Ti ne plačeš, ti to možeš!

Sanja Jakšić (29)

2.

KOLOVOZA, 2018.

Sa svojih 29 godina, i najviše radi svoje dvoje djece od šest i devet godina, Sanja je odlučna izdržati sve da izliječi rak vrata maternice

 

“Ta bolest…”, tako je govorila jedna moja cimerica u bolnici dok sam bila na samom početku suočavanja s dijagnozom.  Jednostavno, ona nije mogla izgovoriti tu riječ. A iskreno, ne mogu ni ja. Toliko je dubokih značenja i jačine u samoj dijagnozi.

Meni je 29 godina, samohrana sam majka šestogodišnjeg dječaka i devetogodišnje djevojčice. Uvijek sam živjela “300 na sat”, i svi bi mi govorili: “Ne možeš sve sama, Sanja, razboljet ćeš se”. No, nije me bila briga, znala sam da će me, ako se i na sekundu zaustavim, slomiti sve ono što skupljam i skrivam godinama u sebi.

Nakon tri i pol mjeseca, liječenje je završeno. Izdržala sam… Sada se nadam dobrim nalazima u budućnosti. Nadam se da će me pustiti da živim bez terapija. Da me one neće više oduzimati djeci.” 

Sanja Jakšić / Foto privatna arhiva

O papa-testu sam na sve strane čitala koliko je važan, koliko je bitno baš taj pregled redovito obavljati radi ranog otkrivanja bolesti… A kako sam potiho, u sebi, strahovala od te bolesti, obavljala sam taj pregled točno prema preporukama ginekologa. No, početkom 2018. godine počeli su problemi s neredovitim ciklusom, učestala krvarenja. U početku sam ih ignorirala govoreći sama sebi: “Živiš turbo brzim životom, nikakvo čudo da se nešto poremetilo…” Ali iscrpljenost se pojačavala, krvarenja nisu prestajala ni nakon više od dva mjeseca, pa sam otišla ginekologu. Nakon obavljenog ultrazvuka, prepisao mi je hormonske tablete napominjući kako je papa-test koji sam radila u listopadu 2017. bio u redu, i ta bi terapija cikluse trebala dovesti u normalu.

Na žalost, to se nije dogodilo, a ja sam nakon par dana uzimanja tableta postala totalno luda od nervoze, napuhanosti, iscrpljenosti, glavobolja… Doslovce sam pucala po šavovima, a krvarenja i dalje nisu prestajala. Otišla sam ponovno ginekologu, koji je sada odlučio napraviti ginekološki pregled bez obzira na krvarenja.

Tijekom pregleda dogodilo se ono najgore – ugledala sam zabrinuto lice doktora koji je pronašao “nešto”. Uslijedilo je premještanje na stol za ultrazvuk. Strepila sam da nešto ne valja, osjećala nervozu i strah… i da, ovaj put na ultrazvuku se vidjelo “to nešto”… veličine već pet (5) centimetara!

Kako to da se na ultrazvuku prije dva tjedna nije vidjelo ništa?

Doktor, i sam u nevjerici, još jednom gleda papa-test iz 10. mjeseca 2017. koji je bio uredan…

Ali “to nešto” je tu, pa me on i sestra umiruju i šalju na daljnje pretrage i boravak u bolnici nadajući se da nije ono najgore.

Ali, na žalost, bilo je. Rak vrata maternice, veličine pet centimetara.

Prema preporuci liječnika, odlazim u Zagreb, u Petrovu: “Tamo imaju dobar tim stručnjaka”, govori mi doktor utješno. Ali mene ništa nije moglo utješiti… samo sam htjela da cijeli proces ubrzaju i da mi “to nešto” maknu što prije. Bojala sam se da “taj gad” ne napreduje još više.

A upravo to se već dogodilo. Dolaskom u Petrovu, nakon dodatnih pretraga, doživjela sam još jedan šok. Prvo pitanje koje mi je uputila onkologinja glasilo je: “Koliko ste upućeni u sve ovo? Koliko zapravo znate?”

Nisam znala ništa. Zapravo, bojala sam se znati.

Rak je zahvatio vrat maternice, proširio se u limfne čvorove.  Stoga, kao što je rekla onkologinja: “Moramo ići agresivnijim terapijama. Radit ćemo prema novom procesu liječenja – kemoterapije jedanput tjedno, 25 vanjskih zračenja i dva unutarnja. Znate li da će vam otpasti kosa? Vi ste mladi, možete podnijeti jačinu ovih terapija.”

Samo sam se rasplakala. Slomilo me. Ali brzo sam se umirila: “Ti, Sanja, ne plačeš, ti to možeš!”

Nakon tri i pol mjeseca, liječenje je završeno. Izdržala sam. Bilo je previše bolova, mučnina, glavobolja, iscrpljenosti… odvojenosti od djece, od obitelji, prijatelja… ali, išla sam korak po korak, preživljavala dan po dan.

Sada se nadam dobrim nalazima u budućnosti. Nadam se da će me pustiti da živim bez terapija. Da me one neće više oduzimati djeci. Da barem još malo porastu…

 

 

Ples tužnih marama

Kad borba s malignom bolešću voljene žene dotakne umjetničku dušu, nastati može pravi vrtlog neobičnih priča. Objavljujemo jednu od onih što ih je u takvim trenucima ispisao Tin Prpić.

Read More

Mojoj Katarini

Danas je blagdan Svih svetih, dan kada se prisjećamo najdražih osoba koje više nisu među nama.

Read More

Trenutci

Život čine male stvari: trenutci sreće, ljubavi, životne radosti… Najčešće toga postanemo svjesni tek kada se razbolimo.

Read More

Uspješno sam porodila životno ugroženo djetešce, a to je i meni spasilo život

Ne propustite inspirativnu priču ginekološke onkologinje Sandre Radović, zaposlene u KBC-u Sestara milosrdnica, koja je cjelokupno liječenja provela – radeći.

Read More

Moja priča

Nakon što je oboljela od raka dojke, Bori Halom, dizajnerica cvijeća iz Budimpešte, osnovala je udrugu za informiranje o raku dojke.

Read More

Heroji su među nama

Nikolina Popović ostala je bez roditelja, a onda je u 26. godini i sama oboljela od raka dojke. Danas piše blog i inspiracija je mnogima.

Read More

Dobrota raste dijeljenjem

PRIČA KOJU MORATE PROČITATI: Dirljiva ispovijest naše heroine Ivanke Nikolić o tome što za nju znači usluga taksi prijevoza na kemoterapiju.

Read More

Prije tri godine mislila sam da više nikada neću vidjeti svoju djecu, a sada ću postati baka!

Moreni Škorić su u svibnju 2016., u razmaku od svega nekoliko dana, dijagnosticirane dvije vrste tumora: rak dojke i rak debelog crijeva.

Read More

Govorili su mi da sam zdrava, a u meni je tinjao rak

Kada je saznala dijagnozu Evu je mučilo samo jedno pitanje: Kakav je to rak koji je za dvije godine s četiri milimetra narastao na 18!?

Read More

Živjeti život bez straha

Alexandri je karcinom dijagnosticiran na 33. rođendan, a svima nama i svojoj trogodišnjoj kćerkici savjetuje: Budite sebi na prvom mjestu!

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama