U mojoj su obitelji tri žene oboljele od karcinoma dojke: moja pokojna baka, moja teta i sad ja

Danijela Novak (55)

5.

SVIBNJA, 2017.

Sretna sam što sam saznala za ovaj predivan portal, a za koji mi je rekla moja prijateljica koja me prati na putu ozdravljenja. I ja sam kao i Ivana deset godina radila u “Jutarnjem listu”. Prije toga sam tri godine radila u “Glasu Slavonije“. Pratila sam dnevne događaje i crnu kroniku, i eto, zvali su me ‘oštro pero’. Dobila sam otkaz prije devet godina kada sam imala problema s kičmom. U to mi se vrijeme raspadao, a u konačnici i raspao brak. Sada živim u Belišću sa sinom Petrom (23) koji me prati po bolničkim hodnicima i kojeg će moja bitka s karcinomom, vjerujem, ojačati, baš kao što je ojačala i mene. Tu je i moja mama (82) godine.

Kako je počelo?

U prosincu 2015. godine dobila sam drugi poziv za mamografiju po Programu za rano otkrivanje raka dojke. Prvi sam zanemarila (nemojte to nikada učiniti!) jer sam se brinula o bolesnoj majci koja je išla na operaciju nakon što joj je bio otkriven karcinom kože. Inače treća sam u obitelji koja je oboljela od invazivnog hormonski ovisnog karcinoma dojke. Prije mene oboljele su moja pokojna baka i teta, mamina sestra, koja je još živa, ima 80 godina i pokretna je. I to nakon dvije operacije. Prvo je operirala rak dojke, a kasnije i tumor na mozgu. Borac je. To nam je, valjda, u genima.

Dakle, kada sam tog 15. prosinca dobila drugi poziv, onaj moj unutarnji glas mi nije dao mira. Otišla sam  na mamografiju. Ubrzo potom zvali su me iz osječkog Doma zdravlja, rekli su da mi traže prvi termin za ultrazvuk dojki. Nekako sam osjećala da nešto nije u redu. Pretrage su se otegnule od prosinca do ožujka da bi mi radiolog nakon magnetne rezonance rekao kako postoji zloćudna tvorba u desnoj dojci i da bi zbog negativne obiteljske anamneze bilo najbolje da odstranim obje dojke. Nakon prvog šoka i more suza apsolutno sam se složila s njegovim prijedlogom. Najteže mi je bilo kako ću to reći mom sinu koji me je čekao (možete si zamisliti tu bol, jer ste to doživjele) pa onda kako ću reći majci. Ali, na timu za tumore dojki priča je bila drugačija. Unatoč mom inzistiranju da mi kirurg odmah odstrani obje dojke on to tijekom operacije, koja je održana 21.ožujka prošle godine –  na prvi dan proljeća, nije učinio. Rekao je da su tumori bili dobroćudni i da on po pravilu bez genetske analize, koja se radi u Zagrebu, ne smije odstraniti zdravo tkivo. Bila sam očajna. Eto, neke žene padnu u depresiju kada im se odstrani komadić dojke, a ja sam bila očajna što mi nije maknuo obje dojke!

“Nemojte se opterećivati brojkom koliko nam je godina života preostalo, živimo dan po dan s uživanjem u svemu i bit će sve dobro!

Nakon toga su slijedila mučna punktiranja, vađenje konaca, da bi na moj rođendan, 18. travnja prošle godine stigao PH nalaz koji je potvrdio da su tumori dobroćudni. To mi je bio najljepši poklon za rođendan, zapravo, ponovno rođenje. Ali, ja sam se stalno osjećala umornom, dojke su me grozno boljele i osjećala sam da ovo nije kraj priče. Nakon što su rane toliko zacijelile da sam u listopadu mogla otići na mamografiju, moje slutnje su se obistinile. Pokazalo se da su pogriješili što mi u ožujku nisu odstranili obje dojke, što sam im, naravno, i rekla. Odgovor radiologa je bio: – Vidite gospođo Novak, često zanemarujemo unutrašnji glas pacijenta, trebali smo vas poslušati?!!! U lijevoj dojci se od ožujka do listopada stvorio zloćudni karcinom, a u desnoj su citološkom pretragom utvrđena dva rizična područja, i čak nakon toga morala sam se boriti i izborila sam se da mi maknu i desnu dojku. Oni su htjeli samo ta dva područja. Operirana sam 4. studenog 2016. godine. Ponovno bolna punktiranja, rez preko cijelog prsnog koša, konci, odlazak onkologu koji je rekao kako njemu puno toga nije jasno kod mene i zatražio sastanak tima za dojke na kojem je zaključeno kako mi se trebaju vaditi limfni čvorovi. Hvala Bogu na savjesnom onkologu, ali odluku sam ja morala donijeti. “Što ćete?”, pitali su me iznemoglu i u šoku, a moj me Petar ponovno čekao u hodniku. Rekla sam: – Želim živjeti, žalim se boriti, želim toliko toga još lijepoga doživjeti, želim svom sinu još dugo biti majka, naravno da pristajem na operaciju! Treća operacija, druga u roku od mjesec dana, bila je 6. prosinca. S medicinskim sam sestrama prije operacije otpjevala “Zvončiće”, pomolivši se opet Bogu. Evo me. Gospodine moj, spremna sam! Probudila sam se i taj treći put… Nalaz je pokazao da su limfe čiste. Vjerujem da još imam posla na ovoj zemlji, pa mi je Bog pružio priliku za drugi život. Vjerujem da je i ovo jedan od mojih zadataka, jer želim svim oboljelim, prestrašenim ženama reći: – Ne bojte se, hrabro tražite svoje pravo kod liječnika koliko god možete, vjerujte u život, u dobro, nemojte se opterećivati brojkom koliko nam je godina života preostalo, živimo dan po dan s uživanjem u svemu i bit će sve dobro!     

Završila sam treću preventivnu agresivnu kemoterapiju, na koju nosim knjigu, a nakon druge sam odletjela avionom u Split na odmor i bilo mi je predivno! Većina je bila skeptična, kao pozlit će ti, bolesna si, završit ćeš tamo u bolnici, nisi normalna itd. NE! ZDRAVA SAM!!!!!

Oni koji vjeruju u mene, rekli su – Ti si uvijek bila hrabra, samo idi!

Čeka me četvrta kemoterapija i nakon toga hormonske tablete, te pretrage krajem ljeta. A ja ponovno razmišljam kako bi bilo lijepo ‘odletjeti’ na more u svibnju, samo ne znam kako ću za taj put skupiti novac. Vjerujem da nekako hoću, jer silno ŽELIM ŽIVJETI, a boravak na moru mi čini čudesne stvari u smislu ozdravljenja.

Drage moje koje ovo budete čitale, samo da znate da vas od sveg srca VOLIM!

Goranka Perc: Hodam za sve žene oboljele od raka i ostvarujem svoj san!

Nakon što je odhodala polovicu puta hrabra Goranka Perc osjećala se kao da je osvojila Oscara. Što će tek biti kada stigne na cilj?

Read More

Goranka Perc: U prvih tjedan dana Camina propješačila sam 221,67 kilometara za svaku od vas!

Goranka će preći 800 kilometara dug Put svetog Jakova za sve žene oboljele od raka. Detalje Gorankinog puta pratite na našoj FB stranici.

Read More

Ruže rastu iz trnja (kako pričati s ljudima koji imaju dijagnozu)

Ponekad nam i pristup pretjerane obzirnosti ide beskrajno na živce.

Read More

Bolesna pohodi – telefonom

Jagoda Prebeg na duhovit način opisuje kako najčešće izgleda briga obitelji i prijatelja za oboljele.

Read More

Buen camino, Goranka!

Za sve nas Goranka Perc kreće na Camino de Santiago – put dug 800 kilometara propješačit će u majici Nismo same.

Read More

Život je vječito vraćanje na početak…

Naša autorica Nataša Petek nedavno je ponovno završila u bolnici, na odjelu na kojem je ležala i 2013. kada su je pripremali za operaciju.

Read More

Tužna sam jer nisam uspjela nagovoriti brata da i on posjeti liječnika

Milena Tomljanović o iskustvu prvog pregleda nakon liječenja od raka debelog crijeva koji joj je dijagnosticiran u dobi od svega 44 godine.

Read More

Ti ne plačeš, ti to možeš!

Sa svojih 29 godina, i najviše radi svoje dvoje djece od šest i devet godina, Sanja je odlučna izdržati sve da izliječi rak vrata maternice

Read More

Ponekad mislim da je Marija umrla od tuge za kosom

Kada je prvi puta oboljela od Ne-Hodgkinovog limfoma Jagoda je imala 37 godina i teško je podnijela gubitak kose.

Read More

Imala sam sreće…

Martina je sa svega 15 godina prošla šest kemoterapija, 23 godine bila je zdrava, a onda joj je ponovno dijagnosticirana maligna bolest.

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama