Žena hrabrost –  Goranka Perc u 30 dana prehodala je 900 kilometara za sve žene oboljele od raka

Nismo same

1.

LISTOPADA, 2018.

Hrabra Goranka Perc, koja je u proteklih 30 dana prehodala 900 kilometara za sve žene oboljele od raka, a s nama iz dana u dana dijelila svoje misli i osjećaje, večeras se vraća kući u Zagreb, svojoj obitelji, prijateljima i svakodnevnim obvezama.  

Vraća se bogatija za jedno novo iskustvo jer, kako nam je napisala u posljednjoj poruci koju je poslala iz mjesta Finisterre (u prijevodu kraj svijeta), u kojem je 29. rujna završilo njezino putovanje,  tijekom 30 dana puta naučila je puno stvari o sebi i o drugima, posjetila je stotine mjesta, upoznala desetke novih ljudi, razmijenila tisuće osmijeha, napravila bezbroj koraka, smijala se, grlila, disala, plakala i beskrajno uživala u svakoj minuti puta.  

“Za ovakvo putovanje bilo je potrebno malo ludosti, malo hrabrosti, malo strpljenja, malo volje, malo sreće, malo ljubavi, malo poniznosti, malo vjere, malo zahvalnosti… I eto savršenog recepta!”

Goranka Perc / Nismo same 

Goranka Perc (45) 30. kolovoza iz Zagreba je preko Madrida i Biarritza otputovala u Saint Jean Pored de Port, francuski gradić smješten u podnožju Pirineja, odakle je krenula u svoju misiju. Prvotna joj je želja bila propješačiti 800 kilometara dug tzv. francuski Camino, no kako se bližila cilju najavila je da će hodati još 100 kilometara do tzv. kraja svijeta.

Gorankin ulazak u Santiago

26. rujna Goranka je, nakon 800 prehodanih kilometara ušla u Santiago. Hvala svima što pratite Nismo same.

“Postoji još jedno mjesto koje želim posjetiti, a udaljeno je otprilike 90 kilometara od Santiaga. Zove se Finisterre, u prijevodu ‘kraj zemlje’. Pogledajte na karti gdje je to i znat ćete zašto želim propješačiti do tamo. Prije otkrića Amerike to se mjesto smatralo krajem poznatog svijeta. Običaj je velikog dijela hodočasnika doći i do te zadnje točke. A to želim i ja. Tradicija je da se hodočasnici nakon što dođu u Finisterre okupaju u vodama Playa Langosteira, zatim pogledaju zalazak sunca blizu svjetionika na rtu Finisterre, i na kraju spale neki odjevni predmet. Znam da želim pogledati zalazak sunca na kraju svijeta, a za ostalo ću vidjeti. S tim zalaskom sunca završit ću ovo veličanstveno putovanje svog života”, otkrila nam je u nedjelju, 23. rujna. Tjedan dana kasnije ispunio joj se i taj san.

Unatoč lošem vremenu i magli koji su je dočekali u Finisterru, uspjela je vidjeti i toliko željeni zalazak sunca na kraju svijeta.

A s njom i svi mi, jer Goranka ni u jednom trenutku nije zaboravila na sve nas koji činimo zajednicu hrabrih žena.

Ime Nismo same ostalo je tako ispisano i na sitnom pijesku na najvećoj plaži u Finisterru.

Koliko joj je značila vaša i naša podrška na putovanju njezinog života najbolje je pokazala time što je u Santiago, na Praza do Obradoiro (Trg klesara) na kojem se nalazi katedrala, ušetala u majici Nismo same i time simbolički u Santiago dovela i sve nas koji smo u mislima koračali s njom.

Poklonila nam je i najljepši mogući poklon. Na ulasku u Santiago snimila je emotivan video u kojem je s nama podijelila veličanstvene trenutke dolaska na cilj. Svi smo plakali, od ponosa i sreće!

“Za ovakvo putovanje bilo je potrebno malo ludosti, malo hrabrosti, malo strpljenja, malo volje, malo sreće, malo ljubavi, malo poniznosti, malo vjere, malo zahvalnosti… I eto savršenog recepta!
Nadam se da ću vam, kad se svi dojmovi slegnu, još nešto napisati. Nadam se i da sam vam barem malo uspjela prenijeti emocije s ovog mog putovanja”, napisala nam je Goranka te otkrila kako se i u budućnosti želi osjećati onako sretnom kako se osjećala u posljednjih 30 dana.

“Dat ću sve od sebe da taj osjećaj zadržim što duže. Samo tako ću ga moći prenijeti svima oko sebe”, obećala je sebi i nama ova na prvi pogled tako krhka, a u stvari tako snažna žena, čijem se podvigu svi duboko klanjamo.

Koliko god smo sretni što se naša prijateljica vraća u Zagreb, i što ćemo je konačno moći zagrliti i čestitati joj na hrabrosti, iskreno priznajemo: nedostajat će nam Gorina javljanja s putovanja, njezine fotografije, misli, opisi mjesta kroz koja je prolazila i ljudi koje je upoznala.

Nedostajat će nam Dionisio, Brian, Coen, Stefan i ostali hodočasnici s kojima smo se, zahvaljujući Gori, i mi sprijateljili.  

Draga Goranka, dobro došla natrag kući!

 

 

 

 

Heroji su među nama

Nikolina Popović ostala je bez roditelja, a onda je u 26. godini i sama oboljela od raka dojke. Danas piše blog i inspiracija je mnogima.

Read More

Dobrota raste dijeljenjem

PRIČA KOJU MORATE PROČITATI: Dirljiva ispovijest naše heroine Ivanke Nikolić o tome što za nju znači usluga taksi prijevoza na kemoterapiju.

Read More

Prije tri godine mislila sam da više nikada neću vidjeti svoju djecu, a sada ću postati baka!

Moreni Škorić su u svibnju 2016., u razmaku od svega nekoliko dana, dijagnosticirane dvije vrste tumora: rak dojke i rak debelog crijeva.

Read More

Govorili su mi da sam zdrava, a u meni je tinjao rak

Kada je saznala dijagnozu Evu je mučilo samo jedno pitanje: Kakav je to rak koji je za dvije godine s četiri milimetra narastao na 18!?

Read More

Živjeti život bez straha

Alexandri je karcinom dijagnosticiran na 33. rođendan, a svima nama i svojoj trogodišnjoj kćerkici savjetuje: Budite sebi na prvom mjestu!

Read More

U obitelji poznate novinarke pet je žena oboljelo od raka dojke zbog čega razmišlja o preventivnoj mastektomiji

Tanja Rudež upozorava da je petogodišnje preživljenje žena oboljelih od raka dojke 96 posto, ako se rak otkrije u početnom stadiju.

Read More

Ispovijest hrabre Božene Dujmović o borbi s karcinomom jajnika: Nakon 62 kemoterapije, snaga je još uvijek tu!

Tijekom pet godina borbe s rakom jajnika Božena Dujmović primila je četiri linije kemoterapije, ukupno 62 kemoterapije.

Read More

Živite život živeći trenutak!

Našoj autorici Sunčici Kunić prošle su točno dvije godine od dijagnoze. Ovo je njezina poruka svima koji se bore s malignom bolešću.

Read More

Sisa, polsisa, fejksisa i bezsisa/Povijest moje desne dojke

Ne propustite priču naše heroine koja se pet puta borila s rakom dojke o tome kako ju je bolest natjerala da voli sebe i svoje tijelo.

Read More

Valentinovo za mene više nije tako romantično. Na taj su mi datum prije dvije godine rekli da imam rak!

Ranka Carević imala je 36 godina kada su joj dijagnosticirali malignu bolest. Bilo je to točno na Valentinovo…

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama