Bijeg od dijagnoze ili kako je Ema odlučila umrijeti

Maja Vukoja, dr. med. spec. psihijatar

U životu volimo misliti kako se loše stvari događaju drugima. Jurimo kroz dane i godine, u stresu, brzinski prelistavajući stranice, ne zadržavajući se dovoljno ni na najljepšim odlomcima, a kamoli na onima kojih se bojimo. Pa i malo dijete misli, u igri skrivača, da ga drugi ne vide ako ono ne vidi njih. Tako se i odrasli ponekad zavaravaju da su zdravi, da je s njima sve u redu, po principu: “Ako se pravim da bolest ne postoji, neće je ni biti.” Ili pak: “Kad god odem liječniku nešto mi nađu, pa je najbolje da nikuda ne idem.” Potom se prepuste sudbini, ne želeći se suočiti sa stvarnošću.

U našu psihoterapijsku grupu Ema (57) ušla je naizgled samouvjerena. Bila je visoka, vidno mršava, u tamno smeđem kostimu, sa savršenom frizurom i poslovnom torbom. Sobom je odzvanjao zvuk njezinih lakiranih cipela na visoku petu. O sebi je rekla vrlo malo. Znali smo da je udana, ali da je brak već godinama mrtav. Zatim, da ima dva divna sina, uspješnu karijeru, da je njezino djetinjstvo bilo ‘ rad, red i disciplina’, a tako i ostatak života.  Rekla je da trenutno ima poteškoće s jednim kolegom na poslu te se iscrpila i došla ovamo na preporuku svoje psihijatrice kako bi proradila nedavne neugodne situacije i malo se odmakla od poslovnog okruženja.

Ali, iza Eme se skrivala strašna istina.

Ema je imala karcinom u trbušnoj šupljini i nije se htjela liječiti. Liječniku je otišla u pratnji sinova, a nakon što punih 10 godina nije bila niti na jednom specijalističkom pregledu. Razlog njezinog konačnog odlaska internisti na pregled bila je tumorska masa, već i prostim okom vidljiva. Kada je stigao konačan nalaz, Ema se zatvorila. Kao školjka, kao tvrđava, bila je još racionalnija nego inače i potpuno neprobojna.

Čekali smo da u grupi otvori pravi problem, no kako se to nije događalo, polako smo je navodili da progovori o svom zdravstvenom stanju. Izbjegavala je i samu riječ karcinom i o bolesti govorila kao o blagoj smetnji koju će ona riješiti uz zdravu prehranu i tjelovježbu.

Grupa se vidno uznemirila i s vremenom prema njoj postala čak i agresivna. Njezina ih je prividna ravnodušnost potpuno izbacivala iz takta. Govorili su joj da je neodgovorna, sebična, kako ne misli na samu sebe, ali ni na sinove te unuke koji će doći, a koji neće imati baku. No, Emu ništa nije moglo pokrenuti. Pokušali smo je nagovoriti da ode s nama do svoje onkologice. Povremeno bi čak i prihvatila, no kad bi došao trenutak pregleda, Ema se taj dan ne bi pojavila na Rebru. Govorila je da se ne boji smrti, već operacije, kemoterapije i svega ostaloga što bi morala prolaziti.

Mi smo znali čega se bojala. Bojala se biti slaba. Bojala se ispustiti tu svoju poslovnu torbu koju je grčevito držala u krilu. Bojala se otpustiti zabludu.

Jednom sam je upitala, samo da vidim kako razmišlja: “Kako bi vi sad reagirali da vas sestra i ja uzmemo pod ruku i doslovno odvučemo na onkologiju?” Pogledala me kao srna koja je ugledala lovca, šokirano, uplašeno i s prezirom.

“Legla bih na pod.” To mi je odgovorila. Hladno i precizno. Toga smo dana shvatili. Ema je odlučila umrijeti. Unatoč našem trudu, dva mjeseca razgovora, uvjeravanja kako ima nade i kako ne smije odustati bez borbe. Osjećali smo se poraženo kao liječnici, kao ljudi, živa bića sa srcem i osjećajima.

