Ti ne plačeš, ti to možeš!

Sanja Jakšić (29)

2.

KOLOVOZA, 2018.

Sa svojih 29 godina, i najviše radi svoje dvoje djece od šest i devet godina, Sanja je odlučna izdržati sve da izliječi rak vrata maternice

 

“Ta bolest…”, tako je govorila jedna moja cimerica u bolnici dok sam bila na samom početku suočavanja s dijagnozom.  Jednostavno, ona nije mogla izgovoriti tu riječ. A iskreno, ne mogu ni ja. Toliko je dubokih značenja i jačine u samoj dijagnozi.

Meni je 29 godina, samohrana sam majka šestogodišnjeg dječaka i devetogodišnje djevojčice. Uvijek sam živjela “300 na sat”, i svi bi mi govorili: “Ne možeš sve sama, Sanja, razboljet ćeš se”. No, nije me bila briga, znala sam da će me, ako se i na sekundu zaustavim, slomiti sve ono što skupljam i skrivam godinama u sebi.

Nakon tri i pol mjeseca, liječenje je završeno. Izdržala sam… Sada se nadam dobrim nalazima u budućnosti. Nadam se da će me pustiti da živim bez terapija. Da me one neće više oduzimati djeci.” 

Sanja Jakšić / Foto privatna arhiva

O papa-testu sam na sve strane čitala koliko je važan, koliko je bitno baš taj pregled redovito obavljati radi ranog otkrivanja bolesti… A kako sam potiho, u sebi, strahovala od te bolesti, obavljala sam taj pregled točno prema preporukama ginekologa. No, početkom 2018. godine počeli su problemi s neredovitim ciklusom, učestala krvarenja. U početku sam ih ignorirala govoreći sama sebi: “Živiš turbo brzim životom, nikakvo čudo da se nešto poremetilo…” Ali iscrpljenost se pojačavala, krvarenja nisu prestajala ni nakon više od dva mjeseca, pa sam otišla ginekologu. Nakon obavljenog ultrazvuka, prepisao mi je hormonske tablete napominjući kako je papa-test koji sam radila u listopadu 2017. bio u redu, i ta bi terapija cikluse trebala dovesti u normalu.

Na žalost, to se nije dogodilo, a ja sam nakon par dana uzimanja tableta postala totalno luda od nervoze, napuhanosti, iscrpljenosti, glavobolja… Doslovce sam pucala po šavovima, a krvarenja i dalje nisu prestajala. Otišla sam ponovno ginekologu, koji je sada odlučio napraviti ginekološki pregled bez obzira na krvarenja.

Tijekom pregleda dogodilo se ono najgore – ugledala sam zabrinuto lice doktora koji je pronašao “nešto”. Uslijedilo je premještanje na stol za ultrazvuk. Strepila sam da nešto ne valja, osjećala nervozu i strah… i da, ovaj put na ultrazvuku se vidjelo “to nešto”… veličine već pet (5) centimetara!

Kako to da se na ultrazvuku prije dva tjedna nije vidjelo ništa?

Doktor, i sam u nevjerici, još jednom gleda papa-test iz 10. mjeseca 2017. koji je bio uredan…

Ali “to nešto” je tu, pa me on i sestra umiruju i šalju na daljnje pretrage i boravak u bolnici nadajući se da nije ono najgore.

Ali, na žalost, bilo je. Rak vrata maternice, veličine pet centimetara.

Prema preporuci liječnika, odlazim u Zagreb, u Petrovu: “Tamo imaju dobar tim stručnjaka”, govori mi doktor utješno. Ali mene ništa nije moglo utješiti… samo sam htjela da cijeli proces ubrzaju i da mi “to nešto” maknu što prije. Bojala sam se da “taj gad” ne napreduje još više.

A upravo to se već dogodilo. Dolaskom u Petrovu, nakon dodatnih pretraga, doživjela sam još jedan šok. Prvo pitanje koje mi je uputila onkologinja glasilo je: “Koliko ste upućeni u sve ovo? Koliko zapravo znate?”

Nisam znala ništa. Zapravo, bojala sam se znati.

Rak je zahvatio vrat maternice, proširio se u limfne čvorove.  Stoga, kao što je rekla onkologinja: “Moramo ići agresivnijim terapijama. Radit ćemo prema novom procesu liječenja – kemoterapije jedanput tjedno, 25 vanjskih zračenja i dva unutarnja. Znate li da će vam otpasti kosa? Vi ste mladi, možete podnijeti jačinu ovih terapija.”

Samo sam se rasplakala. Slomilo me. Ali brzo sam se umirila: “Ti, Sanja, ne plačeš, ti to možeš!”

Nakon tri i pol mjeseca, liječenje je završeno. Izdržala sam. Bilo je previše bolova, mučnina, glavobolja, iscrpljenosti… odvojenosti od djece, od obitelji, prijatelja… ali, išla sam korak po korak, preživljavala dan po dan.

Sada se nadam dobrim nalazima u budućnosti. Nadam se da će me pustiti da živim bez terapija. Da me one neće više oduzimati djeci. Da barem još malo porastu…

 

 

Buen camino, Goranka!

Za sve nas Goranka Perc kreće na Camino de Santiago – put dug 800 kilometara propješačit će u majici Nismo same.

Read More

Život je vječito vraćanje na početak…

Naša autorica Nataša Petek nedavno je ponovno završila u bolnici, na odjelu na kojem je ležala i 2013. kada su je pripremali za operaciju.

Read More

Tužna sam jer nisam uspjela nagovoriti brata da i on posjeti liječnika

Milena Tomljanović o iskustvu prvog pregleda nakon liječenja od raka debelog crijeva koji joj je dijagnosticiran u dobi od svega 44 godine.

Read More

Ti ne plačeš, ti to možeš!

Sa svojih 29 godina, i najviše radi svoje dvoje djece od šest i devet godina, Sanja je odlučna izdržati sve da izliječi rak vrata maternice

Read More

Ponekad mislim da je Marija umrla od tuge za kosom

Kada je prvi puta oboljela od Ne-Hodgkinovog limfoma Jagoda je imala 37 godina i teško je podnijela gubitak kose.

Read More

Imala sam sreće…

Martina je sa svega 15 godina prošla šest kemoterapija, 23 godine bila je zdrava, a onda joj je ponovno dijagnosticirana maligna bolest.

Read More

Fak rak

Ivanina prijateljica piše o tome kakav je osjećaj kad ti u kratko vrijeme od raka obole tri vrlo bliske osobe.

Read More

Moja se bolest vraćala već nekoliko puta, no neće me slomiti. Snagu skupljam u zagrljajima!

Žaklini je u siječnju bilo šest godina borbe s rakom. U tom je periodu promijenila četiri kemoterapije, a nakon siječnja još dvije…

Read More

Bolujem od rijetke vrste tumora. Moja borba za život još uvijek traje, no ja znam da ću izići kao pobjednica!

Sve je počeo 2013., 2014. kada je Marijanu obuzeo naizgled benigni kašalj. Liječnik je zaključio da ima virozu i poslao je kući…

Read More

Dva puta sam pobijedila rak i rodila zdravu curicu. Spremna sam na sve!

Borislava je Imala 34 godine i tumor dojke za koji je liječnik hitno odredio operaciju, odstranjenje dojke, a onda je saznala da je trudna…

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama