Ti ne plačeš, ti to možeš!

Sanja Jakšić (29)

2.

KOLOVOZA, 2018.

Sa svojih 29 godina, i najviše radi svoje dvoje djece od šest i devet godina, Sanja je odlučna izdržati sve da izliječi rak vrata maternice

 

“Ta bolest…”, tako je govorila jedna moja cimerica u bolnici dok sam bila na samom početku suočavanja s dijagnozom.  Jednostavno, ona nije mogla izgovoriti tu riječ. A iskreno, ne mogu ni ja. Toliko je dubokih značenja i jačine u samoj dijagnozi.

Meni je 29 godina, samohrana sam majka šestogodišnjeg dječaka i devetogodišnje djevojčice. Uvijek sam živjela “300 na sat”, i svi bi mi govorili: “Ne možeš sve sama, Sanja, razboljet ćeš se”. No, nije me bila briga, znala sam da će me, ako se i na sekundu zaustavim, slomiti sve ono što skupljam i skrivam godinama u sebi.

Nakon tri i pol mjeseca, liječenje je završeno. Izdržala sam… Sada se nadam dobrim nalazima u budućnosti. Nadam se da će me pustiti da živim bez terapija. Da me one neće više oduzimati djeci.” 

Sanja Jakšić / Foto privatna arhiva

O papa-testu sam na sve strane čitala koliko je važan, koliko je bitno baš taj pregled redovito obavljati radi ranog otkrivanja bolesti… A kako sam potiho, u sebi, strahovala od te bolesti, obavljala sam taj pregled točno prema preporukama ginekologa. No, početkom 2018. godine počeli su problemi s neredovitim ciklusom, učestala krvarenja. U početku sam ih ignorirala govoreći sama sebi: “Živiš turbo brzim životom, nikakvo čudo da se nešto poremetilo…” Ali iscrpljenost se pojačavala, krvarenja nisu prestajala ni nakon više od dva mjeseca, pa sam otišla ginekologu. Nakon obavljenog ultrazvuka, prepisao mi je hormonske tablete napominjući kako je papa-test koji sam radila u listopadu 2017. bio u redu, i ta bi terapija cikluse trebala dovesti u normalu.

Na žalost, to se nije dogodilo, a ja sam nakon par dana uzimanja tableta postala totalno luda od nervoze, napuhanosti, iscrpljenosti, glavobolja… Doslovce sam pucala po šavovima, a krvarenja i dalje nisu prestajala. Otišla sam ponovno ginekologu, koji je sada odlučio napraviti ginekološki pregled bez obzira na krvarenja.

Tijekom pregleda dogodilo se ono najgore – ugledala sam zabrinuto lice doktora koji je pronašao “nešto”. Uslijedilo je premještanje na stol za ultrazvuk. Strepila sam da nešto ne valja, osjećala nervozu i strah… i da, ovaj put na ultrazvuku se vidjelo “to nešto”… veličine već pet (5) centimetara!

Kako to da se na ultrazvuku prije dva tjedna nije vidjelo ništa?

Doktor, i sam u nevjerici, još jednom gleda papa-test iz 10. mjeseca 2017. koji je bio uredan…

Ali “to nešto” je tu, pa me on i sestra umiruju i šalju na daljnje pretrage i boravak u bolnici nadajući se da nije ono najgore.

Ali, na žalost, bilo je. Rak vrata maternice, veličine pet centimetara.

Prema preporuci liječnika, odlazim u Zagreb, u Petrovu: “Tamo imaju dobar tim stručnjaka”, govori mi doktor utješno. Ali mene ništa nije moglo utješiti… samo sam htjela da cijeli proces ubrzaju i da mi “to nešto” maknu što prije. Bojala sam se da “taj gad” ne napreduje još više.

A upravo to se već dogodilo. Dolaskom u Petrovu, nakon dodatnih pretraga, doživjela sam još jedan šok. Prvo pitanje koje mi je uputila onkologinja glasilo je: “Koliko ste upućeni u sve ovo? Koliko zapravo znate?”

Nisam znala ništa. Zapravo, bojala sam se znati.

Rak je zahvatio vrat maternice, proširio se u limfne čvorove.  Stoga, kao što je rekla onkologinja: “Moramo ići agresivnijim terapijama. Radit ćemo prema novom procesu liječenja – kemoterapije jedanput tjedno, 25 vanjskih zračenja i dva unutarnja. Znate li da će vam otpasti kosa? Vi ste mladi, možete podnijeti jačinu ovih terapija.”

Samo sam se rasplakala. Slomilo me. Ali brzo sam se umirila: “Ti, Sanja, ne plačeš, ti to možeš!”

Nakon tri i pol mjeseca, liječenje je završeno. Izdržala sam. Bilo je previše bolova, mučnina, glavobolja, iscrpljenosti… odvojenosti od djece, od obitelji, prijatelja… ali, išla sam korak po korak, preživljavala dan po dan.

Sada se nadam dobrim nalazima u budućnosti. Nadam se da će me pustiti da živim bez terapija. Da me one neće više oduzimati djeci. Da barem još malo porastu…

 

 

Živa sam 28 godina nakon dijagnoze. Imam posljedice liječenja, ali sam živa i sretna!

Gordana Juričić imala je 21 godinu i bebu od 11 mjeseci kada su joj prvi put dijagnosticirali malignu bolest.

Read More

Rak me natjerao da samu sebe bolje upoznam

Karlovčanku Adrianu Cvetković dijagnoza raka dojke sustigla je u Češkoj, gdje živi i radi od 2016. Daleko od obitelji i na nepoznatom terenu.

Read More

Odluči svom snagom da želiš živjeti

Porukama potpore javila nam se Ozrenka Kamber, voditeljica meditativnih radionica s anđelima.

Read More

Koliko je moje ‘’dobro sam’’ progutalo suza?

Enisa je u samo godinu dana osnovala udrugu žena oboljelih od raka dojke „Bolest nije kraj“ i napisala novu knjigu. Sve pod motom nismo same.

Read More

Ružičasta vrpca ljubavi

Ovogodišnja Milenijska fotografija ružičaste vrpce snimljena je u Dubravi kraj Vrbovca. Naša Ivana bila jedna od organizatorica tog događaja.

Read More

Mislila sam da ja ne mogu oboljeti od raka

Gospođa Slavica više je puta htjela odustati od liječenja, a sada svima poručuje: “Ne smijete odustati, uvijek postoji neko tko vas voli.”

Read More

Osamnaest godina strepnje

Katarina Budić prije 18 godina ostala je bez lijeve dojke. Taj šok, bol i strah se, kaže, ne zaboravljaju pa je odlučila napisati knjigu.

Read More

Nestaneš u trenutku…

Vesni Špoljarić 2016. godine dijagnosticiran je rak dojke. Mislila je da je borba s bolešću najteži period, a onda ju je život demantirao…

Read More

Akcija je tu da osvijesti tebe!

Naša autorica Eda Papić napisala je pismo svim ženama koje prenosimo u cijelosti.

Read More

Žena hrabrost – Goranka Perc u 30 dana prehodala je 900 kilometara za sve žene oboljele od raka

Hrabra Gora, čije smo putovanje pratili punih 30 dana, večeras se vraća kući u Zagreb, svojoj obitelji, prijateljima i svakodnevnim obvezama.

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama