Svaka peta osoba oboljela od raka pati od teškog oblika posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), pokazalo je najnovije istraživanje malezijskih znanstvenika provedeno na uzorku od 469 ispitanika.

 

Većina ih ima simptome poput tjeskobe, anksioznosti i depresije te izbjegavaju razgovore i situacije koji ih podsjećaju na rak.
Kod trećine ispitanika PTSP je bio prisutan i četiri godine nakon što im je dijagnosticiran rak. Autori istraživanja istaknuli su kako mnogi pacijenti s PTSP-om ne traže pomoć stručnjaka, a velik broj njih živi u konstantnom strahu od povratka bolesti.

I jedno australsko istraživanje provedeno 2011. pokazalo je kako pacijenti koji su preboljeli rak mjesecima nakon dijagnoze pate od anksioznosti i depresije. Američko istraživanje, u kojem su sudjelovali pacijenti kojima je bio dijagnosticiran non-Hodgkinov limfom, pokazalo je pak kako gotovo četrdeset posto oboljelih od simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja pati i deset godina nakon dijagnoze.

Kako to izgleda u realnom životu spisateljica Pam Parker opisala je u autorskom tekstu koji je objavio The Washington Post .

“Bila sam potpuno zdrava devet mjeseci kada sam se zatekla kako plačem zbog loše pečenih jaja. Žumanjak je bio tvrd i narančast umjesto da je curio. Taj žumanjak bio je ‘kap koja je prelila čašu’. Pa pobogu, imala sam rak, a plakala sam nad jajima”, opisala je Parker  kriznu situaciju koja ju je natjerala da potraži stručnu pomoć.

Istaknula je kako vjerojatno izgleda čudno da toliko ljudi pati od PTSP-a budući da je rak danas postao kronična bolest.

“Nekada se znalo da će osoba koja boluje od raka umrijeti. Danas je, zahvaljujući ranoj dijagnozi i sofisticiranijoj medicini, sve više izliječenih. Mi koji smo preživjeli rak trebali bismo biti sretni i zahvalni te se veseliti drugoj prilici za život. Puno izliječenih reći će vam koje su sve dobre promjene napravili u životu nakon što su prošli kroz bolest. Ali ne završava tako svaka priča”, napisala je.

Opisujući svoj put izlječenja Pam Parker, kojoj je bio dijagnosticiran rak dojke, kazala je da joj je prvo odstranjena kvržica nakon čega je prošla šest tjedana zračenja. Na kemoterapiju nije morala ići. Nakon zračenja, koje je prošla s odličnim rezultatima, pet je godina pila lijek koji blokira estrogen.

Jedno je vrijeme bila sretna zbog odličnih prognoza liječenja, no kako su mjeseci prolazili počela ju je hvatati tuga.

“Puno sam spavala, malo se smijala i često plakala”, ispričala je.

Dodala je kako se njezin suprug zabrinuo pa ga je zamolila da joj da još tjedan dana da se izvuče iz depresije. No, bila je u krivu.

“To me nije trebalo toliko iznenaditi. Puno ljudi koji su preživjeli rak obole od kliničke depresije i/ili anksioznosti”, napisala je.

Tugu je, otkrila je, pokušala izliječiti tako što je vrlo glasno slušala pjesme Brucea Springsteena i pila pivo. Prvo je cijelo vrijeme htjela biti izvan kuće, a onda ju je preplavio umor te je izgubila svaku volju za kretanjem.

“Kako sam se mogla osjećati tužnom? Ljudi umiru od raka, a ja sam živa. Kakvog smisla ima potrošiti ovaj život ako sam preživjela rak? Krivnja što smo preživjeli postoji, kao što postoji i kod vojnika. U mom slučaju krivnja je prerasla u depresiju”, ispričala je.

Nakon što se zatekla kako plače nad loše pečenim jajima Pam Parker prijavila se na terapiju. Prvo je otišla kod svog liječnika po uputnicu. Bojala se da će je on izgrditi i reći joj kako mora biti sretna jer je živa.

No, on ju je upitao:  – Zar vam nitko nije rekao da je ovo učestalo kod pacijenata koji su preživjeli rak?

To ju je umirilo.

Manje od godinu dana nakon što je završila liječenje Pam je počela pisati te je surađivala na knjizi “Tama je gotova”, zbirci priča, pjesama i eseja o životu izvan tuge.

Nova Pam počela je uživati u životu i malim stvarima.

Za primjer je navela kako joj je suprug uvijek na putovanjima htio kupiti naušnice. No ona bi uvijek odbila njegov prijedlog jer je mislila da naušnice stoje previše novca. Danas, nakon što je preživjela bolest, uvijek se razveseli nekim naušnicama.

“Imam previše naušnica. I volim ih. Čine me sretnom i uvijek mi izmame osmijeh na lice”, otkrila je.