Za mene je bolest bila samo san

Jasmina Vrhovac (39)

29.

LISTOPADA, 2017.

“Jasmina, nažalost, imam loše vijesti. Došao je Vaš nalaz i nije dobar. Imate karcinom dojke. Molila bih Vas da odmah dođete do nas.” Riječi su to liječnika koje nitko ne želi čuti. Ne samo da ih liječnik izgovori tebi, nego i nekom tebi bliskom.

Svatko tu dijagnozu prihvaća na svoj način. Ja sam istog trenutka kada mi je liječnica rekla da imam karcinom dojke utonula u san. San koji još uvijek traje.

Bio je 4. prosinac 2015. godine. Bila sam na redovnom godišnjem sistematskom pregledu. Joj ta štitnjača, guši me baš… Samo mi je to prolazilo kroz glavu…. A i ova glupa cista na dojci nije više velika dva milimetra. Nekako je narasla…

Prvo su me poslali na pregled kod endokrinologa. Dijagnosticirao mi je Hashimoto. Da imam Hashimoto znala sam i ranije. Malo su mi povećali dozu lijeka. O.K. Ginekologica je bila zadovoljna stanjem na “donjem katu”. Na redu je ultrazvuk “gornjeg kata” i trbuha. Nalaz trbuha bio je u redu, ali “gornjeg kata” nije. Već na licu liječnice vidjela sam da nešto nije u redu. Krenula je s pitanjima.

“Treće i četvrte kemoterapije ne želim se ni sjećati. Ajmeeee… Jedino što pamtim jest to da mi je dva dana bilo loše i da do sljedeće terapije nisam razmišljala ni o ničemu što ima veze s bolešću koja je tu samo u prolazu.”

– Kada ste posljednji put bili na ultrazvuku?

– Prije sedam mjeseci, odgovorila sam.

– I što su vam rekli, pitala je dalje liječnica.

– Da je sve u redu, ništa zabrinjavajuća, mala cistica.

– Meni ovo nije cistica. Prebrzo je to naraslo, rekla je i dodala: – Sada je veličine 1,5 cm, morali su vas prije poslati na punkciju.  Ovo je 95 posto zloćudni karcinom.

Zbunjena i u nadi da je liječnica pogriješila odlazim kući. Ni u jednom trenutku nisam pomislila da je liječnica bila u pravu. Nemoguće je da imam karcinom. I to zloćudni podmukli karcinom.

Neposredno prije Božića obavila sam dodatne pretrage i punkciju, a 13. siječnja 2016. završila sam na operaciji. Operirana sam u zadarskoj bolnici.  Odstranili su dio dojke u kojem je bio tumor i limfne čvorove u desnom pazuhu.

Vrijeme od trenutka kada sam doznala da je to zlo u meni do operacije nastojala sam ne razmišljati o najgorem.  U cijelosti sam se posvetila obitelji i svaki trenutak provela s njima.

Moj sin Toni tada je bio predškolac. Sunce moje malo. Suprug i ja odmah smo mu objasnili o čemu se radi i pripremali ga, korak po korak, na sve što će se događati.

Operacija je prošla dobro. Za dva dana bila sam kući, a za tri dana već u šetnji i na kavi sa suprugom. Zoki, moja ljubav, podrška i divna osoba koju mi je sam Bog poslao. Svojim dobrim duhom i ljubavlju prema meni pomogao mi je da ne mislim o bolesti, da bolest prihvatim kao virozu, prehladu, stanje koje je trenutno i koje će proći. Sve što me čekalo prošao je sa svojim ocem koji je nekoliko godina ranije umro od karcinoma pluća.

Niti u jednom trenutku svoje bolesti nisam prevodila nalaze, iščitavala ih po sto puta ili činila nešto slično. Jedino što sam pročitala bio je patološki nalaz u kojem je pisalo da je u pitanju zloćudan tumor dojke i to hormonski. To su bile bile jedine meni bitne informacije. Sve ostalo nije me zanimalo.

Kada je došao nalaz, onkologica me poslala u Split, na tim za tumore. Pohvale svim liječnicima, stažistima i sestrama na onkologiji u Splitu. U svoj mojoj nesreći imala sam sreće da nigdje nisam dugo čekala. Suprug i ja ušli smo u dvoranu u kojoj se nalazilo deset liječnika koji su komentirali moje nalaze. Prvo su me pitali imam li djece i želim li ih još imati. Bila sam zbunjena…. O čemu sad ovaj priča? Imam tumor HALOO! Kakva djeca? Pribrala sam se i odgovorila da sam planirala imati još djece. Liječnik me prekinuo. Rekao je kako ne vidi razlog zašto po završetku terapije ne bih imala još djece, ako tako želim.