Na odlasku je uzela otpusno pismo i nasmiješila nam se rekavši kako će sve biti u redu, kako je ona već puno bolje zbog podrške koju je dobila i da nam na svemu od srca zahvaljuje. Njezin stisak ruke bio je snažan, gotovo bolan, i ugodan i neprijatan u isto vrijeme, kao mješavina šećera i soli u ustima. Ostala je samo silna želja da je nešto naknadno doprlo do nje i da je ipak izabrala život, još uvijek koračajući u štiklama po zagrebačkim ulicama. Nadam se samo da nije bilo kasno. Jer, znate kako kažu, vrijeme ne čeka one koji čekaju.


nismo same

Maja Vukoja rođena je 1980. u Zagrebu gdje je diplomirala na Medicinskom fakultetu te završila specijalizaciju iz psihijatrije. Trenutačno je na subspecijalizaciji iz psihoterapije. Radi u KBC-u Zagreb (Rebro), u Dnevnoj bolnici za afektivne poremećaje, a u sklopu koje vodi i grupne psihoterapije. Volonterski je suradnik časopisa „Osmijeh“ u kojem piše o obiteljskoj problematici i poteškoćama u psihološkom razvoju djece. Od osnovne škole aktivno se bavi književnošću i glazbom. Podržava liječenje kroz razne pravce umjetnosti: art terapiju i pet terapiju (terapija uz pomoć životinja).

 

Pročitajte i ostale članke

Sve je više žena mlađih od 40 godina kojima je rak dojke dijagnosticiran u trudnoći

Na vaša pitanja odgovara ugledna onkologinja, prim. dr. sc. Paula Podolski, s Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb.

Više

Rano liječenje raka dojke

Kada se rak dojke liječi rano, moguće ga je izliječiti.

Više

Vrijeme je za cijepljenje protiv gripe

Cijepljenje počinje u srijedu, 7. studenoga, a građani će se moći cijepiti kod obiteljskih liječnika i u zavodima za javno zdravstvo.

Više

Zdravi recepti by Snježana Slonja

Nakon nalaza koji je pokazao da ima rak, Snježana Slonja odlučila je promijeniti način ishrane, a svoje recepte i savjete podijeliti s nama.

Više

U Rijeci održana četvrta konferencija „Fight&Win – Kako se oduprijeti raku?“

Četvrta konferencija „Fight&Win – Kako se oduprijeti raku?“, u organizaciji Dubravke Šuice, zastupnice u EU parlamentu, održana je 27. rujna.

Više

Sve je više žena mlađih od 40 godina kojima je rak dojke dijagnosticiran u trudnoći

Na vaša pitanja odgovara ugledna onkologinja, prim. dr. sc. Paula Podolski, s Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb.

Više

Rano liječenje raka dojke

Kada se rak dojke liječi rano, moguće ga je izliječiti.

Više

Vrijeme je za cijepljenje protiv gripe

Cijepljenje počinje u srijedu, 7. studenoga, a građani će se moći cijepiti kod obiteljskih liječnika i u zavodima za javno zdravstvo.

Više

Udruga „JA KA“ danas slavi drugi rođendan

Još u bolnici V. Kastratović razmišljala je o tome što može učiniti za sebe i žene, ako preživi karcinom. Nakon toga osnovala je udrugu.

Više

aBeCeda raka dojke (2. dio)

U sklopu naše kampanje “U listopadu nosimo roza!” svaki smo dan obradili najmanje jedan pojam vezan uz rak dojke, od dijagnoze do liječenja.

Više

Upitnik o radnom statusu za osobe oboljele od malignih bolesti

Kako bismo dobili što jasniju sliku o tome u kojoj je mjeri maligna bolest utjecala na radno-pravni i socioekonomski status osoba oboljelih od raka, Nismo Same i Koalicija udruga u zdravstvu, u suradnji s prim. dr. Bojanom Knežević, specijalisticom medicine rada u KBC-u Zagreb, pokrenuli su upitnik o radnom statusu za osobe oboljele od malignih bolesti, prvi takve vrste u Hrvatskoj.

Read More

Što kad nakon dijagnoze zloćudnog tumora ostaneš bez posla?

Vrijeme je da prestanemo sami sebe lagati i da pogledamo istini u oči. Hrvatska nije socijalna država koja vodi brigu o najugroženijim skupinama stanovništva u koju svakako spadaju i oboljeli od raka.

Read More

Organizirana borba protiv raka podrazumijeva odgovornost svih, uključujući i građane

Obiteljski je liječnik ključan u prevenciji i ranom otkrivanju bolesti, ali vrlo mu je značajna uloga i tijekom liječenja s obzirom na to da je ono sve više izvanbolničko.

Read More

Kako ‘survajvorica’ pliva u sistemu

To je operirana strana i neudobno mi je. Potužim se. Tehničar me blijedo pogleda i odgovori kako nema veze. Glavno da je njemu udobno jer on radi posao stavljanja kanila što je važno. Doslovno tim riječima!

Read More

Prim. dr. Paula Podolski o utjecaju kemoterapije na mozak

“Nažalost, od raka dojke obolijevaju sve mlađe žene. Prije 20 godina bili smo iznenađeni kad smo imali ženu između 30 i 40 godina oboljelu od raka dojke. Danas to nije izuzetak. Moja je najmlađa pacijentica imala 23 godine, no ima i mlađih.”

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama