Senki i Loli, mojim ikonama

Želim se ovim putem zahvaliti mojoj najvećoj ljubavi, Loli, mome psu, i mojoj najomiljenijoj “doktorici”, mojoj sestrični Senki Pejković.

Svaka je od njih dvije na svoj način odigrala posebnu ulogu u ovom nezahvalnom periodu mog života.

Sve se događalo munjevitom brzinom.

U svibnju, nakon prvog ultrazvučnog pregleda i biopsije, zaključeno je kako imam “nešto”. Naredne su pretrage, iz tjedna u tjedan, to dodatno samo potvrđivale.

Dijagnoza je glasila: tri invazivna karcinoma na desnoj dojci. Operirana sam krajem srpnja, u rujnu sam prošla četiri ciklusa kemoterapije, sada sam na hormonskoj terapiji i čekam zračenje.

Veliko hvala mojoj najomiljenijoj “doktorici”, enciklopediji znanja iz zdravstva, mojoj Senki koja je prvog trenutka postavljanja dijagnoze u svakom trenutku bila tu za sva moja laička pitanja. Hvala joj što se angažirala oko mene na svakom mom pregledu. 

Odmah mi je rekla: “Ne sviđa mi se što je karcinom invazivan, no dobro je to što je rano otkriven.”

Ja sam tip osobe koja voli kad joj se kaže “u glavu”. Tako je kako je, idemo dalje. Moja je Senka žena koja nesebično voli svoj posao, ona se u potpunosti daje poslu, jednako prema svakom pacijentu!

Draga Senka, od srca ti hvala na svemu što si učinila za mene.

Veliko hvala i mojoj Loli, mom psu. Dobro ljudi kažu da je pas jedini čovjekov iskren prijatelj.

Lola je prekrasna mješanka labradora i ptičara. Udomila sam je prije četiri godine, nakon što je kao štene pronađena ostavljena na cesti. To je bio moj najbolji životni potez. Od tada smo nerazdvojne i ona je centar mog života. Imam samo nju i ona ima samo mene. Ona je doslovno kraljica moga srca.

U fizičkom smislu, jedino je ona bila sa mnom u svakom trenutku 24/7 (ona i ja).

Lola je ta koja je sa mnom proživljavala moje kemoterapije. Iako mogu reći da sam ih relativno dobro podnosila, ne znači da nisam imala jako teških i nepodnošljivih dana. Ona je ta koja me je motivirala na odlazak u šetnju i u prirodu. Osjećala je kada se ne osjećam dobro pa su tada naše šetnje trajale samo nekoliko minuta. Jer, noge su mi bile preteške, a i osjećala sam nemoć kao da se nalazim u tijelu 90-godišnjakinje. Lola je jednostavno osjetila i razumjela ono što većina ljudi baš i nije. Ljude možeš zavarati, ali psa ne možeš. Ona je osjetila moju energiju nemoći ili sreće i prilagođavala joj se. Kada mi se fizičko stanje nakon kemoterapije popravilo, izgubljeno bih vrijeme nadoknadila dugim šetnjama, čineći time dobro i sebi i njoj.

Hvala ti Lola na tvojoj ogromnoj bezuvjetnoj ljubavi. Hvala ti na tome što si u trenucima sreće ili nemoći uvijek uz mene. Volim te najviše na svijetu, Jojo moja.

Još se uvijek oporavljam od posljednje kemoterapije, od jučer imam i povišenu temperaturu, no sretna sam što sam ih sve odradila. Proći će, kao što i sve u životu prolazi. I dobro i loše. Jednako će tako proći i moje nuspojave.

Slobodno mogu reći da sam i sama sebi ikona. Ponosna sam na sebe budući da od postavljanja dijagnoze do danas nisam psihički “pala”, ni u jednom trenutku.  

Mišljenja sam da se sve događa iz nekog razloga i da ništa nije slučajno.

U ovakvim si situacijama što prije moramo prestati postavljati suvišna pitanja tipa “Kako?”, “Zašto baš ja?”, na koja ionako nećemo dobiti odgovor. Najvažnije je prihvatiti situaciju onakvom kakva ona zaista jest, bez imalo uljepšavanja. Treba se prilagoditi situaciji i živjeti dan po dan, okružiti se dragim i pozitivnim ljudima i raditi ono što nas čini sretnima.

Ja i dalje volim svoj život, jer on je samo moj i prihvaćam ga onakvim kakav zaista jest u svim njegovim dobrim i lošim izdanjima.

Život je lijep. Volim što se volimo. ♥

 Vaša Ljiljana!

Rak me natjerao da samu sebe bolje upoznam

Karlovčanku Adrianu Cvetković dijagnoza raka dojke sustigla je u Češkoj, gdje živi i radi od 2016. Daleko od obitelji i na nepoznatom terenu.

Read More

Odluči svom snagom da želiš živjeti

Porukama potpore javila nam se Ozrenka Kamber, voditeljica meditativnih radionica s anđelima.

Read More

Koliko je moje ‘’dobro sam’’ progutalo suza?

Enisa je u samo godinu dana osnovala udrugu žena oboljelih od raka dojke „Bolest nije kraj“ i napisala novu knjigu. Sve pod motom nismo same.

Read More

Ružičasta vrpca ljubavi

Ovogodišnja Milenijska fotografija ružičaste vrpce snimljena je u Dubravi kraj Vrbovca. Naša Ivana bila jedna od organizatorica tog događaja.

Read More

Mislila sam da ja ne mogu oboljeti od raka

Gospođa Slavica više je puta htjela odustati od liječenja, a sada svima poručuje: “Ne smijete odustati, uvijek postoji neko tko vas voli.”

Read More

Osamnaest godina strepnje

Katarina Budić prije 18 godina ostala je bez lijeve dojke. Taj šok, bol i strah se, kaže, ne zaboravljaju pa je odlučila napisati knjigu.

Read More

Nestaneš u trenutku…

Vesni Špoljarić 2016. godine dijagnosticiran je rak dojke. Mislila je da je borba s bolešću najteži period, a onda ju je život demantirao…

Read More

Akcija je tu da osvijesti tebe!

Naša autorica Eda Papić napisala je pismo svim ženama koje prenosimo u cijelosti.

Read More

Žena hrabrost – Goranka Perc u 30 dana prehodala je 900 kilometara za sve žene oboljele od raka

Hrabra Gora, čije smo putovanje pratili punih 30 dana, večeras se vraća kući u Zagreb, svojoj obitelji, prijateljima i svakodnevnim obvezama.

Read More

Punoljetna sam i dalje mogu sama

Na današnji dan prije 18 godina Ljiljana Pranjić otišla je na operaciju pomične tvorbe u dojci. Nitko nije sumnjao na rak…

Read More

Kako je sve počelo

Moj prijatelj Google kaže da je rak dojke najsporije rastući rak. Treba mu osam do 10 godina. Taman, od 2005., kada mi je mlada liječnica na sistematskom nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv rekla “Ups, pa vi imate rak”, do danas prošlo je 10 godina.

Read More

Operacija i televizija

Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

Read More

Ja i nova ja

Prošla su tri dana, a ja se još nisam srasla s mojim novim mehaničkim dojkama. Teške su mi, tvrde i bolne. Cijeli me dan pere neka sjeta.

Read More

Ode i bradavica

Kad si bolestan, očekuješ podršku i razumijevanje barem najuže obitelji. No, po svemu sudeći češće je teže nositi se s tumorom članovima obitelji nego oboljelima.

Read More

Tetovaža

Tražim po internetu. Istraživanja pokazuju da ukupno izlječenje od raka dojke mjereno petogodišnjom stopom preživljenja za stadij II iznosi od 50 do 70 posto.

Read More

Kosa kao fetiš

Danas sam ponovno bila u Dubravi. Konačno lijepe vijesti. Prva je da moj rak nije HER 2 pozitivan, druga da bradavica koju sam odstranila nije bila zahvaćena rakom (Fuck!)

Read More

Ćelava i ponosna

Krećemo. Zbogom Zagrebe, zbogo problemi. Na putu za more svratili smo kod prijateljice u Tuk. Hedonizam na najjače. Ljepota je života doista u malim stvarima.

Read More

Osjećam se haj, mozak baj baj

Danas sam upoznala ženu koja je rak dojke operirala prije 15 godina i još uvijek živi priču o raku. Odlazi na gotovo sva predavanja na temu raka, druži se sa ženama koje su imale isto ili slično iskustvo. I sretna je.

Read More

Kad te krene

Sutra mi je zadnje zračenje. Konačno. Nakon što sam večeras čula priču mlade majke koja svaku večer putuje autobusom iz Bjelovara, malo me je, priznajem, bilo sram što sam se ikada požalila da mi je teško.

Read More

Pronađite nas na društvenim mrežama