Objasnio nam je protokol terapije. Dobila sam četiri “crvene” kemoterapije i 12 Taxola. To su za mene bile jedine informacije koje sam trebala znati o svojoj terapiji. Sve ostalo nisam upamtila. Baš kao i sam tumor, te su mi se informacije činile nevažnima za moj budući život.

Prvu kemoterapiju primila sam 12. veljače 2016. godine. Prošla je bez problema, bez ikakvih nuspojava. Uz kemoterapiju sam svaka tri mjeseca primila i injekciju u trbuh. Primam ih i dalje, svaka tri mjeseca. Nakon druge kemoterapije ošišala sam se mašinicom na milimetar i kupila periku kojom sam bila prezadovoljna.

Treće i četvrte kemoterapije ne želim se ni sjećati. Ajmeeee… Jedino što pamtim jest to da mi je dva dana bilo loše i da do sljedeće terapije nisam razmišljala ni o ničemu što ima veze s bolešću koja je tu samo u prolazu.

Nakon “crvenih” kemoterapija uslijedili su Taxoli. I tih je 12 tjedana proletjelo. Ni tada nisam razmišljala ni o čemu što ima veze s bolešću. Jela sam sve, a najviše me veselio topli svježi burek.

Kemoterapija me bacila u prisilnu menopauzu. Posljedice su bile valunzi i debljina.

Posljednju terapiju primila sam 4. srpnja, a onda je slijedio dogovor za zračenje u Splitu. Muko moja. Kako ću svaki dan putovati iz Zadra u Split. I inače mi put škodi i to me plašilo.

Samo zračenje prošlo je u redu, bez nuspojava i problema, ali putem do tamo uvijek bih povraćala. Vozači baš i nisu razmišljali o nama koji sjedimo otraga, valjali smo se kao krumpiri.

No, preživjela sam i tu “morsku bolest”.

Sada pijem hormonski lijek.

Mnogi meni bliski ljudi nisu znali kroz što prolazim.

Ne dao Bog nikome, ali to je viša sila.

Redovnim pregledima ova se opaka bolest može dijagnosticirati na vrijeme i srezati u korijenu. Zato preporučujem svim ženama da ne zaborave na sebe.

Za mene je moja bolest i sada, godinu dana od završetka zračenja, i dalje samo san.

Nismo Same

Jasmina Vrhovac vlasnica je kozmetičkog salona “Deep Blue” u Zadru koji svim ženama oboljelima od karcinoma, a koje se upravo liječe kemoterapijom, poklanja jedan od tretmana njege lica. U salon možete doći i samo na masažu lica, a sve kontakte možete pronaći na poveznici  https://www.facebook.com/kozmetickisalondeepblue/

Rak me natjerao da samu sebe bolje upoznam

Karlovčanku Adrianu Cvetković dijagnoza raka dojke sustigla je u Češkoj, gdje živi i radi od 2016. Daleko od obitelji i na nepoznatom terenu.

Read More

Odluči svom snagom da želiš živjeti

Porukama potpore javila nam se Ozrenka Kamber, voditeljica meditativnih radionica s anđelima.

Read More

Koliko je moje ‘’dobro sam’’ progutalo suza?

Enisa je u samo godinu dana osnovala udrugu žena oboljelih od raka dojke „Bolest nije kraj“ i napisala novu knjigu. Sve pod motom nismo same.

Read More

Ružičasta vrpca ljubavi

Ovogodišnja Milenijska fotografija ružičaste vrpce snimljena je u Dubravi kraj Vrbovca. Naša Ivana bila jedna od organizatorica tog događaja.

Read More

Mislila sam da ja ne mogu oboljeti od raka

Gospođa Slavica više je puta htjela odustati od liječenja, a sada svima poručuje: “Ne smijete odustati, uvijek postoji neko tko vas voli.”

Read More

Osamnaest godina strepnje

Katarina Budić prije 18 godina ostala je bez lijeve dojke. Taj šok, bol i strah se, kaže, ne zaboravljaju pa je odlučila napisati knjigu.

Read More

Nestaneš u trenutku…

Vesni Špoljarić 2016. godine dijagnosticiran je rak dojke. Mislila je da je borba s bolešću najteži period, a onda ju je život demantirao…

Read More

Akcija je tu da osvijesti tebe!

Naša autorica Eda Papić napisala je pismo svim ženama koje prenosimo u cijelosti.

Read More

Žena hrabrost – Goranka Perc u 30 dana prehodala je 900 kilometara za sve žene oboljele od raka

Hrabra Gora, čije smo putovanje pratili punih 30 dana, večeras se vraća kući u Zagreb, svojoj obitelji, prijateljima i svakodnevnim obvezama.

Read More

Punoljetna sam i dalje mogu sama

Na današnji dan prije 18 godina Ljiljana Pranjić otišla je na operaciju pomične tvorbe u dojci. Nitko nije sumnjao na rak…

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama