Zbog tuđe sam pogreške zamalo umrla

Anonimna (34)

11.

KOLOVOZA, 2017.

Dugo sam se nećkala trebam li išta napisati. Na kraju sam ipak odlučila podijeliti moju priču. Za sad anonimno, ali kada pročitate što mi se dogodilo nadam se da ćete razumjeti i zašto.

Sve je počelo 2009. Otišla sam kod ginekologa na redoviti godišnji pregled. Nalaz je bio loš, sumnjalo se na HPV virus i pisalo je kako bih trebala napraviti bris na HPV. Moja je liječnica odmah rekla kako je sigurna da nemam HPV, ali kada traže da napravim bris, napravit ćemo ga. Nalaz je bio uredan. Mjesec dana kasnije nakon jednog spolnog odnosa dosta sam krvarila, kao da imam menstruaciju. Odmah sam se javila ginekologinji, a ona me umirila rekavši da to nije ništa budući da sam prije mjesec dana bila na ginekološkom pregledu, radili smo ultrazvuk, papa test i bris i sve je bilo u redu. Ta krv u tragovima javljala se ponekad nakon spolnog odnosa. Nastavila sam redovito jednom godišnje ići na preglede i uvijek je sve bilo u redu. Došla je i 2014. godina, a krv se sve češće pojavljivala nakon spolnog odnosa. Zabrinula sam se. Pitala sam moju ginekologicu što bi to moglo biti, a ona je rekla da je to sigurno nešto hormonski,  ali i da sve mora biti u redu kada je papa test uredan. Tumor 100 posto nije. Zadnji sam put papa test radila u veljači, no molila sam ju da ga ponovimo i u kolovozu. U veljači je nalaz bio uredan, a u kolovozu je pisalo: ASCUS, atipične promjene. Nakon toga na svoju sam ruku otišla u bolnicu na kolposkopiju. I tu počinje moja priča.

Imam 34 godine, a u rujnu 2014. otkriven mi je tumor na vratu maternice. Nakon kolposkopije i biopsije liječnik u rodilištu samo mi je hladno rekao: – Gospođo, imate tumor na vratu maternice. Žao mi je, imate svega 31 godinu i dvoje male djece.

Pitala sam ga može li se moj tumor operirati i liječiti. Odgovorio mi je: –  Nije operabilno, žao mi je, kod vas ovo traje jako dugo i morate se javiti preko puta na onkologiju. 

“Danas sam 50 posto invalid jer nije isto izgubiti maternicu i jajnike s 30 ili s 50 odnosno 60 godina. Ne mogu više ni roditi.”

U tom sam trenu mislila da sam gotova, da nema šanse da ću ostati živa. Možda će vam zvučati glupo ovo što ću sada reći, ali čak sam pomišljala i na suicid. Tako izbezumljena otišla sam po drugo mišljenje i jedan divan stariji  liječnik savjetovao mi je da se odmah javim u Rijeku, profesoru Hermanu Halleru tadašnjem ravnatelju riječke bolnice. Nisam ga uspjela dobiti isti dan, no njegova mi je tajnica rekla da ostavim svoje podatke i da će mi se javiti sutradan. Mislila sam kako nema šanse da će oni mene zvati. Čak sam do sutradan to već i zaboravila. No, profesor se javio. Rekao je da napravim sve nalaze i potom što prije dođem u Rijeku. U međuvremenu su bili gotovi PHD nalaz i MR zdjelice koji je pokazivao tumor veličine oko 4 centimetra. I jedan uvećani limfni čvor. U petak sam bila u Rijeci, a već u ponedjeljak na operaciji. Preventivno mi je sve odstranjeno: jajovodi, maternica, 44 limfna čvora, parametrije… Stadij 2b. Oporavak je prošao u redu i puštena sam kući nakon 14 dana. Nakon toga morala sam ići na kemoterapiju, zračenje i brahiterapiju. Bilo je puno teških dana. Komplikacije kao posljedica radioterapije pojavile su se šest mjeseci nakon zračenja. Zaplelo mi se crijevo zbog priraslica i s 50 sam pala na 37 kilograma. I opet sam završila na operaciji. Trebalo mi je puno vremena da se vratim na normalnu kilažu.  Još uvijek moram paziti na hranu. Ne smijem jesti nikakve grahorice, vlakna, sirovo voće i povrće, mlijeko i mliječne proizvode. Ali, sa svim tim se živi i nadam se da je to iza mene. Najviše me u svemu boli činjenica da sam redovito radila papa testove  i ginekološke kontrole i zato smatram da sam zbog tuđe pogreške zamalo izgubila život. Danas sam 50 posto invalid jer nije isto izgubiti maternicu i jajnike s 30 ili s 50 odnosno 60 godina. Ne mogu više ni roditi. I zato sam neizmjerno zahvalna profesoru Halleru, jer da njega nije bilo zasigurno bih umrla.

Rak me natjerao da samu sebe bolje upoznam

Karlovčanku Adrianu Cvetković dijagnoza raka dojke sustigla je u Češkoj, gdje živi i radi od 2016. Daleko od obitelji i na nepoznatom terenu.

Read More

Odluči svom snagom da želiš živjeti

Porukama potpore javila nam se Ozrenka Kamber, voditeljica meditativnih radionica s anđelima.

Read More

Koliko je moje ‘’dobro sam’’ progutalo suza?

Enisa je u samo godinu dana osnovala udrugu žena oboljelih od raka dojke „Bolest nije kraj“ i napisala novu knjigu. Sve pod motom nismo same.

Read More

Ružičasta vrpca ljubavi

Ovogodišnja Milenijska fotografija ružičaste vrpce snimljena je u Dubravi kraj Vrbovca. Naša Ivana bila jedna od organizatorica tog događaja.

Read More

Mislila sam da ja ne mogu oboljeti od raka

Gospođa Slavica više je puta htjela odustati od liječenja, a sada svima poručuje: “Ne smijete odustati, uvijek postoji neko tko vas voli.”

Read More

Osamnaest godina strepnje

Katarina Budić prije 18 godina ostala je bez lijeve dojke. Taj šok, bol i strah se, kaže, ne zaboravljaju pa je odlučila napisati knjigu.

Read More

Nestaneš u trenutku…

Vesni Špoljarić 2016. godine dijagnosticiran je rak dojke. Mislila je da je borba s bolešću najteži period, a onda ju je život demantirao…

Read More

Akcija je tu da osvijesti tebe!

Naša autorica Eda Papić napisala je pismo svim ženama koje prenosimo u cijelosti.

Read More

Žena hrabrost – Goranka Perc u 30 dana prehodala je 900 kilometara za sve žene oboljele od raka

Hrabra Gora, čije smo putovanje pratili punih 30 dana, večeras se vraća kući u Zagreb, svojoj obitelji, prijateljima i svakodnevnim obvezama.

Read More

Punoljetna sam i dalje mogu sama

Na današnji dan prije 18 godina Ljiljana Pranjić otišla je na operaciju pomične tvorbe u dojci. Nitko nije sumnjao na rak…

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama