Prebeg na duhovit način opisuje kako najčešće izgleda briga obitelji i prijatelja za oboljele.

Read More

Buen camino, Goranka!

Za sve nas Goranka Perc kreće na Camino de Santiago – put dug 800 kilometara propješačit će u majici Nismo same.

Read More

Život je vječito vraćanje na početak…

Naša autorica Nataša Petek nedavno je ponovno završila u bolnici, na odjelu na kojem je ležala i 2013. kada su je pripremali za operaciju.

Read More

Tužna sam jer nisam uspjela nagovoriti brata da i on posjeti liječnika

Milena Tomljanović o iskustvu prvog pregleda nakon liječenja od raka debelog crijeva koji joj je dijagnosticiran u dobi od svega 44 godine.

Read More

Ti ne plačeš, ti to možeš!

Sa svojih 29 godina, i najviše radi svoje dvoje djece od šest i devet godina, Sanja je odlučna izdržati sve da izliječi rak vrata maternice

Read More

Ponekad mislim da je Marija umrla od tuge za kosom

Kada je prvi puta oboljela od Ne-Hodgkinovog limfoma Jagoda je imala 37 godina i teško je podnijela gubitak kose.

Read More

Imala sam sreće…

Martina je sa svega 15 godina prošla šest kemoterapija, 23 godine bila je zdrava, a onda joj je ponovno dijagnosticirana maligna bolest.

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama